©Reuters
©Reuters

Nešto je trulo u Boki: Velikan iz Buenos Ajresa u rezultatskoj krizi kakva se ne pamti

Vreme čitanja: 3min | pon. 28.07.25. | 01:36

Tim sa Bombonjere ni na 11. uzastopnoj utakmici nije došao do pobede, meru im uzeo Urakan - 1:0.

Smatralo se da u Boki rezultatski ne može da bude gore od perioda kad je Fernando Gago bio trener. Nekadašnji vezista Reala vratio se u klub koji voli najviše na svetu i ostavio pustoš iza sebe za kratko vreme. Navijači su jedva čekali da mu vide leđa, uprava sa Huanom Romanom Rikelmeom odlučila se da kao njegovu zamenu angažuje iskusnog Migela Anhela Rusa i - napravila još veću čarlamu. Boka je zaboravila kako se pobeđuje, Ruso uopšte nije unapredio tim, rezultat svega - 11 mečeva bez pobede (izuzimamo meč sa Lanusom u plej-ofu Aperture, tad su popularni Đenovljani prošli na penale, ali se računa da je utakmica završena nerešeno). Tako nešto se nikad nije desilo za 120 godina postojanja slavnog kluba iz Buenos Ajresa, a so na ranu stavio je Urakan pobedom koja je mogla da bude i ubedljvija - 1:0.

Nebitno da li je u pitanju domaći šampionat, Kup Argentine, Kopa Libertadores ili FIFA Svetsko klupsko prvenstvo - Boka posrće gde god da se nađe i ko god da joj je protivnik, Uostalom, ljudi nisu uspeli da pobede Okland siti, amatere sa Novog Zelanda - šta dalje da govorimo. Rikelme od kad je postao predsednik vuče loše poteze, a dovođenje Migela Anhela Rusa je samo jedan od njih i to ne pokazuju samo rezultati. Naime, Ruso već duže vreme ima srčane probleme i nije mu više preporučljivo da se bavi trenerskim poslom. To nije smetalo Rikelmeu da ga angažuje i ne dobije ništa.

Izabrane vesti

Još poraznije za Boku je to što minimalan poraz protiv Urakana izgleda podnošljivo s obzirom na to kako su gosti izgledali. Do 80. minuta nisu imali nijedan šut u okvir gola, dok je domaći tim od početka izgledao mnogo nadahnutije. Prednjačio je Matko Miljević, momak hrvatskog porekla čiji je deda rodom iz Banjaluke, a u Argentinu je emigrirao posle završetka drugog svetskog rata. Kako god, Miljević je vukao sve konce u igri Urakana, maltene nije bilo poseda u kojem nije makar jednom dodirnuo loptu, samo mu je falilo da postigne gol. Razlog zašto dugo nije mogao da zatrese mrežu je - Agustin Marčezin. Veteran na golu tima iz Buenos Ajresa je Miljeviću dva puta zaustavljao šuteve, ali onaj iz 65. minuta nije mogao, dok je prethodno maltene vadio loptu iz mreže kod pokušaja Matijasa Tisere.

Sve ovo je sa protivničke polovine posmatrao Edison Kavani. Vremešni Urugvajac je bio slika i prilika sopstvenog tima. Odsečen, neprimetan, spor (razumno zbog godina), nemoćan da bilo šta promeni iz razloga što nema saigrače sposobne da mu spreme priliku i makar malo mu olakšaju posao. Bila je sporna situacija u petom minutu nadoknade kad je Boka možda mogla da dobije penal, bivši napadač PSŽ-a bio je najvatreniji u gestikulacijama da treba da se pokaže na belu tačku i to sa klupe, dok su ostali samo gledali šta se dešava.

Ako čovek od 38 godina, koji je prošao i video sve u karijeri, a u Argentini igra iz čistog uživanja pokazuje više energije od ostatka ekipe. Ako na klupi imate čoveka koji je ozbiljan srčani bolesnik, a predsednik kluba koji je dočekan kao mitsko biće od strane navijača ćuti i povlači loše poteze i ako na sve to imate niz od 11 mečeva bez pobede uz činjenicu da vas je Urakan pobedio na svom terenu prvi put posle 31 godine to govori samo jedno - u Boki je nešto trulo. Da li temelj, da li zidovi.


tagovi

ArgentinaBoka juniorsUrakan

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara