©Reuters
©Reuters

PRELAZZI: Kad imaš dva trenera…

Vreme čitanja: 5min | sub. 15.08.26. | 08:24

Kad god nisi siguran u poreklo neke izreke, ili bi jednostavno da ispadneš pametniji nego što jesi, možeš da se sakriješ iza drevnih Kineza. Ono “stara kineska poslovica” je čarobna sintagma, podobna za svako vreme i za svaki događaj u životu. Kod nas će se, istina ređe, čuti i “Njegoš je rekao”, iako verovatno to Njegoš nije rekao, posebno za nešto što se desilo nakon Vladikine smrti.

Postoji li ekvivalent u sportu? U fudbalu, možda Bil Šenkli ili “kako je rekao Gari Lineker” (doduše, Gari toliko priča da je sasvim moguće da je izgovorio baš to što ste smislili), u košarci Majkl Džordan i naravno, Čarls Barkli; ali u onom najameričkijem od svih sportova i dalje živi čovek koji je hodajuća stara kineska poslovica.

Džon Meden je bio i trener i komentator i dao je ime i identitet najdugovečnijoj sportskoj video-igri, bio je i osebujna, posve preterana ličnost što se vozikala Amerikom u za njega salivenom autobusu; bio je i dosta lajav, pa je sasvim moguće izgovorio neke stvari, a druge su mu nakačili, nema veze, taj je bio ljut i kada nije u pravu. Džona smo se Medena setili, i jedne njegove stare kineske poslovice, u predvečerje nove sezone Čempionšipa, najluđe i možda i najbolje druge lige na svetu, a verovatno i u istoriji. 

Izabrane vesti

Ova će takmičarska godina, koju u petak uveče otvaraju dva stara šampiona Engleske, Vulvsi i Blekburn, imati sve, a imaće i nešto što stvarno odavno nismo videli.Džon Meden je, dakle, rekao ili nije baš on rekao, ali nema ko drugi, ovo: “Ako imaš dva kvoterbeka, nemaš nijednog kvoterbeka.

Hteo je veliki “kouč” da kaže da u jednom ozbiljnom sportu, u jednom ozbiljnom timu, mora da se zna ko je glavni. Fudbal je, čak i ako nije “naš” fudbal, mnogo šta, ali drži do hijerarhije i poštuje vođe; u svlačionici mora da bude jedan najglasniji i najvažniji. Sad, što to nekada nije trener, a ni kapiten, nego neko treći, to je već problem druge vrste…

Zato ekipe u NFL-u znaju ko je QB1, a ko samo zamena; ko kosi, a ko “getorejd” nosi; zato i u “sokeru” klubovi imaju jednog trenera, bilo da ga zovu menadžer, mister ili učitelj. Sem ako imaju dva.

Svašta ćemo u ovoj novoj sezoni Čempionšipa videti: i bivše šampione Engleske, i bivše osvajače evropskih kupova, i neka stara imena iz onog što bi se moglo nazvati “zlatnim dobom Premijeršipa”, i one starosedeoce koji, čini se, nikada neće ići ni doli ni gori – Prestone, Milvole, u vas gledamo – i još jedan pokušaj holivudskog Reksama da stigne do Premijer lige, dok mu za vratom diše još jedan velški klub koji se odao džet-setu, Svonsi, i tim sa dvojicom trenera, i onog golog lika na tribini Portsmutovog Fraton parka…

Čekaj, polako. Tim sa dvojicom trenera? Kao, jednako važnih? Koji obojica sede na klupi i stoje uz teren i… šta?

E toga nije bilo otkako je prase repom zakovrnulo, ili otkako je Liverpul stavio Roja Evansa da suflira Žeraru Ulijeu, kako ne bi ispalo da su se prodali i doveli nekoga van Ostrva – o, blasfemije! – ali evo, jedna od najsimpatičnijih priča britanskog fudbala u poslednjih nekoliko godina, maleni Linkoln Siti, odlučio je da Kris Koen i Tom Šo budu ko-menadžeri, nakon odlaska Majkla Skubale u rivalski Bristol siti.

A i Skubala je lik za sebe: bivši selektor futsal reprezentacije Engleske presadio je taj drugačiji, moderni pelcer u klub koji je imao jedan od najmanjih budžeta u prošlogodišnjoj Ligi jedan, klub koji je poslednji put bio u drugom rangu takmičenja pre tačno 65 godina, klub iz grada koji bi i prosečan Englez teško pronašao na mapi, zaturen negde između Notingema i Ničega, i Linkoln je fantastičnim stilom pokorio i neke eks-premijerligaše. 

Bili su prvi na tabeli na kraju, sa 103 osvojena boda i najboljom odbranom u prvenstvu… No procenio je Englez poljskog porekla da je doveo Đavole – ili Vragolane, ako vam je tako lepše – dokle je mogao, i da je vreme da unovči svoju reputaciju, te nasledio Roja Hodžsona u Bristolu.

A uprava je, ne časeći časa, i ne hajući za to šta će reći tradicionalisti, promovisala Krisa Koena i Toma Šoa, ili Toma Šoa i Krisa Koena, neka se dogovore već, sa mesta pomoćnika na mesto prvog trenera. Tojest prvih trenera.

Engleski su se novinari setili ne samo Ulijea i Evansa, već i godine kada je Koventri siti – gledaćemo i njih već kroz nedelju-dve u Premijer ligi – osvojio FA kup, vođen sa četiri sigurne ruke Džordža Kurtisa i Džona Sileta; ali sve to su kurioziteti, izuzeci koji potvrđuju pravilo, abominacije u svetu u kojem moraju da se znaju neki principi. Neke, ako tako hoćete, konvencije.

U klubu sa istoka zemlje branili su se da im uopšte nije bio cilj da izazovu neku frtutmu ili da se o njima priča – makar ne onoliko koliko se priča o Reksamu, recimo – već da je to bio prirodan proces i da je to najbolje za klub, i kako već ide kada branite odluku zbog koje se, u najmanju ruku, okreću glave.

Nisu, doduše, objasnili kako će to da izgleda u praksi. Vatreno krštenje tandem će imati na Riversajdu, u Midlzbrou, u ovom prvom pravom fudbalskom terminu nove sezone (subota u 16 po našem vremenu, kako drugačije), i ako baš želimo da budemo cinični, lako možemo da zamislimo kako se igrači sudaraju kada Tom i Krist krenu da viču potpuno različite stvari.

Kao neka posebno zla epizoda serije “Ted Laso”, recimo… Devet godina je trebalo Linkolnu da iz pete lige stigne do druge, bez velikog novca, bez magičnog štapića, bez preskakanja koraka; samo rad i disciplina i domaćinsko poslovanje. 

Pre tačno jedne decenije, kada je Lester siti osvajao onu najneverovatniju od svih titula, njihove komšije Impsi tavorili su u onome što Englezi zovu “Non-League” i spasli se ispadanja čak i odatle tek u poslednjem kolu.  Danas su rang iznad Lestera, i već neko vreme su pozitivni deo onih lanjskih navijačkih prozivki na račun Totenhema ili Vest Hema: “igrali ste Evropu, sada vas čeka Linkoln siti…”

Podigli su ceo grad iz apatije i podarili mu novi identitet i ponos, i ne bi im niko zamerio, u svetlu sveta toga, ali i odlaska njihovog atraktivnog, inovativnog trenera, kao i konkurencije u Čempionšipu, ako bi se brzo vratili tamo gde im je, po mnogim parametrima, i mesto. Samo, da li će to biti zbog objektivnih okolnosti ili kletve Džona Medena, Njegoša, Čarlsa Barklija i neimenovanog kineskog filozofa? 

Da li će Linkoln doneti novu revoluciju, pa će se i neki drugi, veći klubovi, usuditi da stave dva trenera, a gde su dva, šta fali da bude i treći; ili će, već tamo u oktobru, shvatiti da im se smeje cela zemlja i odreći se eksperimenta koji zvuči tako nefudbalski?

ČEMPIONŠIP, 1. KOLO

Petak

Vulverhempton - Blekburn 2:2 (1:1)
/Munetsi 18, Himenez 90+3pen - Mekloflnin 27, Gudjonsen 48/

Subota

13.30: (2,25) Bolton (3,40) Preston (3,20)

16.00: (1,35) Midlsbro (5,00) Linkoln (9,00)

16.00: (2,55) Bristol Siti (3,30) Milvol (2,80)

16.00: (2,00) Norič (3,45) VBA (3,80)

16.00: (2,30) Portsmut (3,40) KPR (3,10)

16.00: (2,65) Čarlton (3,15) Derbi (2,80)

16.00: (2,40) Stouk (3,30) Svonsi (3,00)

18.30: (2,50) Šefild Junajted (3,30) Birmingem (2,85)

Nedelja

14.30: (3,35) Votford (3,45) Sautempton (2,15)

17.00: (2,95) Barnli (3,45) Vest Hem (2,35)

Ponedeljak

21.00: (2,40) Kardif (3,40) Reksam (2,95)

*** kvote su podložne promenama


tagovi

ČempionšipPrelazzi

Sledeća vest