Mogu svi da pricaju i piskaraju sta god hoce. Zvezda bi danas sa Milojevicem igrala u ligi sampiona, pogledajte samo onaj nesrecni hapoel, hvala Dejane, svaka cast. Par utakmica posle Miloja je jos i licilo na nesto, kako je vreme prolazilo i kako je implementirao svoje ideje u skladu sa svojim ego karakterom i trenerskim umecem tako je sve postajalo sve gore. Vrhunac su bile pripreme i pripremne utakmice gde nam je Dejan mazao oci i govorio da smo mi slepi kod ociju i da ono sto vidimo, da to nije to, da ne lici ninasta, al sta obican navijac zna. A onda nam dovode jos veceg ego manijaka sa cudnim ponasanjem, grimasama, pogledima i onim kezenjem pri davanju intervjua posle svakog loseg rezultata ili lose igre, koji ne samo da nas pravi ludima i slepima, da ne vidimo ono sto vidimo, vec nas polako sve vise omalovazava i pravi budalama. Jos jedan od ternera koji kako dobije sve vise vremena da implementira svoje ideje, to deluje sve jadnije i jadnije (poznata prica I u KK prosle godine), gde se na terenu bukvalno ne zna ni ko pije ni ko placa, anarhija jedna od igre koja se zove fudbal, a trener nam prodaje pricu. Da zna da prica, zna, jos kada bi znao fudbala, kao sto zna da prodaje maglu. Kada se prisetim konferencija za stampu, jedini trener u poslednjih petnaestak godina koji je govorio o utakmici onako kako smo je svi videli, sve dobre i lose stvari, ali i bukvalno, je Slavisa Stojanović, kapa dole za to koliko je covek bio realan i na zemlji, a i za titulu koju nam je podario u to turbulentno vreme i otvorenom i napadackom fudbalu sa osrednjom ekipom, kada su nas svi sa strane saplitali. Albert jedino sto je do sada uspeo da uradi je da unisti atmosferu I koheziju. Nemojte da se lazemo, to se vidi iz aviona, vidi se po govoru tela I na licima igraca. Ne raduju se vise iskreno ni kada postignu gol, vec onako reda radi, nema osmeha, a onda tu nema ni fudbala. Cinimi se, polako sve vise igraca u timu pocinje da ga bojkotuje, a kako I ne bi sa njegovim ponasanjem, egom, stavovima I menjanjem pozicija I uloga. Pogledajte samo Ivanica sa kakvom nonsalancijom igra kada udje, vidi se iz aviona da nema ni zelje ni volje. Jadna je ekipa koja je spala na to da je Lucic postao standardan prvotimac, kojoj tri stopera “vrhunske tehnike I kreativnosti” organizuju napade na 40 metara od gola protivnika besomucno dodajuci loptu izmedju sebe, pa nazad do golmana, a igraci sredine terena ciji je to po vokaciji zadatak, sede u krilima tzv. napadaca, a svi zajedno stoje zabodeni u krilima niske zone protivnika. Takvo zlostavljanje ociju gledalaca traje I traje iz nedelje u nedelju. Poseta je sve rekla, a bice je jos manje I to ne zato sto smo kako neki vole da kazu razmazeni, vec zato sto ne volimo da nam neko prodaje maglu I da nam prica da ono sto vidimo svojim ocima, nije tako, jer sta obican navijac zna sta je lepa I dobra igra. Nisu ludi Nemci, brzo su reagovali. Jos nije kasno da I mi reagujemo, da se dovede dobar trener (uslov da ne igra sa 3 stopera, jer tu fudbala nema), da se do pauze upozna sa ekipom I na zimu dovedu dva krstena beka I jedno krilo, ovo ostalo je dovoljno da se izgura ova sezona do kraja. I treba da uspostave sistem da prvi tim I sve mladje kategorije igraju u istoj formaciji sa mozda manjim varijacijama, kako bi igraci stekli neku rutinu, kako bi u po dana ili noci znali sta se od njih trazi I ocekuje i kako bi se lakse prilagodjavali kako napreduju ka prvom timu. Po tom kriterijumu treba I da se traze treneri I da to trenerima bude uslov.