Aleksandar Đorđević: Biće mnogo emocija protiv Srbije, iste moram da potisnem na terenu

Iz ove perspektiva nakon 4 godine od kako Sale Nacionale nije naš selektor se kroz igrače koje je vodio vidi koliko je bio inteligentan i kako je dobro složio reprezentaciju. Da ne govorim o medaljama. Nisu ga kinezi džabe uzeli za selektora, posebno što Jao Ming ima iskustvo NBA i može da proceni ko valja a ko ne za dugoročne interese Kine. Ostaće Sale još tamo. Sad, nema baš neki tim, malo kinezi deluju poludivlje, ali je možda i skrivao adute za prvenstvo, možda iznenade.

I da, zaboravih reći, zaista je isti šmek gledati nekad Divca, Paspalja, Đorđevića, Danilovića, Bodirogu i sl, pa zatim Stojakovića, Gurovića, Jarića, Tomaševića... I sad Simanića, Petruševa, Ristića, Avramovića... Ponavljam navijaću svim srcem za naše, ali ako mi neko kaže da je isti šmek gledati ove gore igrače i ove dole navedene, onda...

Ovako, Zastava... 1. nisam doslovno mislio u nizu, nego za vrijeme selektorskog mandata 2.kažeš, ko navija, navija uvijek. Fino sam napisao da volim košarku i uvijek navijam za reprezentaciju. Samo me nisu ubijedili da su nezaustavljivi. Al navijam... 3.sugerišeš nekakvo klubaštvo, nauštrb reprezentacije... Kao ja forsiram Đorđevića jer kao navijam za Partizan. Netačno, navijam za Zvezdu. Ali poštujem legende Srbije, nema to veze ni sa Zvezdom ni Partizanom. 4.Spominješ Dudu i onu rapsodiju 90'. Znam, sve sam to gledao i ispratio sve i kednu utakmicu. Da, sjajna je to bila reprezentacija. Ali,ako ćemo iskreno, po kvalitetu se oni ne mogu porediti sa ovom Đorđevićevom. Tu Dudinu, ko god da je vodio, rasturali bi redom, tolika je to koncentracija kvaliteta bila. Đorđević je sa mnogo slabijom ekipom igrao 3 finala. Sve sa šmekom... Pa ko je tu onda manji navijač, ja koji sam navijao i 90', i za vrijeme i Đorđevića, kao i sad, iako kažem da nemaju taj šmek i nisu mi ubjedljivi, ili si ti, koji tvrdiš da on nije dobar, nije radio dobro svoj posao, daješ neg.ocjene i samo se sjećaš Dude i onih koš.svemiraca. Valjda se podržavaju svi ako si pravi navijač.

Volio sam ja Saleta i njegov način vođenja reprezentacije. Ne kažem da nije bilo nekih grešaka, prvenstveno mislim na onu tekmu na SP protiv Argentine, kad smo ispali i igrali za 5 mjesto. Ali, nekako kad gledam sad, nije mi to taj šmek. Možda i dobro prođemo na prvenstvu, vrlo je moguće. Ali, nekako nema onog nadahnuća i poleta koji smo svi tad osjećali kad je Sale vodio ekipu. Jednostavno, vjerovali smo mu da može nešto da uradi. I jeste na kraju kad se pogleda. Tri finala i jesu nešto... Itekako... Da nam sad neko ponudi tri finala za redom svi bi objeručke prihvatili. Nekako, imam osjećaj kao da se to ne cijeni dovoljno. Plus što je igra nekad bila i na granici spektakla. Npr. ona tekma protiv Brazila kad smo ih naprosto deklasirali. Ili ona protiv Amerike kad je Bogdanović promašio onaj šut za izjednačenje u zadnjoj sekundi. Pa i ona pobjeda protiv Popovićeve Amerike za 5 mjesto. Jednostavno, svi smo vjerovali da možemo daleko. Đorđević nas je nekako svojom zaraznom energijom i optimizmom znao natjerati na to. Sad nekako, koliko god da sam strastven navijač i volim košarku, nemam taj osjećaj. Više je ono u fazonu, ako naprave nešto super, ako ne, nismo ni očekivali. A to je ono najgore. Fali taj zanos... Iskreno se nadam da će se Đorđević, legenda naše košarke, u pravom smislu te riječi, jednog dana vratiti na kormilo naše košarke, i opet raditi sjajne stvari sa reprezentacijom. Iskreno se nadam...

Inače u subotu je Đorđeviću rođendan... Možda nije bitno ali eto...🙂

KAO IGRAC DOBAR KAO TRENER PROSEK.