(©Reuters)
(©Reuters)

PRELAZZI: Oksford Junajted u "Dosijeu Epstin"

Vreme čitanja: 6min | ned. 21.09.25. | 10:19

Da nije bilo Hejsela i zabrane učešća engleskih klubova, Oksford bi stekao i evropsko iskustvo u Kupu UEFA, i možda bi njihova priča bila drugačija...

Važna napomena na početku, da ne bude da vas nismo upozorili, jeste da u ovom tekstu nema nijednog pozitivnog lika. Niti jednog.

To je čudno, makar zato što se ovom prigodom opet spuštamo u niži rang, u čuveni Čempionšip.

Izabrane vesti

U 99% slučajeva, ovo biva prilikom da čujemo neku toplu, nostalgičnu priču, o onim malenim klubovima koji su se usudili da sanjaju, o onim nekada velikim klubovima koji su pali na niske grane, o navijačima koji žive za ekipu iz svog grada, ma koliko to bilo teško i bez nagrade.

Dobro, Oksford Junajted – oko njih se plete mreža – jeste jedan takav klub: najveći deo svoje istorije proveli su u drugoj i trećoj ligi, ali su osamdesetih bili i prvoligaši i mogu da se pohvale trofejom, onim što se danas zove Liga kup. Da nije bilo Hejsela i zabrane učešća engleskih klubova, Oksford bi stekao i evropsko iskustvo u Kupu UEFA, i možda bi njihova priča bila drugačija.

Ovako, nosiće neslavnu titulu prvog kluba koji je osvojio neki pehar a da je kasnije ispao “iz lige”, kako to Englezi kažu – pali su čak do nekada Konferencije, danas Nacionalne lige, a onda polako krenuli da se penju.

Oksford junajted i dalje je član Čempionšipa, opstali su nakon što im je malo ko davao šanse da to učine prošle godine, i mada im ni ove nije krenulo najbolje – na današnje gostovanje favorizovanom Bristol Sitiju putuju sa samo dva boda iz prvih pet kola – ovo svakako nije u prvom planu.

Nisu ni njihova ekipa, niti menadžer Gari Rovet, majstor za drugi engleski rang, ni stadion Kasam koji je redovno ispunjen do poslednjeg mesta. (U pitanju je trenutno najmanji stadion u ligi, i mada je skroz simpatičan, onako samo sa tri tribine, to predstavlja veliki problem finansijske prirode za čitavu organizaciju.)

Ne postoji, ponavljamo, pozitivan lik u ovoj priči, i to je najbolja sintagma koju možemo da upotrebimo. Čak i da ne govorimo o aktuelnom vlasniku, ozbiljno kontroverznom preprodavcu – pamte ga još mnogi u Italiji, posebno u Milanu – po imenu Erik Tohir.

Tohir je odmah po odlasku sa Meace počeo da ulaže u Oksford Junajted, prvo kao član uprave, danas kao kopredsednik i glavni finansijer.

Erik Tohir i predsednik FIFA, Đani Infantino (©Guliver)Erik Tohir i predsednik FIFA, Đani Infantino (©Guliver)

Bez brige, Erik Tohir je najmanje problematičan lik kojeg možete da povežete sa žuto-plavim klubom iz grada što se ponosi najstarijim univerzitetom na engleskom govornom području, osnovanom pre tričavih 929 godina.

Koliko grozan moraš da budeš, dakle, pa da ti sumnjivi indonežanski tajkun (naravno da je u ekipu doveo i par igrača iz svoje domovine) deluje kao smežurana Majka Tereza lično?

Pa, recimo samo da će, hteli-ne hteli, zauvek ili makar dok se ta afera ne reši, ako može da se reši!, Oksford biti povezivan, prilično direktno, sa trenutno najvećim, najpoganijim, najodvratnijim skandalom koji potresa Ameriku i svet.

Nećemo na ovom pristojnom sajtu pričati mnogo o Džefriju Epstinu, uostalom, biće vam dovoljno dva klika da se negde drugde informišete o ogavnim nepočinstvima koji uključuju neke od najbogatijih i najmoćnijih ljudi iz sveta diplomatije, politike, šou-biznisa…

… ali i “maleni” Oksford Junajted.

Čekajte, pa otkud sad Oksford u “Dosijeu Epstin”?

Sve počinje sa soldatom koji se na rođenju zvao Jan Ludvik Himan Binjamin Hoh. Čeh jevrejskog porekla uspeo je da pobegne iz domovine kada su je okupirali nacisti i postao odlikovani oficir britanske armije.

Jan će promeniti ime u Robert Maksvel, presvući se u uspešnog i uticajnog laburističkog političara, ali mnogo važnije i izdavača brojnih i uticajnih listova na Ostrvu, između ostalog i "Dejli Mirora".

Robert Maksvel bio je plejboj, u svakom smislu te reči, provodio je pola godine na svojoj luksuznoj jahti, a o njemu će kolati razne priče: i da je ruski, i izraelski, i svaki drugi agent, između ostalog.

Maksvel se uz to zaljubio i u fudbal, pa je klub iz svog “usvojenog” grada, upravo naš Oksford Junajted, spasao od nestanka početkom osamdesetih.

Kao i svi pomalo ekscentrični bogataši, Robert je imao fiks-ideje koje nisu bile utemeljene u realnosti, a ponajmanje u dobrom ukusu: jedna od njih bila je da se Oksford i Reding, dva ponosna ali relativno mala kluba, fuzionišu - možete misliti kako je u tradicionalnoj Engleskoj ranih osamdesetih dočekana ova zamisao - i da dobiju novo ime “Thames Valley Royals”.

Lik je, eto, bio pionir današnjih “multi-klubova”, pošto je držao i petinu akcija Redinga…

I premda mu to nije prošlo, nastaviće da ulaže u popularne “U’s”, daće pare i da se dovede Džon Oldridž, a ovaj će doneti onaj “Milk Cup”, kako se tada nazivao najmanji trofej, današnji Karabao.

Ovaj sukob medijsko-sportskih interesa rađao je i neke potpuno bizarne epizode. Toni Smit, urednik sportske rubrike u "Miroru", svojevremeno je pričao kako – toliko o slobodnim medijima – ima direktan pritisak od gazde da u jednom od najtiražnijih britanskih tabloida pridaje veliku i ničim nezasluženu pažnju rezultatima Oksford Junajteda.

Kako ne bi izazvao podsmeh svojih kolega i ne bi nervirao čitaoce, Toni Smit se dosetio genijalnog plana: napravio bi celu zadnju stranu "Mirora" sa vestima (pozitivnim, naravno) iz Oksforda, poslao bi je Robertu Maksvelu da je vidi i odobri, a onda je brzo zamenio “pravim” pričama.

A kada bi Robert boravio na svojoj jahti ili putovao po svetu, umeo bi da pozove redakciju da čuje rezultat Oksforda. “Dobili smo 3:2, gospodine predsedniče”, rekao mu je jednom urednik.

“Odlično! Daj celu stranu za to”.

“Ali Oksford je izgubio 0:2…”, ništa nije bilo jasno mladom novinaru u sportskoj rubrici, po imenu Alister Kempbel (da, onaj spin-doktor Tonija Blera; već dva puta smo vas lepo upozorili da je u ovom tekstu sve ljiga do ljige!).

“Ma ne brini ništa”, odgovorio mu je urednik Smit. “Neće se taj do jutra ni sećati da smo pričali, a kamoli da je Oksford izgubio”.

A, ako vam je to prezime poznato, to je zato što od njega niste mogli da pobegnete u “slučaju Epstin”. Najmlađa ćerka Roberta Maksvela, njegova ljubimica i naslednica, upravo je ona Gilejn Maksvel koja je trenutno u zatvoru zbog podvođenja maloletnica pokojnom Džefriju Epstinu, i od čijeg svedočenja može dosta da zavisi da li će američka i svetska javnost ikada saznati grozomornu istinu.

Džefri Epstin i Gilejn Maksvel (©Guliver/CAP PLF)Džefri Epstin i Gilejn Maksvel (©Guliver/CAP PLF)

Robert je obožavao Gilejn toliko da je i svojoj omiljenoj jahti dao ime “Lady Ghislaine”. Sa njene će palube, jednog novembarskog dana 1991, i nestati, nadomak Kanarskih ostrva. Mrtovozornici će reći da je njegova smrt nastupila slučajno.

Ali pre nego što je bila zlikovac, mlada Gilejn bila je direktorka jednog fudbalskog kluba. Tatica ju je postavio na to mesto ne bi li privukao mlade ljude i glamur – bila je lepotica za to doba, a štampa je, imamo i mi neke primere, prosto gutala priče o atraktivnim predsednicama klubova.

Gilejn je redovno dolazila na utakmice, ogrnuta u žuto-plavi šal, i u intervjuima zapravo dobro predviđala budućnost: stadion, pričala je, ne treba da bude samo muška stvar, valjalo bi dovesi i žene, i decu, i turiste.

Kada je Robert preminuo, njegova štamparska imperija je propala – zapravo jeste bio prevarant, zapravo jeste trošio novac koji nije posedovao – a Oksford je skoro bankrotirao; krajem te decenije kupiće ga, za jednu funtu, Firoz Kasam, po kojem se danas zove stadion.

Šta je bilo sa Gilejn i sa njenim ortakom, to već suviše dobro znamo…

Da li je sve to znao Erik Tohir kada je kupovao klub? Ili je upravo ta mračna prošlost ono što ga je privuklo? Može li Oksford Junajted ikada da se otrese svog vlasnika i svoje predsednice, ili će to zauvek biti poštapalica za televizijske komentatore?

Da li Gilejn Maksvel ikada pomisli na ono kada je bila mlada, pa je sedela u loži Vemblija sa svojim taticom i slavila prvi i jedini trofej kluba?

Ili i sada, iz zatvora, pozove nekog svog prijatelja novinara, pa joj on kaže, kao danas, “Gostujemo Bristol Sitiju, pobedili smo 3:0”, iako će rezultat danas, sve su prilike, biti skroz drugačiji…

ČEMPIONŠIP - ŠESTO KOLO

nedelja

16.00: (1.60) Bristol Siti (3.90) Oksvord Junajted (6.00)

***Kvote su podložne promenama


tagovi

ČempionšipPrelazziOksford JunajtedOksford

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara