(Foto: Tempo)
(Foto: Tempo)

Evo Bjekovića – gol, gol, gol! Partizan je šampion posle 11 godina

Vreme čitanja: 5min | sub. 11.07.26. | 08:32

Na današnji dan pre pola veka crno-beli na kultni način u Ljubljani prekinuli jedan od najdužih šampionskih postova u istoriji kluba

“Evo Bjekovića. Gol, gol, gol! Gol šampionata! To nije viđeno na našim terenima, nikada do sada”, vikao je legendarni radio komentator Radio Beograda Jordan Ivanović u mikrofon. I time obeležio možda i najdramatičniji finiš u istoriji fudbalskog prvenstva nekadašnje Jugoslavije.

Na današnji dan, pre tačno 50 godina, Partizan je golom u 90. i nekom minutu (kažu, 97.) – što je i danas tema polemika – protiv Olimpije u Ljubljani prekinuo jedan od najdužih šampionskih postova u istoriji kluba. Dug 11 godina. Eto, da mlađi navijači crno-belih znaju, bilo je tada još crnje nego danas…

Izabrane vesti

“Da nije bilo Ljubljane, ko zna gde bi danas bio Partizan”, pričao je pre neku godinu Nenad Bjeković u pero novinaru Nebojši Petroviću. Tim pogotkom u mrežu Ljubiše Dalanovića, koji je, inače, dobio u novinama desetku kako je branio ceo meč, Bjeković je ušao u antologiju Parnog valjka i tu će mu zauvek biti uklesano ime.

Poslednje kolo je zaista bilo kao u nekoj režiranoj drami. Hajduk i Partizan su dočekali taj 11. jul 1976. bodovno poravnati, ali su Splićani imali bolju gol-razliku. Koju su, uostalom, napravili i tako što su na JNA demolirali crno-bele sa 6:1. Još jedna kultna utakmica o kojoj se priča i pola veka kasnije… Hajduka je čekao put na Karaburmu, meč protiv OFK Beograda i pobeda bi mu donela titulu, bez obzira na rezultat utakmice u Ljubljani.

Partizan je otišao u glavni grad Slovenije uz nadu da će Romantičari, sa novim čelnikom kluba, glumcem Ljubišom Samardžićem, izdržati i osvojiti makar bod protiv Hajduka i tako dati šansu crno-belima da preko Olimpije dođu do dugo čekanog trona.

“Sticajem okolnosti, Hajduk je treći put zaredom zavesu na prvenstvo spuštao na Karaburmi. Kako i zašto, ne znam. Prethodne dve sezone lako su rešavali poslednje kolo i osvajali pehar. Šuškalo se da OFK i Hajduk imaju posebne odnose i da ni ovoga puta neće biti drame… Dobili smo obećanje od njihovog rukovodstva da će sve biti pošteno”, pričao je Bjeković.

Tako je i bilo… OFK Beograd je vodio, Peruzović izjednačio u 75. minutu, ali na tome je ostalo. Imao je Žungul veliku šansu pred kraj da donese Splićanima titulu i – promašio je. Onda je sve na Karaburmi utihnulo, čuo se samo glas Jordana Ivanovića iz Ljubljane. Preko tranzistora, dakako...

Partizan je uzalud nadirao. Ljubiša Dalanović je čuda pravio na golu Olimpije. Iako je na drugoj strani, doduše ne tog dana na terenu zbog kartona, bio njegov kum – Ilija Zavišić.

Očekivali su u Humskoj da prorade kumovske veze. Zavišić je otišao na put čisto da bi “omekšao” Dalanovića, ali nije vredelo, jer je, kako kažu, Hajduk odradio bolji posao.

“Zaviša kum sa Dalanovićem, ne igra zbog kartona, ali krenuo sa nama da kumi i moli. Ovaj ni da čuje. Dogandžića znam iz Proletera, dođe kod nas u hotel i kaže mi: “Ko vam je kriv, Hajduk nam iskeširao 30 miliona dinara da izginemo na terenu”. Došli ljudi u Ljubljanu, otvorili torbu i izručili novac na maserski sto. To se tako radi, a ne Kaloperovićeva priča: “Mi smo najjači, mi ćemo ovo, mi ćemo ono, biće to u redu”, prisećao se Bjeković.

Stadion pod Bežigradom danas (Foto: Dušan Mihajilović)Stadion pod Bežigradom danas (Foto: Dušan Mihajilović)

Tadašnji pomoćni trener Partizana Zoran Miladinović je pričao kako je Nenad Bjeković na terenu, dok je na semaforu stadiona pod Bežigradom sijalo 0:0, besno govorio da će “prebiti  Zavišu jer je slagao”…

Još jedna bitna figura utakmice bio je – sudija. Dušan Maksimović iz Novog Sada. Takođe koloritna ličnost jugoslovenskog fudbala, koji je ostavio traga i na utakmicama na međunarodnoj sceni. Oni kojima crno-bele boje nisu na srcu i danas kažu da bi Maksimović pustio da se igra “do petka” samo da Partizan da gol.

Maksa je bio partizanovac, ali je sudio kako mu odgovara”, tvrdi Bjeković.

I kao odgovor svima daje drugi argument:

“Jordan Ivanović je prenosio za Radio Beograd, a Ivo Tomić za Radio Zagreb. Dugo posle Ljubljane nije smeo da kroči u Split. Bio je “persona non grata” samo zato što je objektivno prenosio utakmicu. Rekao je da smo oštećeni za dva penala i da je nadoknada vremena bila po propisima”.

I nekadašnji novinar, pa trener Mihailo Ivanović, sećajući se kultne utakmice u Ljubljani ispričao je detalj:

“U 67. minutu meča pod Bežigradom, bek Olimpije Bracanović sruši u šesnaestercu Perovića, to je bio čist penal. U avionu pitam sudiju Maksimovića zbog čega nije pokazao na belu tačku. On mi odgovori: “Titula u Jugoslaviji se neće reševati na taj način, već iz igre”, pričao je Ivanović za Blic.

Još jedan detalj o kojem svi diskutuju i pola veka kasnije je zašto je utakmica u Ljubljani trajala do 97. minuta. Neosporiva je činjenica da je počela kasnije u odnosu na meč na Karaburmi.

“I danas se ne zna tačno koliko se igrala ta epska utakmica. Već je bio sumrak, a moglo je da traje još dugo i dugo, pošto je bilo “milion” prekida. Pred meč je Slavku Luštici, treneru domaćih (inače došao iz Hajduka), predavan poklon, pa je bio dug prekid kada je centarfor Olimpije Jurišić udario Gajicu Đurovića i dobio crveni karton od sudije Maksimovića”, sećao se Miki Ivanović.

(Foto: Tempo)(Foto: Tempo)

I onda – krešendo. I na snimku koji je ostao, vidi se kako sudija Maksimović stavlja pištaljku u usta da svira kraj. Aut za Partizan…

“Lopta je otišla pored naše klupe, Ivanča je otrčao sa gola da izvede aut i ja vidim pištaljku u Maksinim ustima. Priđem mu i kažem: “Molim te, ali MOLIM TE, pusti još ovo”. Ivanča baci Gajici, ovaj doda do Nenada Stojkovića i Neša na palac pa u šesnaesterac. Moca stoji levo od mene i dere se na Stojkovića što mu nije dodao. Slušam Mocu, gledam Nešu, čekam poslednji zvižduk i odjednom… Lopta u mojim nogama. Da me ubiješ ne znam kako je tu stigla. Da sam je šutnuo kako sam želeo, završila bi negde pod Bežigradom. Dalanović je već zalegao, skratio ugao i sto posto bi mi odbranio. Meni se kopačka zarije u zemlju, šutnem očajno i ona cap-cap-cap, otkotrlja se u mrežu. Samo je na taj način mogla da završi u golu”, tvrdi Nenad Bjeković.

Navijači u terenu, a na Karaburmi Splićani lome tranzistore od muke. Gotovo. Šampionska titula završila je u rukama igrača Partizana. Posle 11 godina. I danas u Humskoj 1 čekaju novog Bjekovića koji bi prekinuo dugi post...

OLIMPIJA – PARTIZAN 0:1 (0:0)
/Bjeković 90./

Stadion: pod Bežigradom
Gledalaca: 15.000
Sudija: Dušan Maksimović (Novi Sad)

OLIMPIJA: Dalanović, Dogandžić, Bracanović, Dimitrijević, Šišić, Samatović, Vugrinec (Voljč), Ameršek, Jurišić, Prosen, Rožić.

PARTIZAN: Ivančević, Pejović, Kozić, Tomić, Đurović, Kunovac (Stojković), Perović, Trifunović, Bjeković, Vukotić, Đorđević (Prekazi).


tagovi

Nenad BjekovićFK Partizan

Sledeća vest