
Ignorisao poziv misleći da je prevara, nije bila šala: Irac završio u Africi i sa 34 će igrati Mundijal!
Vreme čitanja: 5min | uto. 14.10.25. | 15:45
Novinar ga preporučio Savezu, iz reprezentacije ga kontaktirali putem LinkedIn-a, sve ostalo je istorija...
Sa ulica Dablina preko Zelenortskih Ostrva pravo na najveću scenu! Malena afrička reprezentacija smeštena usred Atlantskog okeana ispisala je u ponedeljak uveče istoriju plasiravši se po prvi put na Svetsko prvenstvo kao površinski najmanja država učesnica planetarne smotre, a deo senzacionalnog podviga je i momak rođen u Republici Irskoj, štoper Šamrok Roversa Roberto Lopes. Sve zahvaljujući jednoj poruci koju je pre više od pola decenije dobio na LinkedIn-u...
Nesvakidašnja priča stiže nam iz tabora reprezentacije Zelenortskih Ostrva čiji je uspeh u poslednja 24 sata glavna tema u svetskom fudbalu, a čiji je Lopes postao uz pomoć pomenute platforme namenjene povezivanju poslodavaca i ljudi koji traže posao. No, da krenemo ispočetka, od pitanja koje se nemaće u startu - otkud Irac uopšte u afričkoj reprezentaciji?
Izabrane vesti
Lopesov otac rođen je na ostrvu Sao Nikolau koje pripada Zelenortskim Ostrvima, ali ga je već sa 16 godina napustio i u međuvremenu se nastanio u Irskoj gde je upoznao Lopesovu majku. Roberto se rodio u Dablinu, još 2011. godine debitovao za U19 reprezentaciju ove zemlje, ali je sve ostalo na tom jednom minutu koji je upisao protiv Italije u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Ubrzo je postalo jasno da Lopes zapravo nema kvalitet za najviši nivo. Uostalom, nikada nije zaigrao izvan irskog šampionata.
Međutim, primer nekadašnjeg saigrača koji je promenio reprezentaciju i koju godinu kasnije zaigrao za Tunis navelo je Lopesa, tadašnjeg člana Bohemijansa, da razmisli o istom potezu, što je otvoreno priznao u jednom intervjuu maja 2016. godine. Taj intervju je zahvaljujući novinaru koji ga je radio istog dana prosleđen Fudbalskom savezu Zelenortskih Ostrva iz kojeg su se uredno zahvalili na informaciji, zamolivši za po koji Lopesov video snimak sa terena, takozvani ‘hajlajt‘.
.jpg.webp)
Očigledno zadovoljni onim što su videli, iz tamošnjeg Saveza rešili su da koju godinu kasnije krenu u akciju. Međutim, inicijalnu poruku na LinkedIn-u Lopes je ignorisao misleći da je u pitanju neslana šala na portugalskom jeziku, koji pride nije ni poznavao u tom trenutku. Srećom, godinu dana kasnije sa iste adrese stigla je još jedna poruka u njegovo 'sanduče' i nakon što ju je preveo, shvatio je da je u pitanju poziv u reprezentaciju tadašnjeg selektora Zelenortskih Ostrva.
“Bio sam veoma paranoičan. Odrastajući u kraju gde je bilo mnogo skrivenih poziva, možda sam bio previše oprezan. Progutao sam svoj ponos i, srećom, stupio sam u kontakt baš na vreme“, priseća se Lopes u razgovoru za Skaj Sports.
Uoči odlaska na prvo okupljanje obuzela ga je velika trema, jer dva glavna jezika na ostrvu su portugalski i zelenortski kreolski, a Lopes nije govorio nijedan. Strah da neće moći da prevaziđe jezičku barijeru preovladavao je u tim trenucima.
“Bio sam nervozan zbog toga, ali kada sam stigao tamo svi su bili sjajni. Došli su i pričali sa mnom, svako ko je poznavao engleski jezik razgovarao je sa mnom i pokušao da mi pomogne koliko je mogao. Ali i dalje sam bio odlučan da naučim jezik. Kada u timu zajedno igrači govore kreolski, to je divna stvar. Zatim dolazi fudbal i to je univerzalni jezik. Sada u timu imamo i francuski kontigent, holandski takođe, a mnogo momaka igra i u Portugaliji. Definitivno ima nekih dvojezičnih, trojezičnih igrača – pokušavam da im se pridružim“.
Doduše, bilo je potrebno vremena. Popularni Piko je debitovao još prilikom prvog okupljanja na prijateljskoj utakmici protiv Toga, ali je na narednu utakmicu u dresu reprezentacije čekao 533 dana. Pomenuti nastup za U19 selekciju Republike Irske usporio je proceduru dobijanja potrebne papirologije produživši čekanje na prvi zvaničan nastup, a nikako nije pomogla ni pandemija korona virusa… Ali kada je marta 2021. u kvalifikacijama za Afrički kup nacija odigrao svih 90 minuta u pobedi nad Kamerunom postao je važan šraf reprezentacije, praktično nezamenljiv.

Sve ostalo, što se kaže - istorija. Sinoćna utakmica protiv Esvatinija, u kojoj su Plave ajkule overile vizu za Severnu Ameriku, bila mu je 42. za reprezentaciju Zelenortskih Ostrva, na dve je čak nosio i kapitensku traku...
“Zaista ne mogu rečima da opišem u ovom trenutku kako se osećam. To je tako nadrealan osećaj! Ogromno olakšanje na kraju utakmice, shvatanje da smo uspeli, da ćemo ići na Svetsko prvenstvo, presrećan sam“, rekao je Lopes za irski Independent nakon sinoćnje utakmice. “Smešto je to što mi je ove nedelje fudbal bio poslednja stvar na pameti! Stvarno to mislim. Moja žena i ja očekujemo naše prvo dete, moglo bi to da bude svakog trenutka. Uživao sam u proslavama posle, ali se zaista radujem što ću se vratiti kući i nadam se da ću biti tamo za rođenje našeg deteta“.
Meč sa Esvatinijem predstavljao je šlag na torti mada je presudan bio onaj sa Kamerunom odigran u septembru kada su Zelenortska Ostrva režirala senzaciju pobedivši minimalnim rezultatom na svom terenu.
“Igrali smo protiv njih u kvalifikacijama i razbili su nas sa 4:1, sa zaista jakim timom. Karlos Baleba je bio neverovatan, a Brajan Embeumo je takođe bio veoma dobar, ali smo jednostavno osećali, dole na Zelenortskim Ostrvima, da možemo da se nosimo sa njima. Napravili smo mnogo grešaka u toj utakmici u Kamerunu. Jednostavno smo osećali da, ako to popravimo, možemo da im naštetimo. Bila je to neverovatna utakmica, neverovatna stvar! Bila je to najposećenija utakmica koju smo igrali na Zelenortskim Ostrvima“.

Najposećenija do juče kada se preko 15.000 navijača sjatilo na nacionalni stadion u Praji da prisustvuje istoriji. Deo nje bio je i Piko mada ga velike stvari tek očekuju na Mundijalu na kojem će, ako dobije poziv, zaigrati sa 34 godine. I mada je tokom karijere nastupao jedino za Bohemijans i Šamrok te nije napuštao Irsku, Lopes je već drugu sezonu uzastopno učesnik grupne faze Lige konferencije sa Roversima. Pa iako je imao priliku da odmeri snage sa Čelsijem prošle godine, još ranije i sa Milanom u kvalifikacijama za Ligu Evrope, Mundijal je nešto sasvim drugo.
“To je san snova, zaista jeste. Znam da se taj izraz često koristi, ali Svetsko prvenstvo je taj turnir na kojem bi voleo da igra svako ko ima težnju da postane fudbaler. To je najprestižniji turnir koji imamo u našem sportu i svaka osoba koja počinje da šutira fudbalsku loptu volela bi da vidi sebe kako predstavlja svoju zemlju na Svetskom prvenstvu. To je ostvarenje sna i pričaću o tome svakome ko bude želeo da sluša do kraja života“.
Imaće i šta da ispriča…