
PRELAZZI: Rendžers, tabloidi i zelena salata
Vreme čitanja: 5min | sub. 18.10.25. | 08:26
Problem sa Raselom Martinom – to je isti onaj tip pod čijim je vođstvom Sautempton ušao u Premijer ligu, a onda beležio najgore rezultate u istoriji elitnog ranga – jeste taj što je Rasel Martin, ako pitate Rasela Martina, uvek u pravu….
Sećate li se Liz Tras? Bez brige, malo ko je se seća van Britanije, mada će verovatno zanavek zanimati buduće istoričare. Liz Tras je političarka čiji će rekord teško biti nadmašen – svega 49 dana bila je premijerka Ujedinjenog Kraljevstva.
Najveća zaostavština Liz Tras, ispostaviće se, bila je jedna glavica zelene salate.
Izabrane vesti
Kada je Trasova stigla u Dauning strit, tabloid Daily Star – pravi pravcati Tabloid, iz vremena kada je ta reč značila nešto drugo od onoga danas – napravio je bizaran "live stream".
Stavili su fotografiju nove premijerke i pored nje glavicu zelene salate, uz jednostavno pitanje: ko će duže trajati, Liz Tras ili ajsberg?
Sve se, naravno, završilo spektakularno – premijerka je pala, zelena salata je pobedila, a svet je dobio jednu sjajnu priču i jednu vrhunsku metaforu, kao i odličnu stranicu na Wikipediji ("Lizz Truss lettuce").
"Liz Tras" je postala simbol ne samo zato što je trajala kratko, nego i zato što je, i tada i kasnije, svaljivala krivicu za svoj pad na druge. Uvek je neko drugi kriv, ona je htela najbolje, nisu je razumeli, nisu je sačekali, ali videće oni jednog dana...
Nezvaničnu titulu "Fudbalske Liz Tras za 2025" ovih dana je poneo Rasel Martin, jedan od najzanimljivijih – na granici sa bizarnim – likova u ostrvskom, i ne samo ostrvskom loptanju, koji je najuren iz Rendžersa.

Kada kažemo najuren, mislimo doslovno: prošlog vikenda, "Policajci" na gostovanju nisu uspeli da savladaju Falkirk (od početka sezone trijumfovali su samo jednom, protiv Livingstona), a besni navijači su opkolili njegov automobil, pa je morao da bude evakuisan sa stadiona uz, prikladno, pratnju pripadnika ministarstva unutrašnjih poslova.
Iste noći, predsednik Endrju Kavana, koji je preuzeo dizgine posrnulog, pa oporavljenog, pa opet posrnulog velikana, uručio je Martinu otkaz, uz jedno veliko "mea culpa" u svoje i u ime sportskog direktora Kevina Telvela: on nije smeo ni da bude postavljen na to mesto, napravili smo veliku grešku, izvinjavamo se navijačima, i kako to već ide.
(Nije pomoglo ni što je Kavana predstavnik novih vlasnika i investitora, a što su ti vlasnici, kao i u toliko drugih fudbalskih institucija – Amerikanci...)
Tačno 123 dana, tri puta duže od Liz Tras, ali i dalje manje od zelene salate, Rasel Martin je bio na čelu kluba u kojem je proveo neveselu polusezonu pre duže od deceniju, dok je još igrao.
Tako se nastavio sunovrat čoveka koji je obećavao mnogo, ali koji će postati vic – ili od sebe napraviti vic.
Za početak, Raselu Martinu bi se makar u jednom pogledu dopalo poređenje sa zelenom biljkom: čovek je vegetarijanac (ili vegan? Ko će mu ga znati), pristalica i aktivista Zelene partije, a uz to je i – budista.
To ga nije baš preporučilo protestantskom delu Glazgova, taman kao ni glasno odbijanje da ispoštuje vekovnu tradiciju po kojoj menadžer Rendžersa utakmicu mora da vodi u odelu, iz poštovanja prema klubu, igračima, navijačima; naravno, biće to tek jedan u nizu faulova koji su proključali početkom oktobra i od njega napravili strašilo ili žrtvu, kako već koga slušate.
Vidite, problem sa Raselom Martinom – to je isti onaj tip pod čijim je vođstvom Sautempton ušao u Premijer ligu, a onda beležio najgore rezultate u istoriji elitnog ranga – jeste taj što je Rasel Martin, ako pitate Rasela Martina, uvek u pravu.
Samo ga ne slušate dovoljno dobro.
Za manje od godinu dana, dobio je dva puta otkaz zbog očajne forme i očajne igre njegovih timova, ali egoista u njemu nikada nije poklekao. (Inače, supruga mu je svojevremeno bila supermodel, zvezda raznih duplerica; a takve stvari su uvek dobre za samopouzdanje...)
Ni kada mu je 50.000 ljudi na Ajbroksu vređalo familiju, ni kada je štampa apelovala da nešto promeni, ni kada su mu otvoreno pretili, ni kada su mu za zlo uzimali i to odelo, i to što nosi naočare, i to što ima frizuru kakvu ima, ni kada su mu vikali da je "kupus", ništa nije pokolebalo Rasela Martina.

Iz tog ugla, pristalice Rendžersa živele su proteklih dana san svakog vernog navijača: uspeli su da oteraju trenera koji im je išao na ganglije i da izazovu posipanje pepelom cele uprave (ako im je za utehu, ni gazde Seltika trenutno kod njihovih naljućih rivala ne uživaju ikakvo poverenje), mada im se od pogleda na tabelu, i od potencijalnih zamena o kojima se govorilo – kao što je Šon Dajš, recimo – verovatno okreće stomak.
Samopouzdanje lako prelazi u tvrdoglavost, a Martin je u jedno bio siguran: neće promeniti svoj trenerski kredo ni za jotu, bez obzira na to ko je prekoputa njega, bez obzira na to kakav sastav ima. Zato je i Klub Briž onako lako mogao da mu da devet komada u dve utakmice...
Naivno, samoubilački, komično - tako su izgledali i Sautempton i Rendžers.
U nekom trenutku principi postaju teg oko vrata, a još je gore ukoliko ne želite da prihvatite ni zrno krivice na svoja pleća. Martin je tvrdio da njegovi igrači imaju loš mentalitet, da lako upadaju u anksioznost, da su egoisti, da nemaju koncentraciju, a da mu je uprava dovela loša pojačanja – rečnikom Mute Nikolića, samo "oslabljenja" – ukratko, poput one uboge premijerke, tvrdio je da nije do njega. Ništa nikada nije do njega.
Sve bi to bilo više smešno, a manje tragično, da Rasel Martin – inače Englez po rođenju, koji je odabrao da igra za Škotsku iz porodičnih i fudbalskih razloga – nema svega 39 godina, a karijera mu je već dobrano u silaznoj putanji.
Šta u silaznoj, karijera mu je upala u crnu rupu: na poslednje 23 prvenstvene utakmice u Sautemptonu i Rendžersu uspeo je da upiše dve pobede. Dve. I ako bi krah u Sautemptonu i mogao da se objasni, da Rendžers slavi na jednom od sedam ligaških susreta u škotskom Premijeršipu, koji se baš ne može podičiti kvalitetom...
Ko bi se, pri zdravoj pameti, posle ovakva četiri meseca u Rendžersu, kladio na "fudbalsku Liz Tras"? Koji bi gazda mogao da ga "proda" tribini?
U sličnoj je situaciji nesrećni Erik ten Hag, a čini se da bi njihovim putem mogao polako da krene i Ejndž Postekoglu, ukoliko mu se njegov grčki brat zahvali; doduše, na Siti graundu sigurno neće biti Marinakisovog izvinjenja.
Ali, ako se to i desi, naći će se neki tabloid da postavi sliku Rasela Martina i pored nje zelenu salatu, inače omiljenu namirnicu ovog trenera, pa da krene odbrojavanje – ko će duže da traje?