
Orlovi znaju za jadac: „Sovjeti“ nas nekad preskupo koštali, ali imamo 15 uzastopnih pobeda
Vreme čitanja: 4min | sub. 06.09.25. | 08:59
Ne računajući, naravno, Rusiju i Ukrajinu, sa kojima je bilans totalno negativan, poslednji kiks sa selekcijama iz tog podneblja zabeležili smo pre skoro 11 godina
Za fudbalsku reprezentaciju naše zemlje, pod kojim god imenom je igrala, ove subote će nastupiti novo poglavlje. Prvi put u istoriji na drugoj strani terena naći će se selekcija Letonije. U poslednje tri decenije, od raspada Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, naši fudbaleri odigrali su 53 utakmice protiv država „derivata“ nekadašnje istočnjačke sile i na njima ostvarili skor od 26 pobeda 11 remija i 16 poraza.
Igrali smo sa svima (govorimo o članicama UEFA), osim sa Letonijom i Belorusijom – ova prva „praznina“ danas će, eto, biti popunjena – ali se taj međusobni skor, kao nekim oštrim nožem, može podeliti na bilans protiv Rusije i Ukrajine na jednoj i učinak sa svima ostalima, na drugoj strani. Ovaj prvi totalno je negativan – protiv Rusije 2-6-6, a protiv Ukrajine nestvarnih 0-1-6, dok je skor protiv svih ostalih vrlo pozitivan 24-4-4 (pojedinačno: sa Azerbejdžanom 5-1-1, Estonijom 1-1-1, Gruzijom 2-0-0, Kazahstanom 1-0-1, Litvanijom 10-0-1, Moldavijom 2-0-0 i Jermenijom 3-2-0).
Izabrane vesti
Ukrajinci su, po svim parametrima, najneugodniji protivnik za naše fudbalere. Prosto je neverovatan podatak da smo lakše izlazili na kraj sa Špancima, Italijanima, da smo pobeđivali Nemce, Portugalce. Čak i sa Dancima, koji su nas u najbližoj prošlosti eliminisali iz dva takmičenja, statistički imamo bolji skor, jer su to činili remijima bez golova u odlučujućim mečevima u grupi.
Od Ukrajine smo imali šest uzastopnih poraza, doduše pet u prijateljskim mečevima, pa onda onaj jedan takmičarski, najbolniji – „petardu“ u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2020. godine, koja je označila kraj selektorske Odiseje Mladena Krstajića, da bismo tek u poslednjem odmeravanju snaga, na kraju tih kvalifikacija, u, za nas, takmičarski nebitnoj utakmici, prvi put ostali neporaženi – 2:2.
Sa Rusima smo igrali prečesto odmah posle sankcija, uglavnom prijateljske utakmice, mada je bilo i kvalifikacionih, kao u trci za Mundijal u Japanu i Južnoj Koreji, i mahom su to bili tvrdi mečevi, od jednog do dva gola, ali sve kad se sabere, pobedili smo ih samo jednom u 12 okršaja, pa tek onda drugi put, i to „za sve pare“, ono 5:0 u Ligi nacija krajem 2020. godine, opet na selektorskom oproštaju, sada Ljubiše Tumbakovića. Nakon toga, odigrali smo još jednu prijateljsku utakmicu, a poraz 0:4 u Moskvi najubedljiviji je Orlova u selektroskom mandatu Dragana Stojkovića.
E sad – „ostali“! Toliko smo se puta zagrcnuli, da se onim sredovečnim ljubiteljima fudbala diže kosa na glavi pri pomenu Azerbejdžana, Kazahstana, Estonije... Suštinski smo najviše zbog njih propustili četiri uzastopna evropska šampionata. Pamtimo da zbog Gurbana Gurbanova nismo otišli na EURO u Portugaliji (dao nam tri od četiri gola, kada su nam uzeli četiri boda u istim kvalifikacijama). Pamtimo koliko je Havijer Klemente stigao u Srbiju nepripremljen na ovdašnji fudbalski mentalitet – nakon što je odlično počeo kvalifikacije za EP 2008. godine, sapleo se u Kazahstanu (1:2) i Jermeniji (0:0).
Ni na treću uzastopnu kontinentalnu smotru nismo otišli zbog kikseva protiv „Sovjeta“ i, mada su te kvalifikacije obeležila nesrećna dešavanja u Đenovi, ostaje upisano da nam je Estonija uzela četiri boda i baš ona, za jedan korak, ostala ispred na tabeli i otišla u baraž. Naposletku, i naredne kvalifikacije za EP, koliko god da su se pretvorile u agoniju nakon slučaja „dron“, počele su remijem u Jermeniji (1:1), koji kao da je nagovestio šta nas čeka iza ugla...
Međutim, osim što su svi pobrojani kiksevi zabaleženi u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, a trenutno se borimo za plasman na Mundijal, ima još jedan podatak koji hrabri pred današnji duel u Rigi – gore pomenuti remi u Jermeniji, u utakmici igranoj 11. oktobra 2014. godine, poslednji je kiks reprezentacije Srbije protiv sovjetskih reprezentacija. Ne računajući Ruse i Ukrajince – a i sa njima smo, jelte, izgleda naučili, jer smo u poslednjim takmičarskim duelima prekinuli negativni trend – Orlovi imaju 15 uzastopnih pobeda uz gol-razliku 38:8. Uzgred, 12 od tih 38 golova postigao je Aleksandar Mitrović.
Redom: Azerbejdžan 4:1, Jermenija 2:0, Estonija 1:0, Moldavija 3:0, Gruzija 3:1, Moldavija 3:0, Gruzija 1:0, Litvanija 1:0, Litvanija 4:1, Litvanija 4:1, Litvanija 2:1, Azerbejdžan 2:1, Azerbejdžan 3:1, Litvanija 2:0, Litvanija 3:1.
Neka Letonija bude 16. recka u tom nizu. Ne vidimo niti jedan razlog da se desi suprotno...

KVALIFIKACIJE ZA SVETSKO PRVENSTVO (EVROPA)
GRUPA K