
Danas kada postajem punoletan: Deda i tata, hvala vam što ste mi rekli da branim
Vreme čitanja: 4min | ned. 24.08.25. | 13:25
Među navijačima Napretka je već omiljen, iako ima tek 18 godina, Lazar Balević blista među stativama
(Od dopisnika Mozzart Sporta iz Kruševca)
Sa nepunih 17 godina debitovao je u najjačem rangu, da bi prošle sezone lagano sazrevao pred mrežom Čarapana, koju je ove takmičarke godine u tri od šest utakmica u začarao. Danas puni 18 leta, a za Napredak je upisao više od 30 mečeva u Mozzart Bet Superligi i na mnogima od njih bio jedan od najzapaženijih aktera na terenu, neretko i najbolji, kao na poslednje dva utakmice Kruševljana. I mada je pred Lazarom Balevićem čitava karijera, o mladom golmanu koji je ponikao pod Bagdalom već se danas može i te kako pohvalno pisati.
Izabrane vesti
Pokazao je talenat na debiju pre nešto više od godinu dana, a na premijeri prošle sezone, sa sedam odbrana na stadionu „Rajko Mitić“, zašto mu je Napredak nepunoletnom pružio šansu. Ostajao je miran i onda kada ga je obrana, kao nedavno protiv Partizana, ostavljala na vetrometini i vraćao se na teren još sigurniji u narednom kolu. Balevićeva hladnokrvnost miriše na iskustvo koje će zapravo tek sticati, a pribranost u intervencijama na ono što mu je darom već utisnuto – istinski golmanski nerv.
„Vladimir Gaćinović mi je pružio šansu protiv Radnika kod kuće u poslednjem kolu preliminarne faze, kada smo već obezbedili učešće u plej-ofu. Izgubili 0:2, ali sam branio odlično, a bez obzira što smo utakmice u doigravanju igrali uglavnom sa omladincima, to je bilo dobro iskustvo za mene. Namestilo se na početku prošle sezone da su i Vladimir Savić, koji je do tada bio prvi izbor za golmana, i Miloje Preković bili povređeni, pa mi je Goran Plavi Stevanović dao šansu protiv Crvene zvezde. Nastavio sam da branim dobro i na nekoliko narednih mečeva i tako ostao među stativama“, govori za naš portal Lazar Balević.
Otkriva da je kao dečak počeo na drugoj poziciji, ali da je nedugo zatim preovladao dedin gen.
„Postoji predubeđenje da, kad nekog mrzi da trči, a trenira fudbal – postoje golman. Zapravo i mi imamo veliko kretanje na terenu. Sa sedam godina sam počeo da treniram fudbal u Duelu, kao štoper, ali su me posle nekog vremena otac i deda, koji je nekada bio golman, ubedili da branim. Primetilo se odmah da sam talentovan za tu poziciju, a i meni se dopalo mesto u timu. Kasnije sam prešao u Napredak, igrao dve godine za omladince i evo me danas u prvom timu“.
Pitanje je da li bi Napredak sabrao i ovu nekolicinu bodova u prvenstvu, da prvi izbor za bonusa Milana Nikolića nije na tri od četiri gostovanja odbranio svaki udarac ka njegovoj mreži – u Pančevu, u Kragujevcu i u petak u Ivanjici. Na svakom od tih susreta ni Čarapani nisu uspeli da postignu gol, a malo je nedostajalo da i protiv Čukaričkog u gostima prežive, pre svega zahvaljujući Lazaru Baleviću.
„Namestilo se da protiv Čukaričkog i u Kragujevcu imamo igrača manje dugo vremena, pa su si u tom slučaju nateran da se braniš i onda do izražaja može doći moja igra. Drago mi je da sam pokazao da mogu da pomognem ekipi, a nadam se da će jedna pobeda promeniti sve, mada se četiri remija iz šest mečeva ne mogu nazvati lošim rezultatima“.

Među navijačima pod Bagdalom dugo se pričalo da Napretku nedostaju deca ponikla u tom klubu, a nedavno je tim iz Kruševca, u utakmici protiv Novog Pazara, imao čak sedmoricu igrača iz svog kraja na terenu. Upravo je Lazar Balević, uz Nemanju Đekovića, jedan od poslednjih igrača stasalih kraj Rasine koji su se probili do mesta u prvom timu.
„Neki su mišljenja da bi Napredak trebalo da ima svoju decu, neki da klub zbog toga trpi. Za mene je lepa stvar što je danas tako, mnogo igrača iz Kruševca igra za naš klub. Vleo bih da ih u budućnosti bude što više. Od malena u Srbiji navijam samo za Napredak i drago mi je što klupska škola radi tako da sa mlađim kategorijama povremeno treniraju treneri iz prvog tima, koji će ih sigurno motivisati da zavole Napredak“.
Nedavno je objavljeno istraživanje Međunarodnog centra za sportske studije, koji je Lazara Balevića proglasio za drugog najboljeg mladog golmana sveta van Lige petice, odmah iza Endrua Rika iz Filadelfije.
„Lepo za videti, ali ne i za razmišljati o tome. To neće imati uticaj na moju igru, niti će mi stvoriti pritisak. Vidim sebe u Napretku bar još neko vreme, da skupim još iskustva kroz utakmice, pa bih naravno kasnije voleo da se oprobam u nekom od jačih klubova iz Evrope“.

Uzore, kaže, i danas ima, a ceni i nekoliko golmana koji fudbalsku karijeru grade u Mozzart Bet Superligi.
„Pratio sam ranije, a i dalje gledam Donarumu i Ter Štegena, jer mi se njihov stil u svetskim okvirima najviše dopada. Što se Srbije tiče, Stamenković iz Mladosti sa 40 godina i dalje brani perfektno, dok mi se sviđa stil Miloševića iz Partizana. Cenim i Popovića iz Pančeva i Mirkovića iz Čukaričkog, posebno zbog dobre igre nogom“.
Na partije svakog igrača, pa i golmanske, svakako utiče igra celog tima, a bez obzira što Napredak još traži formu, čuvar mreže Čarapana veruje da se još ništa ne može videti iz prvih šest kola.
„Biće ovo teško prvenstvo za mnoge ekipe, ali će bodovno puno njih biti blizu i borba će trajati do poslednjeg kola. Svaki tim ima period uhodavanja, onaj početni u kom je jako teško donosi zaključke, koji će biti sve jasniji kako odmiče prvenstvo“, završava Lazar Balević razgovor za Mozzart sport.
