Srđa Knežević
Srđa Knežević

Srđa Knežević: Blagojević nema DNK Partizana, žene stopirale povratnike i priča o Moreirinom satu

Vreme čitanja: 8min | uto. 21.10.25. | 09:56

Bivši as, sada član Skupštine crno-belih u podkastu “2x45” pričao o prvoj godini nove uprave, zašto klinci više nisu klinci, šta zamera šefu struke, a osvrnuo se i na svoje igračke dane u dresu koji je jedini ikada želeo da nosi i na neverovatan prvi profesionalni ugovor

Kao što se često analizira prvih godinu dana Vlade u nekoj zemlji, tako je došlo vreme da se napravi osvrt i na prvih godinu dana nove Vlade Partizana. Šta je urađeno, da li je to dobro, dovoljno dobro, da li je negde moglo bolje i šta možemo da očekujemo u narednih godinu dana.

Na tu temu, a kasnije i na brojne druge, govorio je gost podkasta “2x45” Srđa Knežević, bivši fudbaler crno-belih, član Apela koji je pokrenuo, uz navijače, talas promena prošle godine, a sada je i deo Skupštine Partizana, najvišeg klupskog tela.

Izabrane vesti

Na terenu je bio britak kao sablja, na rečima je i dalje oštar, jasan, direktan. Sa iskazanim poštovanjem za dosadašnji rad novog rukovodstva crno-belih i uz poruku javnosti da je dubioza koju je zatekla aktuelna uprava tolika da je strpljenje preko potrebno. I da visine na kojima je nekada bio Parni valjak još nisu tako brzo dostižne.
“Godinu dana je tu nova uprava i već vidimo da sve to ide u nekom dobrom pravcu. E sad, godinu dana je mali period da bismo ocenjivali kako to stvarno izgleda i kako će biti u budućnosti. Ljudi koji su bili tu deset godina ostavili su iza sebe mnogo, mnogo štetnih ugovora, jezivih po ceo klub. Tako da i te kako znam čime se ovi ljudi u klubu bave. Trebaće dosta vremena da sve to legne na svoje i da Partizan, pre svega finansijski, stane na noge, a ne da pozajmljuje od države novac da bi prošao monitoring UEFA. Trebalo bi, ipak, i da prodamo nekog igrača, a za to su opet potrebni rezultati, tako da je to jedan veliki začarani krug”, pričao je Knežević u podkastu.

LIGU KONFERENCIJE IGRA NEKA DRITA, A PARTIZAN NE

Najglasnije kritike javnosti na račun uprave su bile letos, zato što nije doveden iskusni defanzivac, uz čiju pomoć bi crno-beli danas, možda, bili deo Lige Evrope ili Lige konferencije.
“Sad smo videli da je trebalo. Nismo ušli u Evropu i pored četiri pobede u šest utakmica. Na kraju kad svedemo račune, Partizan nije ušao u nikad slabije takmičenje Lige konferencije, gde igra neka Drita, nisam ni čuo za taj klub ili Linkoln sa Gibraltara. Partizan bi trebalo da minimum igra to takmičenje i sa ovim sastavom ili sa omladincima. Mislim da je veliki peh što se povredio Mateja Milovanović, on bi bio prevaga, jer je meni bilo dovoljno da vidim jedan njegov prijem lopte da prepoznam kakav je igrač”.

Zanimljivo viđenje je imao Knežević na temu što se nijedan od ciljanih povratnika nije našao ponovo u Partizanu.
“Mislim da žene utiču na njih. Najiskrenije. Mislim da oni svi vole Partizan i da bi hteli da se vrate, sigurno su situirani. Ne poznajem nikog od njih tako dobro da bih mogao da pričam mnogo o tome, ali mislim da supruge utiču u smislu ‘šta ćemo sad u Beogradu živimo’, a na nekim su egzotičnijim destinacijama, uz to krenula su deca u školu… Znam po nekim našim reprezentativcima s kojima sam dobar kako to funkcioniše. Nije to tek tako - vratio sam se. Drugo, ovde bi očekivali od Stefana Savića da sve nosi, da ne sme gol da se primi. Bilo bi odmah ‘kako smo primili gol, igra Stefan Savić’. Mislim da ima tih dogovora u porodici, u najužem krugu, da su to okidači zašto se nisu vratili u Partizan”.

BLAGOJEVIĆU NE OPRAŠTAM DERBI SA SEDAM DEFANZIVACA

Srđan Blagojević (©Starsport)Srđan Blagojević (©Starsport)

Što se tiče trenera Partizana Srđana Blagojevića i njegovog rada, tu je Knežević mnogo više kritički raspoložen.
“Nisam njegov fan. Meni je bio trener, srećom kratko, u Bežaniji. Nikad nisam sreo osobu koja ne kaže ‘dobar dan’ kad prolazi pored tebe. Hajde i to da mu oprostim, ali onaj derbi koji je završio sa sedam ili osam odbrambenih igrača nikada mu neću oprostiti. Po cenu osvajanja Svetskog prvenstva nikad to sebi ne bih dozvolio, to nije taj mentalitet. Ne bih pristao da pobedim Zvezdu sa osam defanzivaca. Ne, ne možeš to da radiš. Igra lepo Partizan, pobeđuje, daje četiri-pet golova, ali kad je trebalo u Evropi i na derbiju, bio je nedorečen. I zato bih bio oprezan sa njim. Ne vidim da je doneo nešto spektakularno, jer trener omladinaca da je na klupi, Partizan bi igrao kao što igra. Ima nekog njegovog rukopisa, ali mislim da rasterećene utakmice Partizan igra jako dobro i lepo, a ove ključne... Mislim da bismo ušli u Evropu sa nekim trenerom koji ima gen Partizana. Ne možeš bez toga ništa. Znaju u klubu to. Iako je tu Marko Jovanović, sa kojim sam igrao zajedno, tu je i Ćetković, koji je dugo u sistemu, ali pitanje je koliko je Blagojević dostupan njima da mu, pogotovo Marko, prenese tu svoju energiju. Rekao sam jednom prilikom da bih voleo da je Jovanović ostao glavni trener, da se njemu da ta podrška, a ovaj da dođe kao asistent. Ovako dok je glavni trener uvek će mi ostati da tu fali nešto. Iako mislim dok gledam Partizan, da sad ostane, sigurno ulazimo u neko evropsko takmičenje”.

Jedna od tema koje su vezane za ovu upravu je konstantna pomoć države i nezaobilazno zahvaljivanje čelnika na tome.
“Stalno je ta neka tema, predsednik pomogao, odmogao, navija za Zvezdu, ne navija… Nije predsednik dao taj novac iz svog džepa, to je dala država. A, država smo i nas trojica, svi mi, bar ja tako shvatam, prostim rečima, da svi mi dajemo taj novac. To što se predstavlja kako se to nije ranije dešavalo, kada su drugi bili na vlasti, to nije istina. Uvek je bilo nekih špekulacija na tu temu, a sada je makar transparentno. Svi znamo da je država pomogla Partizanu da prođe UEFA monitoring i šta je sporno? Tako će sutra i Zvezdi. U kolikom je Zvezda i danas minusu, a koliko godina igra Ligu šampiona?  Pa oni plate obeštećenje za igrača tri-četiri miliona evra, a gde je tu njegova plata, porezi... Partizan i Zvezda su tu negde na tom tasu, pomaže im država i uvek će im pomagati, jer su bitniji i od NIS-a, od Telekoma, od Vojske Srbije. To su dve najveće institucije, koje vode uz sebe najveću grupu ljudi, navijača, svi pričamo o Zvezdi i Partizanu, bar jednom dnevno ih pomenemo”.

0:0 te ne ruši u Ligi šampiona!

Kad dođe leto, uprava Partizan će morati da počne da prodaje svoje “klince”, neće više imati izbora. A, koga bi Knežević “unovčio” da je u klupskom rukovodstvu?
“Ja ne bih više govorio da su klinci. Mislim da su prošli sve filtere odavno, šest evropskih utakmica, derbi, tako da to klinci, mladi, deca – ne. Oni moraju i sami da to shvate. Prodao bih Simića odmah, ako vredi tih sedam-osam miliona. Jer mislim da tu treba da bude balans, da se dovede igrač koji to vodi i drži, iako je i on izrastao u jako ozbiljnog igrača. I izabrao bih Ugrešića, ako je dostigao cenu posle debija u reprezentaciji. Jer, mislim da je poneo preveliki pritisak, da ne pruža ni približno dobre partije. Veliko je to za njega u ovim godinama. Sad i klub jedva čeka da postigne neki gol, da bi se vratio u ritam”.

CRVENI U DERBIJU, PROPAO GENK, UNIŠTIO SEBI NOGU

Knežević, dole skroz desno (©Starsport)Knežević, dole skroz desno (©Starsport)

Pričao je Srđa Knežević i o svojim igračkim danima u dresu koji je, kako je rekao, jedini ikada želeo da nosi. Ali, mnogima je prva asocijacija na njega crveni karton u večitom derbiju na Marakani, koji je Partizan potom dobio sa 2:1.
“Pamtim taj derbi po nekoliko stvari. Prvo je bio autogol. U svlačionici na poluvremenu pita me Plavi Stevanović da li mogu, pošto imam žuti karton. I ja mu kažem da mogu, samo da uradim moje vežbe. Tada kada bi trebalo da sediš u svlačionici, ja sam radio vežbe, ono, lezi, ustani, skoči. Rekao sam: ‘Nema šanse da dobijem karton, spreman sam, sve top’. I dolazi crveni… Tada sam imao neku priču sa Genkom, čovek je posle toga rekao: ‘Ovaj je neuračunljiv’. Ali, ni tu nije kraj. Posle isključenja dolazim u svlačionicu i šutnem sto i skroz mi se otvori noga. Gledam sebi u kost. Odmah su me odveli u Klinički centar na ušivanje. A, već u sredu sam igrao protiv Tuluza. Ne mogu kostobran da stavim koliko me boli, ali igram tamo”.

Iz današnje perspektive deluje neverovatno priča za koliki je novac Knežević igrao u početku za Partizan kao standardni prvotimac.
“Bio sam standardan, a imao sam 5.000 evra godišnje. Ne mesečno, ne nedeljno, nego – godišnje! Znači, dve rate po 2.500 evra i mesečna plata 37.000 dinara. Mi u Dubaiju na pripremama, Moreira vidi neki sat od 22.000 evra na sniženju 14.000. Izvadi karticu i kupi ga. Ja gledam, šta je ovo!? OK, ja sam iz situirane porodice, fakultetski obrazovani ljudi, imali smo novca, tri automobila, sve je to lepo. Ali, tad igram za Partizan i kreće malo svest o novcu. Šta se onda dešava? Ništa protiv njega, momak za desetku, ali dolazi Radenko Kamberović iz OFK Beograda za ugovor od 50.000 evra godišnje. I tad prvi put osećam to… Pita me Slaviša Jokanović šta mi je, zašto ne treniram dobro. Kad sam mu rekao u čemu je problem, koliki mi je ugovor, nije mogao da veruje, odmah je zvao Ivana Tomića. Tada sam dobio povećanje na 30.000 evra godišnje i bonus 20.000 ako odigram 75 odsto utakmica. Tu mi je pomogao Nenad Đorđević za tri meča da bih ispunio tu kvotu, dođe 82. minut, on se uhvati za list… “

Pričao je Srđa Knežević još mnogo toga: kako ga je Stevan Jovetić “vratio” sa pozajmice, kako je odrastao u 21. bloku pored zvezdaša, a uvek je više voleo da Zvezda izgubi nego da Partizan pobedi, zašto misli da je mesto u Skupštini kluba najmanje što mu pripada, kako se zaista ponašaju aktuelni čelnici crno-belih prema klubu, kako se proveo na Old Trafordu kao gost Nemanje Matića… Epizoda koju zaista vredi pogledati.


tagovi

Almami MoreiraSrđa KneževićSrđan BlagojevićFK Partizan

Obaveštavaj me

FK Partizan

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara