Žurka pred 15.000 Grobara: Veče za pamćenje u Humskoj ispunjeno emocijama
Vreme čitanja: 9min | sub. 04.10.25. | 20:31
Dva benda napravila sjajan štimung na tribinama kao deo proslave velikog jubileja
Najpre je ispoštovan dres-kod. Onda i tajming. Svako je umesto poklona poneo dobro raspoloženje. Zato što Grobari znaju kako da se ponašaju (i) u svečanim prilikama, kakva je proslava jubileja. Na pozivnici je pisalo da se dođe u crno-beloj kombinaciji i da se od kuće ponese šal. Pošto je svako od oko 15.000 posetilaca ispunio oba uslova žurka je mogla da počne. Beše kao istorija Partizana – za pamćenje.
Kako zaslužuje sportski dekica od 80 godina. Kako zaslužuje njegova prošlost. I kakva će biti njegova budućnost. Isto tako – za pamćenje.
Izabrane vesti
Kao što će svima koji su došli na proslavu osam decenija postojanja kluba ostati u memoriji scene pre početka utakmice sa Vojvodinom.
Moglo je da bude glamurozno, da se zakupi skupocena sala i da se uručuju plakete kao u korporacijama. Mogla je opet da se iznajmi scena Narodnog pozorišta, nalik dešavanjima od pre deset godina, kako bi se preuredila u mesto obeležavanja ovako bitnog datuma u istoriji kluba. Već viđeno!
Baš zato što je često bio, kako svi u klub umeju da kažu – avangarda – Partizan je rešio da ovako bitan događaj obeleži u svojoj kući. Sa svojim ljudima. Onima koji dolaze često i koji veruju, bez obzira šta piše na semaforu ili na tabeli. Onima koje poznaju i doživljavaju kao porodicu. Na stranu sve razlike, u godinama, obrazovanju, polu, veri, zaradama... Ljude koji su u subotu veče izabrali Topčidersko brdo spojio je – Partizan. Bili su tu i košarkaši...
Teško je meriti, ali ambijent je podsetio na onaj iz oktobra prošle godine kad su Grobari u velikom broju došli na meč sa Čukaričkim, da obeleže povratak na stadion posle promena. A što se tiče emocija, možda je ovako poslednji put bilo kad se opraštao Saša Ilić. Samo što su tad svi plakali od tuge i ponosa, a sad su se pomešali ponos i radost.
Za štimung na stadionu pobrinule su se dve grupe. Navijačke. Svugde u svetu postoji bar neki bend koji je pesmu posvetio klub, a Partizan ima dva orkestra koja su kompletan repertoar namenila isključivo crno-belima. Uz taktove pesama Grupe JNA i Blicaj, publika se dobro zagrejala i nije ni obraćala pažnju da se početak meča sa Novosađanima približio. Niti joj je to bilo važno.
Ovi ljudi su pevali: Na stadionu svi, Dete Partizana, Igraj napadaj... Ili: 9.000 metara dugačka je zastava Partizanova, Sve do kraja vremena, Partizan iznad svega...
I tako skoro sat vremena.
Da se pamti i prepričava, kao stihovi pesme Dobro pamtim sve.
tagovi
Obaveštavaj me
