Mark Guju (©AFP)
Mark Guju (©AFP)

Sad na klopu u Mekdonalds! La Masija još rađa bisere, Mark Guju je Dekov miljenik i životinja od devetke

Vreme čitanja: 4min | pon. 23.10.23. | 10:08

A devetke su ponovo popularne nakon odlazaka Mesija i Nejmara

Nije sve u parama, kaže ona stara narodna. I mada ih svi volimo tek kada ostanemo bez novca shvatimo da ima i drugih radosti. Tako je ove sezone i Barselona utehu za objektivno limitiran sastav pronašla u španskoj kičmi i pre svega La Masiji. Najbolja i pomalo zapostavljena fudbalska škola Evrope – a ko je još pa mogao da izbaci klince kadre da odmene Mesija, Nejmara ili Luisa Suareza na Barsinom vrhuncu? – ponovo se potvrdila kao rudnik najfinijih dijamanta.

A kad je Barsa zapala u dugove i morala da prestane sa praksom skupih i često pogrešnih kupovina okrenula se opet La Masiji... Prvo je bilo Gavi, već uveliko španski mediji bruje o Laminu Džamalu, koji je stigao i do španske A reprezentacije, a danas nema sportskog medija na Pirinejima koji na naslovnoj strani nema Marka Gujua.

Izabrane vesti

Junaku u minimalcu nad Atletikom iz Bilbaa bilo je dovoljno samo 33 sekunde da na svom takmičarskom debiju za Barsu (igrao je i revijalan meč sa japanskim Visel Kobeom, ali prijateljske se utakmice retko u kom klubu računaju i tako treba i da ostane) postigne prvenac za seniorski tim.

Savršen pas Žoaoa Feliksa, Guju je ispratio s mladačkom glađu u očima, a onda sa rutinom veterana mirno protnuo loptu ispod reprezentativnog golmana Unaja Simona. Tek tad je shvatio šta je uradio. Dok je gledao tribine kako podrhtavaju. Na njima i majku koja ne može da zaustavi suze. Čestitke su stizale od svih saigrača. Žoao Kanselo je možda imao i najbolju: “Sad da vodiš na večeru u Mekdonalds“.

Jeste šala, ali nije slučajna, jer Mark Guju Paz, kako mu je puno ime, rođen je 4. januara 2006. godine. I prvi je gol za klub kakav je Barselona postigao sa 17 godina i 291 dan!

Sad, da su mnogi mladi pod takvim teretom stradali – jesu, i tek će. S tim da Guju zaista jeste školovan za ovaj dan. Poreklom iz Granoljersa, nekih 30 kilometara severno od Barse, Mark je u La Masiju stigao već sa sedam godina. I nije tek sada privukao pažnju javnosti, bar ne one stručne. Sportski direktor Barselone Deko ga je još dok je radio kao fudbalski menadžer uvrstio ja spisak najtalentovanijih „devetki“ planete.

Video ga je na U17 Evropskom prvenstvu u Mađarskoj prošle godine. Furija je igrala polufinale, svi su skauti gledali Džamala, na kraju su Lamin i Mark postigli po četiri gola, koliko još i dvojica Nemaca Paris Bruner, megatalenat Borusije Dortmund, te Bajernov Robert Ramsak. Najbolji strelci turnira.

Guju je uostalom klasična „devetka“, tip igrača kakav je bio maltene zaboravljen na Kamp Nou u vremenima najveće slave. Jeste, imali su Davida Vilju, Samjuela Etoa ili Luisa Suareza, ali umela je Barsa i da se zaigra kod Pepa Gvardiole i odrekne usluga klasičnog špica. Skoro deceniju ranije je ta mnogima čudna fudbalska filozofija „pojela“ sav talenat Zlatana Ibrahimovića. Imala je doduše Mesija, kasnije i Nejmara po krilima, uz njih dvojicu klasična devetka ti ni ne treba. Mogla je sezona da se izgura i sa Martinom Brajtvajtom.

Međutim, kad su otišli Nejmar i Mesi, Barsa se vratila osnovnim fudbalskim pozicijama. Sa Robertom Levandovskim naravno. Guju je šansu dobio samo zato što je Poljak povređen. Ali sama pojava i to što sa svojih 187 centimetara građom najviše podseća baš na Levandovskog dovoljno je neuobičajen proizvod za La Masijina standarde. Dešnjak je, ali šutira sa obe noge. Brz je, ali i fizički dominantan. Može da se zagradi, a i da pojuri prostor...

On je čist centarfor, klasična devetka, specijalista u kaznenom prostoru. On živi od svoje fizičke moći. Najbolji je u vazduhu. Takođe je vrlo brz, kada ima prostor nezaustavljiv je. Neće on da se izvuče na krilo ili da se izdvoji kombinatorikom, ali dobro zna koje su mu snage, a koji su mu limiti. Recimo, jedna od najvećih vrlina mu je to što se bori za svaku loptu, što pritiska kao životinja. Odbrambenim igračima nije prijatno protiv takvog napadača“, komentariše Ivan Karasko, koji je Gujua trenirao još u mlađim kategorijama gde je radio i pod komandom legendarnog Rafe Markeza.

Sam igrač je posle meča govorio o ispunjenim snovima, Ćavijevoj veri, podršci saigrača... Ništa mnogo više od toga nije moglo ni da se očekuje od tinejdžera. Ali Ćavi nema dilemu.

Mark Guju ima gol, ima varnicu, mnogo mi se sviđa. On je talenat, mi treba da mu damo samopouzdanje. Meni su ga dali kada sam imao 17 ili 18 godina“.

Sada su neki novi klinci na redu. Lamin Džamal je iskoračio, za njim i Fermin Lopez. Iz supertalentovane generacije 2006. čekaju se i Ektor Fort i Pau Prim.

E sad, da li Barsa polako okuplja novu veliku generaciju ili samo forsira decu da skupo proda i vrati dugove? To će vreme da pokaže. Za Marka Guaija trka nije mogla bolje da počne.


tagovi

Mark GujuBarselona

Obaveštavaj me

Barselona

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara