Veče crno-bele tuge i ponosa: Partizan ima srce lavlje i decu od zlata, ali ne ide dalje

Vreme čitanja: 4min | čet. 14.08.25. | 23:36

Neverovatan meč u kojem je bilo svega i pobeda u Edinburgu sa igračem manje, ali nedovoljni da se izbaci Hibernijan – 3:2

Šteta, šteta, šteta... Tuga do neba. I jednako veliki ponos. Srce lavlje ima Partizan, ali uzalud - ne ide dalje. Završio je svoju misiju u Evropi za ovu sezonu, iako je u Edinburgu dobio utakmicu sa igračem manje uz pogođenu stativu minut pre kraja produžetka – 3:2 (3:1, 2:0, prvi meč 0:2).

Trenutak nepažnje u produžetku doneo je Hibernijanu mesto u 4. kolu kvalifikacija za Ligu konferencije, dok srpski klub treću sezonu zaredom završava takmičenje pre one glavne, željene faze.

Izabrane vesti

Ali, crno-belim bebama nema šta da se zameri. Naprotiv, o ovoj utakmici u Škotskoj pričaće se godinama, jer takav Partizan u gostima u evropskoj utakmici odavno nije viđen. Nije mnogo nedostajalo pulenima Srđana Blagojevića da urade nešto što nijedna generacija pre njih nije uspela: da nadoknadi poraz od dva razlike u Beogradu i da prođe dalje.

Sve je Parni valjak večeras imao, osim iskustva. Iste one „supstance“ koja mu je nedostajala i u Humskoj, koja ga je odvukla u poraz, za koji se ispostavilo da je bio preveliki za revanš na Ostrvu. Crveni karton u Beogradu je skupo koštao Partizan, crveni karton i večeras ubio je momentum srpskom timu, iako je kasnije stigao i do produžetka i imao dovoljno šansi da odvede meč u penale ili čak i prolaz dalje bez šuteva sa 11 metara.

Da je Hari Poter iz Edinburga videlo se i večeras, jer je na čudesan način Hibernijan izbegao ispadanje. A, po svemu, apsolutno svemu je slabiji tim od Partizana.

Prvo poluvreme – savršeno. Kao da su iz Partizana crtali kako bi trebalo da izgleda. Brzo prepolovljen minus iz Beograda, nervoza u škotskim redovima i apsolutna kontrola lopte momaka u crveno-plavim dresovima. Bez nervoze, bez panike, smireno, sigurno, izbegavajući nepotrebni rizik. Jeste imao jednu grešku, ali je Nikola Simić delio sjajne pasove iz poslednje linije, a u odbrani je dominirao sigurnim reakcijama.

Mogao je Hibernijan odmah da povede, Dragojević je ispustio Kejdena iz vida, a ovaj je maltene sa peterca šutirao pravo u Miloševića. Sve posle toga bilo je potpuno u rukama Partizana.

Mogao je Jovan Milošević u 7. minutu da ponovi solo prodor kao pre neki dan u Kruševcu, ali mu je „zapela“ lopta u poslednjem trenutku. A, onda momenat koji je počeo da ostvaruje želje srpskog tima: Vukotić je odapeo strelu sa 25 metara, lopta je prevarila golmana Hibernijana, koji je loše reagovao i fudbal je završio u mreži – 1:0.

Počeli su Škoti da gube glavu, da šalju lopte u aut, nisu uspevali čestitu akciju da povežu. A, Partizanu je možda nedostajalo malo više hrabrosti da iskoristi tu tenziju u domaćim redovima. A, možda je i smišljeno izbegao jurnjavu i čekao svoju priliku, jer se videlo da će je biti.

Krešeno u poslednjih pet minuta poluvremena: Jurčević je našao Miloševića, koji je „probušio“ katastrofalnog golmana domaćih za 2:0. I onda odluka bugarskog sudije da ne dosudi penal u sudijskoj nadoknadi, iako je bilo očigledno da je igrač Hibernijana rukom izbacio loptu u korner. VAR je gledao situaciju i ocenio da je ruka bila na zemlji...

Samo četiri minuta u sredini drugog poluvremena povukla su Partizanu glavu ispod vode. Neverovatan gol dao je Bouvi u 59. minutu, dropka sa 25 metara je završila u „rašljama“, pogodio je tamo gde ne bi da šutne još šesto puta. Da li je Milošević mogao bolje... Ali, lopta je završila u mreži na nestvaran način. Da nevolja nikad ne ide sama videlo se četiri minuta kasnije. Simić je zbog starta na sredini terena dobio drugi žuti karton i morao je napolje. Prvi je dobio zbog prigovora zbog penala na kraju prvog poluvremena. Neiskustvo...

Narednih 20 minuta Partizan je tražio sebe, a onda u poslednjih deset minuta ponovo počeo da „gazi“ zelene. Milošević je propustio veliku šansu i kada se činilo da je kraj, kombinacija Karabeljov – Andrej Kostić u 95. minutu upalila je vulkan crno-bele radosti. Produžeci!

I opet samo jedan trenutak, kao da je Hari Poter ponovo mahnuo štapićem: zaboravljen je igrač po levom boku, koji se ušetao u šesnaesterac, Milošević nije imao sreće da odbije loptu pravo na nogu Kejdenu, koji je spakovao u mrežu – 3:2.

A, onda sve ispočetka: 20 minuta nove Partizanove poezije od igre. Gol Jurčevića poništen zbog malog ofsajda i za kraj, kao vrhunac crno-bele tragedije, stativa koju je pogodio Andrej Kostić minut pre kraja.

Tuga. Partizan je bolji tim od Hibernijana. Ubedljivo. Debelo. Čak i sat vremena sa igračem manje u Beogradu i sat vremena igračem manje u Edinburgu. Ali, to zrno zvano iskustvo prevagnulo je na škotsku stranu. Šteta, šteta, šteta...


tagovi

HibernijanFK PartizanLiga konferencije

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara