Mađari ponizili Engleze, ali nemaju špica; Krstajićevi Bugari bez zvezde, Crnogorci treća liga, Litvanci četvrta

Vreme čitanja: 15min | ned. 09.10.22. | 14:48

Upoznajte se sa rivalima Srbije u kvalifikacijama za EURO 2024...

Kada umrem, a nadam se da se to neće desiti skoro, na mađarskim stadionima biće minut ćutanja…

Ovako je duhoviti Marko Rosi komentarisao nestvarnih 4:0 na gostovanju kod Engleske na Molinou i zatim otišao na concert Red Hot Chilli Peppersa da proslavi. Pre toga je Engleze već savladao sa 1:0 u Budimpešti. Potom je Adam Salaj pogodio za 1:0 na gostovanju kod Nemačke u Lajpcigu, za kraj Lige nacija Đanluiđi Donaruma je pravio čuda i Italija je, ni sama ne zna kako, sačuvala 2:0, čime je sprečila Mađarsku da se plasira na završni turnir Lige nacija.

Izabrane vesti

Tek da ne počnemo prerano sa euforijom zbog toga što smo zaista dobro prošli na žrebu. Ko dobije Engleze i Nemce na njihovom bunjištu, nije rival za potcenjivačke komentare.

Mada…

Za razliku od Lige nacija, naše severne komšije nisu bile toliko uspešne u kvalifikacijama za Mundijal, bili su tek četvrti u Grupi I, iza Engleske, ali i Poljske, pa čak i Albanije, a ispred samo Andore i San Marina. Jedna Albanija dva puta ih je tukla. I niko nije očekivao tu rapsodiju u Ligi nacija. U kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo Engleska ih je na Puškaš arena deklasirala sa 4:0, niko nije mogao ni da pomisli da će im se Mađari osvetiti istom merom na Molinou.

Plasman u Diviziju A Lige nacija Mađarska je obezbedila u prethodnom izdanju najnovijeg reprezentativnog takmičenja, sećate se sigurno, bili su prvi u grupi sa Rusijom, Srbijom i Turskom. U Beogradu 1:0, na strani 1:1. Mada nije to više isti tim. Prvi je Nemanja Nikolić otišao u penziju, ali opet je tu jedan srpski predstavnik: AZ Alkmarov Miloš Kerkez, 18-godišnji levi bek iz Vrbasa, impresionirao je u pobedi nad Nemačkom na debiju za državni tim. Filip Holender je tu bio nekad, ali ga u poslednje vreme nema, jer se nije snašao ni u Partizanu.

Mnogo bitnije, taj gol protiv Nemaca i ta utakmica sa Italijom bili su poslednji za kapitena Salaja, koji je još ranije najavio da će se u godini kada slavi 35. rođendan oprostiti od državnog tima. Želeo je da selektoru Marku Rosiju ostavi dovoljno vremena da smisli ko bi mogao da ga zameni u špicu ekipe. Mundijal će u Mađarskoj svakako gledati na televizoru.

Traži se dakle novi centarfor, a izbor nije veliki: Kevin Varga je po prirodi levo krilo, pa je jedini pravi izbor Adam Martin, koji je eksplodirao prošle sezone kada je sa 31 golom za Pakši osvojio prizanje za najboljeg strelca prvenstva Mađarske i ugovor u korejskom Ulsanu. I tamo je dobro počeo i na 12 mečeva dao već osam golova, ali nije baš špic svetske klase.

Uzdaju se Mađari i u pravilan razvoj Zalana Vanče, koga je januara 2022. za 3.000.000 evra iz MTK kupio belgijski Lomel, u vlasništvu Siti grupe, koja upravlja i Mančester Sitijem. Prvi seniorski gol u prvenstvu Mađarske dao je sa 16 godina i devet meseci, to se komšijama nije desilo pun vek, oduševio je i u Ligi šampiona za mlade, pa su ga tražili Milan, Ajaks, Sevilja Bajern, ali je Vanča izabrao Siti zbog plana za njegov dalji razvoj koji mu je predstavljen tokom pregovora. Ali, njemu je tek 17 godina, igra u drugoj ligi Belgije, pride, i on je krilo, ne špic. Martin Adam je jedini klasičan napadač koji garantuje barem minimum golova.

Traži se dakle špic, a traže Mađari pojačanja i na drugim pozicijama. Tako su nedavno osigurali usluge Barnslijevog veziste Kaluma Stajlsa, koji je preko babe dobio državljanstvo. Jure Mađari i Hertinog štopera Martona Dardaija, sina bivšeg selektora i reprezentativca Pala Dardaija, ali je on izgleda rešen da nastavi da igra za Nemačku čije je boje branio u mlađim kategorijama. Za mlade Nemce igrao je i brat Palko Dardai, takođe rođen u Berlinu, s tim da se on javno nudio Mađarskoj, ali Rosi je procenio da nije još zaslužio poziv, iako je sa pozicije desnog krila blistao u kvalifikacijama za Ligu konferencije.

Prva zvezda tima je svakako Dominik Soboslaj, 21-godišnji plejmejker Lajpciga, kluba koji ima najviše igrača u mađarskoj reprezentaciji, jer su tu i golman Peter Gulači i štoper Vili Orban. Ali Soboslaj je igrač od kojeg sve zavisi. I tako je već godinama. Iako mu je tek 21, on je već tri godine zakucan u startnih 11 Mađara i čovek od kojeg polazi svaka akcija.

A ni ostatak tima nije do sada bio tolika misterija. Na golu Gulači, štoperska linija sa trojicom (Adam Lang, Vili Orban, Atila Salaj), desni spoljni Atila Fiola, Kerkez polako, ali sigurno kupuje mesto na levoj strani terena. U vezi Andras Šafer, Adam Nađ i Danijel Gazdag, mada će njegovu poziciju preuzeti Frajburgov Roland Salaj kada se oporavi od loma orbitalne kosti (očne duplje). Istureniji je bio Soboslaj kao podrška špicu – Adamu Salaju. Koji dakle ne bi trebalo da bude tu za okršaje sa Srbijom.

Na kraju i taj Marko Rosi, možda i najzaslužniji za ovaj uspon Mađara. Preuzeo je selekciju 2018. godine, odveo ih je na Evropsko prvenstvo, a tamo su, bez povređenog Soboslaja, osvojili dva boda u žestokoj konkurenciji Francuske, Nemačke i Portugalije. Samo su ih Portugalci dobili – i to golovima u 84, 87. i 92. minutu utakmice, a opet poslednji u grupi. Nemci su se poraza spasili tek zahvaljujući golu Kaija Haverca u 84. minutu, ali im je u Ligi nacija Rosijeva Mađarska nanela prvi poraz u međusobnim duelima još od 1954.

Mađari su na pravom putu i Rosi ih je digao ekipu do neslućenih visina. Samo još da pronađe napadača i da se moli da ne bude povreda. Jer koliko god dobro izgledali u Ligi nacija, Mađari su ipak limitirani malim brojem istinskih umešnih igrača. Trčaće kao navijeni, slušaće trenera, ali izuzev Soboslaja nema tu posebno talentovanih fudbalera sada kada je Adam Salaj otišao.

Peter Gulači je dobar golman, ali su mu stradali ligament kolena i verovatno neće igrati do kraja sezone, a zamenu tog nivoa Mađari nemaju. Vili Orban je odličan štoper, kapiten je Lajpciga. Ima i vrlo dobrog partnera u liku Fenerbahčeovog Atile Salaja. Roland Salaj je ozbiljna pretnja kad je zdrav. Kerkez i Vanče obećavaju.

Ali kad se podvuče crta, sve polazi od Soboslaja. A on je već veliki majstor i samo je pitanje trenutka kada će se za 50.000.000 i više miliona evra preseliti u Premijer ligu.

REPREZENTACIJA MAĐARSKE

Golmani: Peter Gulači (Lajpcig), Deneš Dibuš (Ferencvaroš), Piter Sapanoš (Honved)

Odbrana: Adam Lang (Omonija), Akoš Kečkeš (LASK), Atila Salaj (Fenerbahče), Atila Fiola (Fehervar), Vili Orban (Lajpcig), Loik Nego (Fehervar), Endre Botka (Ferencvaroš), Bendeguz Bola (Grashopers), Miloš Kerkez (AZ Alkmar), Atila Moči (Zalaegerseg)

Vezni red: Adam Nađ (Piza), Laslo Klajnhejsler (Osijek), Dominik Soboslaj (Lajpcig), Andras Šafer (Union Berlin), Danijel Gazdag (Filadelfija Union), Kalum Stajls (Milvol), Balint Večej (Ferencvaroš), Peter Barat (Debrecin)

Napad: Adam Salaj (Bazel), Kevin Varga (Hatajspor), Marin Adam (Ulsan Hjundai), Zalan Vanča (Lomel)

REZULTATI U LIGI NACIJA

Mađarska – Engleska 1:0

Italija – Mađarska 2:1

Mađarska – Nemačka 1:1

Engleska – Mađarska 0:4

Nemačka – Mađarska 0:1

Mađarska – Italija 0:2

CRNA GORA - NAJSLABIJA REPREZENTACIJA U OKRUŽENJU

Treba imati veliko poštovanje prema veličini Dejana Savićevića, predsednika tamošnjeg Saveza. Mora se poštovati igračka klasa Stefana Savića i Stevana Jovetića, ali svako ko iole prati fudbal zna da je reprezentacija Crne Gore najslabija selekcija u okruženju. Tome u prilog govori i sledeći podatak: od šest republika bivše Jugoslavije samo Crna Gora nikada nije igrala na velikom turniru. Niti je bila blizu, osim 2011. godine kada su sa Češkom igrali baraž za odlazak na Prvenstvo Evrope 2012. godine.

Najveći problem Crnogoraca je mala baza igrača, odnosno to što su velika imena stasala u zajedničkoj državi sa Srbijom poput Vučinića, Đalovića, Marka Baše i Delibašića odavno završila karijeru. Adekvatnih zamena nema na vidiku.

Pored toga veliki problem Crne Gore je očajna infstruktura i elitna liga koje tek podseća na profesionalno takmičenje. Morao je Dejan Savićević zbog svega navedenog da krene u veliki uvoz igrača, posebno onih iz Srbije. Rizik sa Mirkom Ivanićem i Filipom Stojkovićem se nije isplatio zbog turbolentnih dešavanja uoči meča sa takovzanom selekcijom Kosova. Šansu je u napadu dobio i Uroš Đurđević, dok se priča da Crna Gora radi na tome da dobije još jednog sprskog sina, trenutno u minus fazi karijere Slobodana Tedića.

Pored Savića i Jovetića, za koje je pitanje da li će igrati u kvalifikacijama za Prvenstvo Evrope 2024. godine, glavna snaga Hrabrih Sokolova je još jedan Beograđanin, Adam Marušić. Sigurno je da bi prvotimac Lacija trenutno imao mesta u timu Dragana Stojkovića, ali 2015. godine, kada je dobio poziv Crne Gore, nije bio na mapi potencijalnih reprezentativaca. Treba obratiti pažnju na Seada Hakšabanovića. Reč je o momku koji se afirmisao u Norčepingu, i ovog leta prešao u škotski Seltik.

Ima u selekciji Crne Gore i mnogo poznmatih lica hroničarima Mozzart Bet Superlige. U odbrani je pored Stefana Savića ključna karika štoper Partizana Igor Vujačić, dok u veznom redu šansu povremeno dobijaju Aleksandar Šćekić, odnosno nekadašnja velika nada Crvene zvezde Vukan Savićević (trenutno član Giresuna).

