
Utakmica kakvu Srbija nije igrala tačno deset godina
Vreme čitanja: 4min | ned. 16.11.25. | 08:50
Orlovi u Leskovcu protiv Letonije (18.00) završavaju neuspešne kvalifikacije za Mundijal
Osećaj dobro poznat. Mučan. Ali, ipak, pomalo zaboravljen.
Jer, nije se desilo ravno deceniju. Beše oktobar 2015. godine, još se u ustima osećao ukus šampanjca posle senzacionalnog uspeha upravo Paunovićevih zlatnih orlića na Novom Zelandu, kada je seniorska fudbalska reprezentacija Srbije poslednji put igrala utakmicu kvalifikacija za veliko takmičenje, a da je prethodno izubila svaku šansu da se na njega plasira.
Izabrane vesti
Bio je to onaj ciklus borbe za Evropsko prvenstvo kada smo takođe bili sa Albanijom u grupi i kada su nas, baš kao i sada, preskupo koštala neka dešavanja van terena. Posle „slučaja dron“, oduzimanja bodova, pre toga i kiksa protiv Jermenije na startu, Orlovi su, pod komandom Radovana Ćurčića – koji je kormilo preuzeo od neuspešnog Dika Advokata - finiš kvalifikacija odigrali rekreativno. Već gostovanje u Tirani bilo je samo pitanje ponosa, ne i bodova vrednih nekog takmičarskog cilja. Taj ispit smo položili, ali smo kvalifikacije ipak okončali porazom od Portugalije u Humskoj (1:2). Bio je 11. oktobar.
Nakon toga, igrali smo na tri od četiri velika takmičenja – u Rusiji, Kataru i Nemačkoj i uvek je posledja utakmica u kvalifikacijama bila odlučujuća za plasman. Nismo se plasirali na Evropsko prvenstvo 2021. godine, ali smo u grupi imali teoretsku šansu sve do završnog kola. Pošto smo okončali kao treći na tabeli, iza Portugalije i Ukrajine, otišli smo u baraž, gde smo pobedili Norvešku u gostima u polufinalu, pa u finalu izgubili kod kuće od Škotske na penale.
Dakle, okruglo deset godina nismo odigrali ovako loše kvalifikacije. Za 360 minuta fudbala protiv Engleske i Albanije, ne da nismo postigli ni gol, već se čestite prilike mogu prebrojati na prste jedne ruke. Te će Orlovi danas protiv Letonije odigrati formalno takmičarsku utakmicu, koja to zapravo nije.
I zato, koliko god selektor Veljko Paunović pokušao – a možda će i uspeti – da motiviše igrače, pričom „da svaki bod, svaki postignut gol donosi bolji rejtnig, te da uvek mora da postoji obaveza prema grbu i kultu reprezentacije koji ova ekipa želi ponovo da izgradi“, ništa spektakularno večeras (18.00 – RTS 1, TV Arena premium 1) ne treba da se očekuje.
Ni na tribinama – nije bilo javnih podataka o načinu prodaje/distribucije ulaznica, uz veliku neizvesnost kada će se, nakon svega, posle ovoga ponovo sresti Orlovi i Leskovac. Ni na terenu. Jer, naravno da se podrazumeva pobeda protiv selekcije koja u tekućim kvalifikacijama nije uspela da savlada čak ni Andoru kod kuće i koja će u martu igrati protiv Gibraltara baraž da izbegne ispadanje u „D“ (najgoru) diviziju Lige nacija.
Ostaje da Paunović malo proširi krug reprezentativaca kojima će ukazati šansu u novembarskom „prozoru“ u odnosu na onih 16 što su nastupili na Vembliju, a na njima je da neko konačno pronađe put do protivničke mreže, pošto, ukoliko Vlahović zbog povrede zaista propusti ovu utakmicu, na terenu neće biti dvojice jedinih strelaca za Srbiju u tekućim kvalifikacijama (Mitrović četiri, Vlahović dva pogotka, uz jedan autogol fudnalera Andore). Štaviše, ako uzmemo u obzir svih 18 takmičarskih utakmica koje je Srbija odigrala u poslednje dve godine, od fudbalera koje će Paunović večeras imati na raspolaganju (opet, ne računajući Vlahovića), u strelce su se, po jednom, upisivali samo Samardžić, Terzić i Jović.
Sećanja nas vode 22 godine unazad. Tadašnja selekcija Srbije i Crne Gore takođe je ostala bez šansi za plasman na Evropsko prvenstvo u Portugalu, ekipu je u finišu kvalifikacija preuzeo Ilija Petković, odigrao odličnu utakmicu protiv Italije u Beogradu (1:1), pobedio Vels u gostima u poslednjem kolu (3:2) i napravio lepe temelje za naredni ciklus, u kojem su tadašnji (a, i opet smo) Plavi primili samo jedan gol, završili ispred Španije i superiorno se plasirali na Mundijal.
Ima ta (jedna od mnogobrojnih) kultna scena u poslednjoj epizodi prvog serijala „Boljeg života“, kada Saša napušta Kokin stan sa koferom u rukama i pitanjem „Znači, ovo je kraj?“ Na šta mu ona odgovara: „Ne mora da znači, mogao bi da bude i novi početak!“
I zaista, na kraju serije, njih dvoje, zapravo troje - sa sve bebom, postaju srećna porodica. Samo što su između emitovanja te dve epizode, odnosno ta dva serijala, prošle tri godine. Treba se načekati do te, 2028. I narednog Evropskog prvenstva...

KVALIFIKACIJE ZA SVETSKO PRVENSTVO (EVROPA), GRUPA K
nedelja
18.00 (1.30) Srbija (6.35) Letonija (12.0)
18.00 (8.50) Albanija (4.50) Engleska (1.40)
***Kvote su podložne promenama










.jpg.webp)

.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp.webp)
