
Lazar Ranđelović: I kad je u krizi, Zvezda je Zvezda, suludo je obećati pobedu
Vreme čitanja: 6min | uto. 28.10.25. | 07:46
„Nisam ni sanjao ovakav povratak na teren posle teške povrede“, kaže krilni napadač Vojvodine i najbolji igrač 13. kola Mozzart Bet Superlige
Samo tri meseca po povratku u srpski fudbal prošle godine, Lazar Ranđelović je na kraju prvog poluvremena ligaškog duela sa TSC-om pokidao prednje ukrštene ligamente kolena. Još jedan peh se dogodio momku iz Leskovca koji je nekada važio za veliki talenat srpskog fudbala i taman kada se vratio u ligu gde je beležio najbolje rezultate, povreda ga je na osam meseci odvojila od terena. Ovo je mogao biti i konačan udarac u karijeri za 28-godišnjeg krilnog napadača, međutim Ranđelović se kao feniks izdigao iz povrede i već nakon 10 meseci od kidanja ligamenata podsetio zbog čega ga je Olimpijakos pre sedam godina kupio od niškog Radničkog za preko pola miliona evra.
Golom i dvema asistencijama Ranđelović je srušio Napredak prošlog petka, popeo se na vrh liste najefikasnijih Vošinih strelaca ove sezone i poneo zvanje najboljeg igrača 13. kola Mozzart Bet Superlige Srbije. Ujedno, dao nam i više nego dovoljan povod da sa njim popričamo o ekspresnom povratku u formu, ali i timskim ambicijama Vojvodine u narednom periodu.
Izabrane vesti
Nerealno zvuči podatak da je za poslednje tri sezone napadač iz Leskovca zabeležio svega pet golova i pet asistencija, a da je ove sezone na osam mečeva uspeo da se četiri puta upiše u strelce i tri puta asistira saigračima. I sam Ranđelović priznaje da ni u najluđim snovima nije mogao da očekuje ovakvu formu po izlasku iz povrede.
„Nikako nisam mogao da pretpostavim da će ovako dobro da mi krene sezona. Bio mi je cilj samo da se vratim na teren, korak po korak. Radio sam mnogo i hvala bogu ušao sam odmah i u dobru formu, ali da sam očekivao - nisam. Zahvalan sam ljudima iz kluba koji su mi od starta izašli u susret i naravno saigračima bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Sada dolaze kao nagrada i golovi, pa i priznanje za igrača kola. Posle svega što sam prošao u poslednjih godinu dana, mnogo mi znači sve to“, ističe Vošino krilo.
Gledajući sa strane, Ranđelović odaje utisak kao da se povreda nikada nije ni dogodila. Ne vidi se strah od duela, kontakt igre, koji je obično prisutan neko vreme kod sportista kojima se desi ova povreda.
„Postojao je i kod mene strah kada sam se vraćao na teren. Kada sam kretao sa treninzima i počeo da ulazim u kontakt i duele, bio sam malo uplašen da se ne ponovi. Nisam bio siguran da li je sve zaraslo kako treba, ali su me doktori uveravali da je sve u redu i da mogu bez zadrške da igram. Onda sam posle prve utakmice i par duela gde sam video da mi se ništa nije desilo, jednostavno presekao u glavi i sad straha više nema. Naravno i dalje radim vežbe za koleno, nisam i dalje na 100 odsto, jer posle te povrede treba od godinu do dve da bi se noga potpuno vratila u normalu. Sada se osećam dobro, koleno je dobro i idem utakmicu po utakmicu.“
Prvu priliku ove sezone Ranđelović je dobio u petom kolu protiv Javora, gde je odmah i zatresao mrežu protivnika. Od tada pauzirao je samo meč sa TSC-om, da bi se onda, u sledećih sedam utakmica, svih sedam puta našao u startnih 11. Očigledno da je nekadašnji fudbaler Radničkog zavredio poverenje Miroslava Tanjge.
„Pričao sam sa šefom još pre početka sezone i kroz te neke razgovore sam video da stvarno računa na mene. Rekao je da će me čekati, koliko god mi treba da budem spreman. Svi u klubu su bili strpljivi sa mnom i to mi mnogo znači. Već za prvu utakmicu u sezoni me je pitao trener da li sam spreman. Ja iskreno nisam znao šta da mu odgovorim, bilo mi je teško da procenim. I dalje mi fali fizička sprema, proveo sam osam meseci van terena, treba mi barem još toliko da se vratim na onaj nivo fizičke spreme od pre povrede. Ali, video sam da iz utakmice u utakmicu šef sve više veruje u mene i to mi daje dodatnu motivaciju i samopouzdanje, iz toga su došle i ove moje partije.“
S obzirom na formu koju uživa i kako izgleda na terenu, teško je poverovati da mu nedostaje treninga...
„To mi svi kažu, niko mi ne veruje, a-ha-ha. Ali verujte da je meni pakao, baš mi je teško, osećam da mi fali treninga. Nisam prošao ni pripreme sa ekipom, odmah sam ušao u ritam utakmica“, objašnjava Ranđelović.
Ranđelović na treningu reprezentacije (@MNPress)Malo ko je mogao da očekuje da će tako brzo nakon izlaska iz povrede 28-godišnji napadač zablistati na terenu, ali još manje je bilo onih koji su verovali da bi u skorije vreme mogao ponovo da zaduži i dres reprezentacije. Ali, uz malo (ne)sreće i nekih izostanaka, sada već bivši selektor Orlova Dragan Stojković pozvao je fudbalera Vojvodine za mečeve sa Albanijom i Andorom.
„To tek nikako nisam očekivao, pogotovo posle povrede. Imao sam ja u glavi zacrtano da se u jednom momentu ponovo vratim u reprezentaciju, ali ovako rano, nema šanse. Ali, eto, namestilo se tako, dobio sam poziv u poslednjem trenutku i logično da sam se bez razmišljanja odazvao. I tu sam dobio na samopouzdanju. Zaista sam zahvalan, posle takve povrede i teških meseci došle su nekle lepe stvari.“

Ne dešavaju se Ranđeloviću lepe stvari samo na individualnom polju, već i na timskom. Vojvodina je u poslednja dva meča briljirala, postigla po četiri gola i Radničkom i Napretku, te savršeno pripremila pozornicu za Zvezdino gostovanje u Novom Sadu u četvrtak.
„Ti golovi na poslednje dve utakmice su podstrek za dalje. Dodatni motiv je naravno i što u četvrtak igramo protiv Crvene zvezde. Može se reći da su u maloj krizi, ali to je Zvezda, jedan od najvećih klubova u Srbiji. Imaju nakvalitetniji tim u ligi i uopšte se ne obaziremo na to što nisu uspeli da dobiju poslednju utakmicu. Znamo da neće biti lako. Istina, nalazimo se u dobroj seriji, pucamo od samopouzdanja, ali smo svesni i ko nam dolazi. Baš dugo ih nismo dobili, to je najveća želja svakog od nas i sa tom idejom ulazimo u meč. Ali sada da obećavam nekom pobedu protiv takve jedne ekipe, bilo bi suludo. Mogu samo da kažem da ćemo dati sve od sebe i da će sigurno biti dobra utakmica.“
U dresu Radničkog protiv Crvene zvezde (@MNPress)Vojvodina ne zna za pobedu nad Zvezdom osam i po godina, ali Ranđelović ima jedan trujmf nad crveno-belima od tada, kada je kao igrač Olimpijakosa pobedio u Ligi šampiona. Doduše, taj duel je posmatrao sa klupe. Ali, u remiju na Čairu u sezoni 2018/2019 (2:2), učestvovao je direktno i zatresao mrežu Beograđana.
„Sećam se tog meča, dao sam gol za 2:1, pa su oni posle izjednačili. Tada smo imali dobru sezonu u Nišu i verovali smo da možemo da igramo sa svakim. Dao sam im taj jedan gol, ali to je jedan kao nijedan, a-ha-ha. Što se tiče te utakmice kada sam bio u Olimpijakosu, imao sam veliku želju da tada zaigram protiv Zvezde, ali nije se namestilo. Sada ću ponovo imati priliku, uvek mi je lepo kad igram protiv njih“, zaključio je Lazar Ranđelović razgovor za Mozzart Sport.








.jpg.webp)





.jpg.webp)