U usponu je i Nikola Krstović, koji se posle dolaska iz Zete nije naigrao u Crvenoj zvezdi, ali je jedan od najboljih napadača slovačke lige. U redovima Dunajske Strede igra sa mnogo manje opterećenja, pa je već postigao deset golova u ovoj takmičarskoj godini. Oslanja se sadašnji selektor Radulović i na dvojac Karabaga Marko Vešović – Marko Janković.

Predstojeći dueli Srbije i Crne Gore biće repriza onih iz 2018. godine kada smo videli “bratske mečeve” u okviru Liga Nacije. Sokolove je tada predvodio Ljubiša Tumbaković, ali nije mogao da se odupre Orlovima, koji su bili u minus fazi, posle slabog Mundijala u Rusiji. Oba meča dobila je Srbije (2:0, 2:1).

I pored svega navedenog Srbija ne sme da potceni Crnu Goru. Mogu Sokolovi da odigraju na motiv i inspiraciju jedan meč, što su najbolje na svojoj koži osetili Rumuni u ovogodišnjoj Ligi Nacija. Crna Gora je dva puta slavila protiv favorita (2:0, 3:0) i došla u situaciju da se bori za ulazak u A diviziju. Međutim, tim Miodraga Radulovića nije izdržao. Poražen je u Zenici od Bosne, potom je pao i u Podgorici protiv Finske.

Pokušavao je Dejan Savićević od osamostaljenja da napravi pomak i sa selektorima iz inostranstva. Ali nedostajao je kvalitet u igračkom kadru kao glavni začin. Crna Gora je najbolje delovala u eri Branka Brnovića, znala da se “pobije” sa Englezima, u novijoj istoriji uspela da pobedi i Dansku. Ali bili su to kratki uzleti, posle kojih je sledio pad.

Sada je šansu kao selektor dobio Miodrag Mio Radulović, koga iz zajedničke drđave šira javnost pamti kao pomoćnika Pece Rakojevića i trenera Zete. Kasnije je Radulović karijeru gradio u Iranu, Mianmaru i Kazahstanu.

REPREZENTACIJA CRNE GORE

Golmani: Milan Mijatović (Al Adalah), Matija Šarkić (Volverhempton), Lazar Carević (Srbija)

Odbrana: Stefan Savić (Atletiko Madrid), Žarko Tomašević (Tobol), Adam Marušić (Lacio), Marko Vešović (Karabag), Igor Vujačić (Partizan), Risto Radunović (FCSB), Marko Vukčević (UTA Arad), Saša Balić (Korona Kilce), Nikola Šipčić (Tenerife).

Vezni red: Nikola Vukčević (Al Ahli), Vladimir Jovović (Jablonec), Marko Janković (Karabag), Aleksandar Šćekić (Diba), Sead Hakšabanović (Seltik), Miloš Raičković (Seongam), Vukan Savićević (Giresunspor), Driton Camaj (Kišvarda).

Napad: Stevan Jovetić (Herta), Stefan Mugoša (Visel Kobe), Milutin Osmajić (Vizela,), Uroš Đurđević (Sporting Hihon), Nikola Krstović (Dunajska Streda)

REZULTATI U LIGI NACIJA

Crna Gora – Rumunija 2:0

Finska – Crna Gora 2:0

Crna Gora – Bosna i Hervegovina 1:1

Rumunija – Crna Gora 0:3

Bosna i Hercegovina – Crna Gora 1:0

Crna Gora – Finska 0:2

KRSTAJIĆEVI BUGARI - SMENA GENERACIJA I NOVA FORMACIJA

Grupa G kvalfikacija za Evropsko prvenstvo u Nemačkoj 2024. godine izgleda tako da Srbija jednostavno nema koga da se uplaši i da po kvalitetu jednostano mora da se nađe na prve dve pozicije u konkurenciji Mađarske, Crne Gore, Litvanije i Bugarske. Ipak, to ne znači da je selekciji Dragana Stojkovića Piksija dozvoljena bilo kakva vrsta opuštanja, već naprotiv, Orlovi moraju da pokažu da ne samo da su po igračkom kvalitetom iznad protivnika, već i da su napravili i psihološki iskorak - što predestavlja odliku velikih reprezentacija.

Bugarska je odlično krenula pod kormilom Mladena Krstajića, zabeležila je dve pobede nad Gibraltarom i Makedonijom u Ligi nacija i donekle popravila utisak nakon prilično razočaravajućih izdanja u ovom takimičenju. Sa poslednje dve pobede Bugarsi su se probili na drugu mesto u grupi 4 Divizije C, ali je u viši rang takmičenja sa čak sedam bodova više otišla Gruzija. To dovoljno potvrđuje u kakvoj se sitauciji trenutno nalazi ova selekcija.

Ali problemi reprezentacije Bugarske i njene reprezentacije nisu od juče. Već dugo ovaj nacionalni tim kuburi sa kvalitetom i nedostatkom ozbiljnih igrača, a samim tim i istinskim zvezdama. Može se reći da je taj status u 21. veku imao samo Dimitar Berbatov, mada bi razliku u današnjoj selekciji pravili i Stilijan Petrov i Ivelin Popov, koji su ostavili ozbiljan trag u dresu sa državnim grbom.

Činjenično stanje kaže da Bugarske na velikim takmičenjima nije bilo od Evropskog prvenstva 2004. godine u Portugaliji, kada su se našli u grupi C i takmičenje okončali sa sva tri poraza i gol-razlikom 1:9. Sve je praktično bilo završeno već u prvom meču na turniru, kada ih je demolirala Švedska (5:0) predvođena Ljungbergom, Larsonom i Ibrahimovićem, pa su okršaji sa Danskom i Italijom praktično bili deo formalnosti.

Bugari i pored činjenice što su sedam puta bili učesnici Mundijala, a 1994. godine i četvrti na planeti sa najjačom selekcijom u istoriji tamošnjeg fudbala, samo su dva puta igrali na evropskim šampionatima. Prvi put se to dogodilo u Engleskoj 1996. godine, kada su bila ogromna očekivanja upravo zbog Mundijala u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je Bugarima nedostajalo i sreće, posebno u prvom meču kada su vodili protiv Španije golom Stoičkova, ali je Crvena furija odnela bod golom Alfonsa i potom se provukla do druge pozicije u grupi. Bugarska je na kraju odlučivala sa Francuskom u poslednjem kolu, ali je poražena sa 1:3.

Na osnovu poslednjeg spiska, odnosno prethodno postavljanja Mladena Krstajića na kormilo državnog tima, može se reći da će upravo bivši selektor Srbije biti u prilici da predvodi smenu generacija u buarskom državnom timu. Ozbiljno podmlađivanje selekcije u nedavnom reprezentativnom prozoru predstavljalo je pravu šok terapiju za državni tim, pa ne vidimo nijedan razlog zbog kojeg se istim pravcem ne bi nastavilo, posebno što je odjek u tamošnjoj javnosti bio izuzetno dobar. Buagari podržavaju Krstajića, ali su svesni da nema nikakav magični štapić. Ipak, prvi je utisak da su dobro prošli na žrebu i umereni su optimisti po pitanju mogućnosti da se nađu među prve dve selekcije u grupi.

Kao što smo rekli, Bugari od Berbatova namaju ozbilju zvezdu u inostranstvu, za razliku od naše selekcije, kojoj svi nosioci igre nose dres ozboljnih evropskih klubova. Okosnica Bugarske su igrači iz domaćeg šampionata, pre svega onih iz Sofije, dok su internacionalci uglavnom mladi igrači iz Serije A, koji obećavaju, ali još uvek nisu ni važni igrači u svojim klubovima da bi mogli da budu u reprezentaciji. To se pre svega misli na Nikolu Ilieva, Petka Hristova i Valentina Ivanova.

Najveća zvezda ovog tima, a verovatno i najveći majstor, je kapiten Kiril Despodov, koji je glavni igrač u šampionu Ludogerecu, ali i neko ko je ostvario 33 nastupa za državni tim i postigao osam golova. Treba obratiti pažnju i na Martina Minčeva, napadača praške Sparte, koji je nagoveštavao ogroman potencijal dok je nosio dres Černog Mora.

Krstajić ne samo da je započeo proces smene generacija, nego je zamenio i formaciju, što se takođe ispostavilo pravim potezom. Bugari su protiv Gibraltara i Makedonije igrali u sistemu 3-4-1-2. U prvom meču su u poslednjoj liniji tima igrali Hristov, Antov i Nedjalkov, dok je u drugom Galabov dobio prednost u odnosu na Petka Hristova.

REPREZENTACIJA BUGARSKE

Golmani: Danijel Naumov (CSKA 1948), Svetoslav Vutsov (Slavija Sofija), Ivan Djulgerov (Černo More),

Odbrana: Anton Nedjalkov (Ludogorec), Petko Hirstov (Specija), Ivan Turicov (CSKA Sofija), Valentin Antov (Monca), Viktor Popov (Černo More), Plamen Galabov (Makabi Netanja), Hristijan Petrov (CSKA Sofija), Mateo Stamatov (Orenburg).

Vezni red: Janis Karabeljov (Kišvarda), Ilijan Stefanov (Levski), Filip Karacev (Levski), Ilija Gruev (Verder), Joni Stojanov (Sekcija Nes Ciona), Nikola Iliev (Inter), Ivan Jordanov (Ludogorec),

Napad: Kiril Despodov (Ludogorec), Martin Minčev (Sparta Prag), Radoslav Kirilov (CSKA 1948), Martin Petkov (Levski), Georgi Rusev (CSKA 1948).

REZULTATI U LIGI NACIJA

Bugarska - Makedonija 1:1

Bugarska - Gruzija 2:5

Gibraltar - Bugarska 1:1

Gruzija - Bugarska 0:0

Bugarska - Gibraltar 5:1

Makedonija - Bugarska 0:1

LITVANIJA - NAJNIŽI RANG EVROPSKOG REPREZENATIVNOG FUDBALA, NAJSKUPLJI IGRAČ 600.000 EVRA

Pobeđivali smo ih i kad smo bili u lošim momentima, čak i u mnogo lošim, kad ambijent oko nacionalnog tima nije bio nešto čime smo se naročito ponosili, pa se kao logičan zaključak nameće da u novonastaloj, blaženoj situaciji pod Draganom Stojkovićem Piksijem, ekipe ovog ranga ne smeju i neće da nam prave bilo kakve probleme.  

Litvanci su Ligu nacija završili kao poslednji u prvoj grupi C divizije, što će reći da su ispali u najslabiji rang. I ne samo da su ispali, nego su uz Gibraltar imali daleko najslabijio učinak, osvojivši jedan jedini bod (remi kod kuće sa Farskim Ostrvima), uz dva postignuta pogotka na šest utakmica.

Istina, fudbal nikada nije bio niti će biti sport broj jedan u Litavaniji, ali treba konstatovati da se radi o jednoj od retkih nacija u kojoj najpopularniji sport na svetu ne da nije napredovao za jotu, nego je, čini se, slabiji nego što je bio pre recimo desetak ili 15 godina.

Litvanija je tako u kvalifikacijama za Mundijal u Francuskoj 1998, primera radi, ostvarila čak pet kvalifikacionih pobeda; toliko ih je imala i u kvalifikacijama za evropske šampionate 1996. i 2008, dok je boreći se Svetski kup u Južnoj Africi uspela da tuče Antićevu Srbiju i takmičenje završi sa četiri trijumfa. Nije taj poraz ništa značio Orlovima, jer već su bili osigurali prvo mesto, međutim jeste Litvancima, koji su mogli da se pohvale ozbiljnim skalpom.

Za razliku od tog vremena ova selekcija poslednjih godina ne da nije savladala neku ozbiljniju reprezentaciju, nego sve ređe dobija i one iz trećeg ešalona.

