....gledajte malo šahovski,bar 5,6 poteza unapred.Imam prijatelja čiji je otac otišao u Nemačku pre 50 godina.Moj prijatelj je tamo odrastao,naučio nemački.Dobio je tamo sina koji je bolje naučio nemački nego srpski.On voli u proleće na blic da dodje,da se jagnje ispeče i da se za 5 dana vrati.On je dobio dva sina (već četvrto koleno) koji ne znaju ni da beknu srpski.Pravi nemci,nema srpske kulture ni mrvica.Ne pada im na pamet da dođu ovde na dedovinu.Sve ove nekretnine koje se polako zapuštaju,pogotovo po selima,popuniće ljudi iz Gane.Predsednik je potpisao ugovor dok je bio u poseti Gani da se ovde naseli 100000 Ganaca.Za 50-60 godina potomci tih Ganaca biće Srbi bez obzira na boju kože.Tako da ta priča o očuvanju tradicije ...
Dokle braco nestajemo
pre oko 6 sati
Ko je nama kriv kad smo slabi. kad ne zcimo decu. kad nismo rodoljubi. Eto oprimer turci, 4 generacija se zeni za turke, zanju turski, imaju turske zajednice, partije. Mi SRBI SMO SLABIIIIIIII! NEUCIMO nista, NE RADIMO NISTA. NESTAJEMO ZATO. Kurid nemaju zemlju, ali jak naord. 40 miliona, drze se, uce decu da se zene, udaju za svoje, uce kulturu, kao da se cuva itd. A mi? Nista Kultura odrzavanje nacije i roda ni nemamo! Kultura nam je rostiljane za 1 . mai. Dokle bracoooo, nestajemo!
Dokle braco nestajemo bre
pre oko 6 sati
Ko je nama kriv kad smo slabi?
Kad ne učimo decu.
Kad nismo rodoljubi.
Eto, primer Turci – već četvrta generacija se ženi za Turke, znaju turski, imaju svoje zajednice i partije.
Mi, Srbi, smo slabi!
Ne učimo ništa, ne radimo ništa.
Zato nestajemo.
Kurdi nemaju svoju državu, ali su jak narod. Ima ih 40 miliona, drže se zajedno, uče decu da se žene i udaju za svoje, čuvaju svoju kulturu i identitet.
A mi? Ništa.
Kulturu, održavanje nacije i roda – nemamo!
Naša kultura je roštiljanje za 1. maj.
Dokle, braćo… nestajemo.
Ako hoćeš, mogu ti ovo prepraviti da zvuči još jače za video ili govor.
Sta ti isti rodoljubi Turci ,ne igraju onda za Tursku ,nego za Njemacku. Sto Ozil ,igracina nije igrao za Tursku ,kad je trebalo,Gindogan ,Emre . Sad Undav itd. Tako i kod Francuza ,znaju da kad bi igrali za svoje africke zemlje ,da ne bi nista osvojili a sa Francuskom imaju dobre sanse. Toliko da smo kao samo mi slabi ,ne pije vodu.
Odgovor Bosku
pre oko 4 sata
Prvo da razjasnimo, ne možeš na osnovu par igrača da praviš priču o celom narodu. Ja sam rođen i odrastao u Nemačkoj i iz prve ruke vidim kako stvari funkcionišu. Trudim se da čuvam svoju kulturu, kao i moja porodica, ali realno stanje kod nas nije dobro. Pogledaj druge, Turci, Albanci, Arapi… ljudi se drže zajedno. Čuvaju tradiciju, prave velike porodice, imaju svoje zajednice, ekonomiju, drže novac među sobom. To nije slučajno.
Kod nas? Rasuti smo. Nema sloge, nema zajedništva, svako vuče na svoju stranu. I nemoj da mešaš pojedince poput Ozila ili Gindogana sa celim narodom. To su izuzeci, ne pravilo. Ima mnogo Turaka koji su mogli igrati za Nemačku pa su izabrali Tursku. A Undav čak nije ni Turčin nego Kurd, i to ljudi često ignorišu.
Što se Francuske tiče, Afrikanci muslimanske vere mnogo više drže do svog identiteta nego mi... primer Mane i Kante.
