.jpg.webp)
Srpska bajka iz 2015. dobija afričku verziju, Maroko preko Olmetinog sina do finala Mundijalita
Vreme čitanja: 2min | čet. 16.10.25. | 04:39
Arapska selekcija će pokušati da iznenadi Argentinu u borbi za titulu, baš kao što je tim Veljka Paunovića učinio protiv Brazila pre deset godina
Ako je Srbija 2015. na Novom Zelandu bila simbol neustrašive generacije koja je prkosom i zajedništvom osvojila svet, onda Maroko 2025. ide njenim stopama. Lavovi Atlasa postali su fudbalska senzacija planete, reprezentacija koje je beskompromisnom borbom stigla do polufinala seniorskog Mundijala u Kataru 2022, a sada je ušla u finale Svetskog prvenstva za igrače do 20 godina u Čileu.
U polufinalu za infarkt, Maroko je izbacio Francusku posle produžetaka i penala (1:1, 4:2). Prvi udarac zadesio je Francuze u 31. minutu, dosuđen penal za Maroko. Golman Lisandru Olmeta (Paskalov sin) uspeo je da odbrani šut Jasira Zabirija, ali se lopta od njega nesrećno odbila u mrežu. U drugom poluvremenu Francuska, jedan od glavnih favorita turnira, pokazala je zašto je velesila, Lukas Mišal poravnao je na 1:1 u 59. minutu. Ipak, Maroko nije pukao. Izdržao je nalete, smirio tempo i kroz produžetke stigao do penala, gde je hrabrost prevagnula nad pedigreom. Kada je marokanski golman odbranio poslednji penal, nastala je erupcija emocija.
Izabrane vesti
U drugom polufinalu, Argentina je minimalcem (1:0) savladala Kolumbiju i tako obezbedila priliku da juri rekordnu sedmu titulu. Gol je postigao mladi napadač Inter Majamija, Mateo Silveti, u 71. minutu, nakon što je selektor Dijego Plasente promenio formaciju i oslobodio napad, asistent kod gola bio je Benfikin Đanluka Prestijani. Kolumbijci su dali sve od sebe, ali posle isključenja Džona Renterije u 78. minutu, više nisu imali snage za povratak. Argentina i Maroko tako su zakazali spektakularno finale za nedelju, 19. oktobar.
Pre tačno deceniju, Srbija je na Novom Zelandu šokirala planetu. Tadašnji klinci (Sergej Milinković-Savić, Andrija Živković, Predrag Rajković...) stvorili su istoriju koja se prepričava i danas. Nisu bili najveće zvezde, ali su bili najveće srce turnira. Maroko danas ima istu auru. Igrači koji nisu odrasli u luksuzu evropskih akademija. Njihov put je mešavina tehnike, hrabrosti i zajedništva, baš kao što je bila Srbija 2015.