Evo i konkretno: u kvalifikacijama za poslednja dva Mundijala samo dve pobede (Bugarska 3:1 i Malta 2:0); u kvalifikacijama za poslednji šampionat Evrope - nijedna! Tek jedan remi iz osam susreta.

Letimičan pogled na spisak igrača s kojim Litvanci raspolažu otkriva da poslednji rezultati nisu nikakvo iznenađenje. Prosto, u pitanju je slab fond kvalitetnih fudbalera. Na njihovom poslednjem spisku našla su se 23 igrača koji skupa vrede manje od 6.000.000 evra (Transfermakt). Usporedbe radi, Piksijevi Orlovi procenjeni szu na skoro 350.000.000.

Zvezdu, razume se, nemaju. Rus Fedor Černih je verovatno najzvučnije ime i prvi strelac tima uz Arvidasa Novikovasa. Obojica su 12 puta tresla mrežu u dresu sa državnim grbom. Černih igra za Poljsku Jagjeloniju, dok je Novikovas prvotimac turskog Samsuna.  

Poznato ime našim ljubiteljima fudbala trebalo bi da je Justas Lasickas, momak koji je do skora igrao za Voždovac. Trenutno nosi dres ljubljanske Olimpije.

Defanzivac Benas Šatkus igra za nemačkog trećeligaša Osnabrik, Barauskas i Tutiškinas su u Poljskoj, Golubickas nosi dres hrvatske Gorice...  

Igrač verovatno najvećeg renomea kod Litvanaca je veteran Saulius Mikoliunas. Igra beka i krilo, ima 38 godina i okruglo 100 utakmica za reprezentaciju, uz pet postignutoh pogodaka. Svojevremeno je igrao za Harts u Škotskoj i Arsenal iz Kijeva. Trenutno je u Žalgirisu.

Na poslednjem spisku nije se našao Edgaras Utkus (22), mladi univerzalac koji igra za Serkl Briž. Prošao je omladinsku školu Monaka i njega sasvim izvesno možemo da očekujemo kao aduta za predstojeće kvalifikacije.   

Litvanci su promenili dvojicu selektora od 2019. Valdas Urbonas i Valdas Ivanauskas su platili ceh serijama loših rezultata. Tokom ove godine ekipu je preuzeo malo poznati Nemac Rajnhold Breu, ali on je samo privremeno rešenje, pošto je njegova fukcija tehnički direktor nacionalnog tima. 

Do utakmice sa Srbijom Litvanci će verovatno postaviti novog čoveka na mesto selektora.

REPREZENTACIJA LITVANIJE

Golmani: Džiugas Bartkus (Hapoel Ironi), Edvinas Gertmonas (Žalgiris), Ignas Plukas (Hegelman).

Odbrana: Saulius Mikoliunas (Žalgiris), Edvinas Girdvanis (Kauno Žalgiris), Linas Klimavičius (Panevežis), Rolandas Baravikas (bez kluba), Benas Šatkus (Osnabrik), Dominikas Barauskas (Stal), Artemijus Tutiškinas (LKS Lođ), Natanas Žebrauskas (Grojter Firt B).

Vezni red: Arvidas Novikovas (Samsun), Vikintas Slivka (Lamija), Justas Lasickas (Olimpija), Domantas Šimkus (Mura), Modestas Vorobjovs (Kindija), Paulius Golubickas (Gorica), Linas Megelaitis (Viterbeze), Titas Milašius (Podbeskidze), Tomas Kalinauskas (Havant), Dejvidas Dovidaitis (Šjauljaj).

Napad: Fedor Černih (Jagjelonija), Artur Dolžnikov (Riterjaj).

REZULTATI U LIGI NACIJA

Litvanija - Luksemburg 0:2

Litvanija - Turska 0:6

Farska Ostrva - Litvanija 2:1

Turska - Litvanija 2:0

Litvanija - Farska Ostrva 1:1

Luksemburg - Litvanija 1:0


tagovi

EURO 2024

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara