
Buongiorno Italia: Juventus zaboravio šta je gol
Vreme čitanja: 6min | čet. 23.10.25. | 13:24
Mada, muči se i De Brujne u Napulju, dok Lautaro blista u Ligi šampiona
(Od dopisnika MOZZART Sporta iz Rima)
Juventus nije postigao nijedan gol na poslednja tri meča u Seriji A i Ligi šampiona. Paradoksalno, Bjankoneri su više šutirali u okvir protivničkog gola protiv Real Madrida nego protiv Koma i Milana. Ruku na srce, kreirali su i ozbiljnije šanse.
Izabrane vesti
Više od golgeterskog posta, zadovoljstvo Juventusa što nije pretrpeo “goleadu” od Real Madrida govori o redimenzioniranju Bjankonera. Klub u kome je decenijama “pobeda bila jedina stvar koja se računa” izlazi srećan sa „Santjago Bernabeua“, jer je izgubio minimalnim rezultatom.
Jučerašnji meč je potvrdio da je Dušan Vlahović, uprkos svemu, najbolji napadač Juvea. Dejvid je i dalje “blizanac” igrača koji je u Lilu tresao mreže, a Openda je sve više rebus i eklatantan primer pogrešnih poteza Juventusa na fudbalskoj pijaci. Podsetimo, Juve će morati da plati Lajpcigu gotovo 45.000.000 evra za otkup Belgijanca (jedini način da izbegne da ga plati jeste da ispadne u Seriju B).
Openda ne može da postigne gol čak i kada je teže pogrešiti nego zatresti mrežu protivnika i samo je poslednji u nizu skupo plaćenih fudbalera koji nisu ni približno doprineli podizanju kvaliteta igre Juvea koliko su plaćeni — od Kopmejnersa i Daglasa Luiza do Nika Gonsalesa.
Tudor je samo delimično odgovoran za poziciju u kojoj se našla Stara dama. Poređenja sa prethodnim sastavima Juventusa ne pomažu. Još gore je ako se uzme kao parametar novac koji je torinski klub dao da bi konstruisao postojeći tim.
Sa izborom Dušana Vlahovića za startera u meču sa Real Madridom, Tudor je poslao poruku rukovodstvu kluba:
„Ako su ovo moje poslednje šanse da sačuvam klupu, onda će se igrati kako ja kažem.”
U sastavu Bjankonera nema mnogo fudbalera sa karakterom i liderskim osobinama, a Dušan je jedan od retkih koji ima taj potencijal.
Generalni direktor Damijen Komoli se nalazi u veoma nezgodnoj poziciji. Juventus ozbiljno rizikuje da definitivno kompromituje sezonu u Seriji A i Ligi šampiona pre početka zime. Istovremeno, finansijska situacija Juventusa ne ide naruku onima koji bi želeli da vide novog trenera. Bjankoneri već daju platu Tijagu Moti i u obavezi su da ga plaćaju do 2027. godine. Dodati na Motinu i Tudorovu platu novu, bilo da se radi o Rafaelu Paladinu, Lučanu Spaletiju ili Robertu Mančiniju — imenima koja se pominju kao moguća rešenja — nije laka odluka, tim pre što nema garancija da će Juve dočekati proleće u Evropi i da će obezbediti plasman i za sledeću Ligu šampiona preko Serije A.
U Kontinasi razmišljaju o izlaznim rešenjima ako Tudor ne pronađe put za povratak na stazu pobeda, ali nije tačno da su Hrvata već pustili niz vodu. Naprotiv, želeli bi da izbegnu scenario po kojem bi plaćali tri trenera u ovoj sezoni.
NAPOLI, SAD SU DE BRUJNE I LANG PROBLEM

Dan posle debakla u Ajndhovenu u Napulju se i dalje traže krivci za težak poraz u Holandiji, ali i za negativnu seriju na gostovanjima od četiri vezana neuspeha.
Kvalitet De Brujnea se ne dovodi u pitanje, ali je problematična njegova kompatibilnost sa idejama Antonija Kontea i formacijska postavka 4-1-4-1, koja je napravljena kako bi Angisa, De Brujne i Mektomini mogli da igraju zajedno sa Lobotkom (ili Gilmurom) u ulozi režisera.
De Brujneov dolazak je poremetio mehanizme u igri Napolija iz prethodne sezone i najveću cenu su platili Mektomini i krilni napadači, osim Politana. Na vagi benefita, doprinos Belgijanca nije ni izbliza toliko veliki koliko se gubi kroz lošije partije drugih igrača, pre svih Mektominija. Konteova opaska da je kolektiv važniji od pojedinca bila je uperena direktno protiv De Brujnea.
Prva dva meseca su pokazala da protiv jačih klubova Napoli ne može da “izdrži” tzv. Fab Four, odnosno da nema ravnotežu na terenu i zato dozvoljava veliki broj šansi i, posledično, golova protivničkim timovima. Jednostavno, da bi Napoli mogao da “drži” Fab Four, svi moraju da budu u top fizičkoj formi.
Kolateralna šteta promene formacijske postavke iz 4-3-3 u 4-1-4-1 su Lang i Neres. Lang nije počeo nijedan meč od prvog minuta, a ni Brazilac ne može da se pohvali da je bolje prošao, i pored toga što Neres može da igra i na desnoj i na levoj strani.
Zabrinjava činjenica što je isplivalo na površinu da Konte ne komunicira sa igračima — ili barem ne sa Langom. Holandski reprezentativac je rekao da je samo jednom razgovarao sa Konteom u četiri oka otkako je došao u Napulj.
Inače, u Kastel Volturnu se svi uzdaju u povratak na teren Hojlunda. Danac još uvek nije spreman, ali i dalje tinja nada da bi mogao da bude u startnoj postavi. Protiv Intera se na gol vraća Meret, nakon što je Vanja Milinković Savić primio šest golova.
DA LI SU LEAO I HIMENEZ REŠENJE ZA NAPAD MILANA?
Ulazak Santjaga Himenesa promenio je tok meča sa Fjorentinom prethodnog vikenda. Meksikanac nije postigao gol, ali je iznudio penal i otvorio prostor Leau da se razmahne.
Imajući u vidu trenersku karijeru Alegrija i to da je u svojim timovima često imao napadače koji su bili više “vodonoše” nego golgeteri — Mandžukić i Morata u prvom redu — nije isključeno da Himenez krene tim putem i da bude poluga za kvalitativni skok Rafe Leaa.
Prema najavama iz Milanela, Himenes i Leao će biti u početnoj formaciji Rosonera protiv Pize. Njih dvojica su proveli zajedno na terenu samo 33 minuta, u dobroj meri zbog povrede Leaa, i predstavljaju kartu koju Alegri još uvek nije dovoljno isprobao. Povreda Pulišića i rovitost Enkunkua primoravaju trenera Milana da pruži poverenje paru Leao–Himenes.
U dosadašnjem delu sezone, Alegri je uspešno revitalizovao seriju fudbalera Milana — kompletnu startnu odbranu (Tomori, Gabija, Pavlović) — ali i veznu liniju, gde su najviše profitirali od povratka iskusnog stručnjaka Fofana i Salemekers. Solidnost odbrane Milana u prvih sedam kola Serije A u dobroj meri je rezultat Alegrijevog rada sa defanzivnim i srednjim redom.
LAUTARU JE RAVAN SAMO HARI KEJN U LŠ
Lautaro Martines je sa golom Unionu u Briselu stigao do kvote od 11 pogodaka u Ligi šampiona u 2025. godini. Jedini fudbaler koji mu je ravan u eliti je centarfor Bajerna Hari Kejn. Iza Argentinca i Engleza dolaze Embape sa deset i Dembele sa devet.
Kapiten Intera igra bolje i efikasniji je na evropskoj nego na domaćoj sceni. Nije iznenađenje, jer se u Seriji A posvećuje velika pažnja taktici i markiranju centarfora, pogotovo tipa Martinesa. Zato je za kapitena Intera teže da se upiše u listu strelaca u Seriji A nego u LŠ.
Kristijan Kivu je raspodelio minutažu Lautara u mečevima sa Romom i belgijskim predstavnikom u LŠ tako da će biti u top formi za meč sa Napolijem na „Maradoni“. Kuriozitet je da je Lautaro postigao pet golova Napoliju, ali samo jedan u Napulju — i to dok se stadion zvao San Paolo, a na klupi Intera sedeo Antonio Konte.
U ovoj sezoni Lautaro nema samo zadatak da postiže golove, već i da bude maestro dvojici mladih napadača Intera — Boniju i Piju Espozitu. Argentinac je obojicu uzeo pod svoje zaštitno krilo. Kivuov cilj je da Lautaro pomogne, s jedne strane, u sazrevanju Francuza i Italijana u napadu, a s druge, da sa njima na terenu Lautaro postane još ubojitiji.
Rezultati se već naziru. U prošloj sezoni bila je svaki put drama kada bi se Tiram ili Lautaro povredili ili ušli u golgeterski post; sa Bonijem i Espozitom muzika je počela da se menja. Tirama već nema tri nedelje na terenu, a malo ko je primetio odsustvo francuskog reprezentativca.
tagovi
Obaveštavaj me


