
Ovo može samo Argentina: Pre dve godine prodavao kolače, sad na spisku reprezentacije
Vreme čitanja: 4min | pet. 03.10.25. | 21:22
Lautaro Rivero dobio poziv Lionela Skalonija, a do skora mogao da sanja o istom
Opet ti Argentinci i njihova nenormalna strast za fudbalom. Da li ste ikada čuli za momka po imenu Lautaro Rivero? Nismo ni mi. Verovatno sem njegove rodbine i navijača River Plejta i Sentral Korodve niko nije imao prilike da ga vidi kako izgleda na terenu. Momak je nepoznanica čak i za one koji pomnije prate argentinski fudbal, međutim, ne brinite se, život je za Lautara, kao i za sve ostalje ljude, imao plan. Taj plan je na početku delovao uvrnuto, a završiće se bajkovito - pozivom u reprezentaciju Argentine i još jednom nam staviti do znanja da nikad ne treba odustati od svojih snova.
Godina je 2023. Porodica mladog Lautara nije u dobroj finanansijskoj situaciji, žive skromno. Ta slika skromne porodice je uobičajena u Argentini. Rivero je samo jedan od brojnih momaka koji nisu bili u mogućnosti da se maksimalno posvete igranju fudbala, nego su morali da se bave i nečim sa strane.
Izabrane vesti
Tu počinje najzanimljivi deo priče. Lautaro Rivero je znao šta mu je činiti - kutiju u ruke, napuniti ih alfahoresima (kolači slični našim vanilicama), izaći u gužvu Buenos Ajresa i nadati se da će neko biti raspoložen da proba jednu od najpopularnijih poslastica u Argentini.
Praksa je bila ista svakog dana, trening pa pokušaj dodatne zarade kako bi se egzistencija makar malo popravila. Porodica Rivero je normalna, učila je svog sina da se radom može sve postići u životu, koliko god bilo teško, Lautaro nikad nije pao u iskušenje da pređe na drugu stranu zakona, a to u džungli kakva je Buenos Ajres uopšte nije lako. Čak se nije bavio samo prodajom kolača.
"Nisu bili samo alfahoresi, prodavao sam i cveće. Čak sam išao na centralnu pijacu i trgovao sa sveskama. Kad god bih imao viška vremena odlazio sam i prodavao te sveske. Bio je to proces koji mi je obeležio život i budućnost. Uprkos svemu, nikad nisam prestajao da treniram, čak i kad me je uzeo River. Znao sam da ću u nekom trenutku rešiti sve probleme, ali sam takođe bio svestan da samo prepodnevni trening neće biti dovoljan", prisetio se Lautaro Rivero.
U Riveru nisu odmah bili impresionirani njime. Došao je sa 14 godina, prošao sve mlađe selekcije giganta sa Monumentala, ali je uvek neko drugi dolazio na red umesto njega. Međutim, jedan čovek je sve gledao i pomno pratio - Marselo Galjardo.
Čuveni El Munjeko je čelnicima kluba rekao da ga povuku sa pozajmice iz Sentral Kordobe. Imao je neke ideje i zamisli sa njim. Mnogo mu se svidelo koliko je Rivero fizički moćan i kako beskurpulozno igra, a svideo se i Lionelu Skaloniju koji je počeo pomno da ga prati.
Lukas Martinez Kvarta kao verni Galjardov vojnik i namazani Čileanac Paulo Dijaz zamišljeni su kao bedem ispred gola Franka Armanija, upravo je ovaj drugi počeo da pada u drugi plan kad je Lautaro počeo da raste kao kvasac. Čekanja više nije bilo, ljudi iz kluba su zamislili, igrač klimnuo glavom, a Galjardo je mogao da se zadovoljno smeška. River je zaključao snažnog štopera ugovorom do 2028. godine uz duplo veću platu.
Skaloni ga je gledao sa sve više interesovanja, želeo je da vidi tog momka na delu. Kako mu je promakao i gde je bio do sada. Malo se raspitao i shvatio da dečko nikad nije dobijao poziv za mlađe selekcije Albiselestea. Rivero mora da oseti čari Skalonete, da bude rame uz rame sa Lionelom Mesijem, Hulijanom Alvarezom i ostalim aždajama, makar na prijateljskim utakmicama protiv Venecuele i Portorika.
Slika na kojoj Lautaro stoji na semaforu i prodaje alfahorese ubrzo je postala popularna među njegovima pratiocima na Instagramu. Ona je oličenje svega. Skromnosti i upornosti momka kome se vratilo za sve, ali i surovog preživljavanja na ulicama Buenos Ajresa. I nije to bila žrtva za nove kopačke ili dres omiljenog igrača, bila je to žrtva za ljude koji su mu omogućili da dođe do onoga o čemu je sanjao i zbog čega su podmetali svoja leđa.
"Prvi cilj mi je bio da budem u mogućnosti da pomognem porodici. Hoću da im pružim sve ono što su zaslužili. Želim da vidim moju majku, oca, braću i sestre srećne. Zahvaljujući njima sam ovde gde sam danas, zbog njih na terenu dajem sve što imam. Oni su fundamentalni za san koji mi se ostvario. Želim da moja porodica bude srećna i uživa u životu. Ništa manje od toga nisu zaslužili".