A sad ono najbitnije, problem nije u drugima, nego u nama. Mi gubimo u svakodnevnom životu. Nestajemo kao narod. Natalitet nam je slab. Jezik nam slabi. Identitet nam slabi. Nestajemo u Preševu, u Raškoj, na Kosovu, u Hrvatskoj, u Bosni, u Crnoj Gori.
I nemoj da pričamo samo o ratu, Kosovo je primer kako se gubi i bez oružja. Albanci su pobedili i natalitetom, organizacijom i upornošću. Mi to nemamo. Gde god pogledamo, drugi se šire, a mi se povlačimo. Prodajemo kuće, napuštamo svoje, asimilujemo se.
Drugi ne prodaju, oni kupuju. I još jedna stvar koju svi izbegavaju da kažu: Mi imamo ozbiljan problem u sopstvenom ponašanju. Ne čuvamo porodicu kako treba. Ne učimo decu da drže do svog. Ne poštujemo ni sami sebe kako treba. Previše je prevare, izdaje, ljubomore među nama. Ljudi varaju jedni druge, ruše sopstvenu zajednicu. Muškarci piju, drogiraju se, gube pravac. A žene? Umesto da budu stub porodice, sve češće se guraju u pogrešne stvari. Pogledaj samo šta se priča za Dubai – po čemu su tamo poznate Srpkinje?
I nemoj da se lažemo – nemaš tamo masovno Turkinje, Albanke ili druge narode u toj priči. Kod njih to zajednica ne dozvoljava. Kod nas? To je postalo normalizovano. Imamo čak i reč “starleta” koja je kod nas postala standard. To sve govori o stanju društva. I onda se čudimo što nestajemo. U Crnoj Gori smo se podelili. U Hrvatskoj nas skoro nema. Na Kosovu smo nestali i pre rata u velikoj meri. U Sandžaku su ljudi promenili identitet za jednu generaciju. A kod nas kao da niko ne reaguje. Istina je teška, ali je prosta: Bili smo jak narod. Danas smo oslabili. I dok ne budemo imali više discipline, više zajedništva i više odgovornosti prema sebi – neće biti bolje. To je realnost, sviđalo se to nekome ili ne.
Stoji da se Albanci drze zajedno. Ali isto tako sto ti rodoljubi ne igraju za svoju drzavu Albaniju a ne Svajcarsku ili tzv Kosovo. Imas brale drzavu ,kakva Svajcarska.
Odgovor za Boska 2
pre oko 3 sata
Brate, opet promašuješ suštinu. Poenta je, kako se jedan narod ponaša kao celina. Pogledaj Albance u Švajcarskoj – ljudi drže čitave sektore. Bauštela, ugostiteljstvo, roštilji, biznisi… drže se zajedno i guraju jedni druge. Prodaju i svoje i tuđe, ali sve ide kroz njih. Ulaze u sistem, u institucije, šire uticaj. Albanizacija. Da li se pitas kako su Albanci 1999 ubedili svet za njihovu stvar? Pdgovor ti je gore. I sad mi pričamo o tome da li neko igra za Švajcarsku ili Albaniju? Pa pogledaj širu sliku. Igraju za Švajcarsku, ali vuku na svoju stranu. Slave zajedno. Kad Švajcarska pobedi Srbiju, oni to slave kao svoju pobedu. Imaju osećaj zajedništva. Kod nas? Mi se delimo i kad pobedimo.
Zvezda, Partizan, podele na sve strane. Nema jedinstva ni u osnovnim stvarima.
I još nešto – sve više Albanaca igra za Švajcarsku jer su tamo rođeni, ali paralelno jačaju i svoje strukture. I videćeš vremenom – kako jača Kosovo, sve više njih će birati da igra za njih. To je proces. Oni grade. A mi? Mi pričamo o pojedincima i tražimo izgovore. Suština je da smo kao društvo slabi. Ne držimo se zajedno. Nemamo strategiju. Nemamo disciplinu. I ovo nije nikakva “teorija” – ovo je realan život. Mi smo već dugo u jednoj vrsti borbe, minimum ceo vek, samo što većina to ne shvata ozbiljno. Dok drugi rade, grade i šire se – mi se rasipamo. I zato nestajemo. Može to nekome da se ne sviđa, ali to je realnost.