
Gazda Hapoela ponosan: Ušli smo u mitologiju košarke, kao Partizan '92! Sada idemo po Micića
Vreme čitanja: 6min | sre. 16.04.25. | 08:30
“Madar je možda napravio grešku kada je napustio Partizan, nije nerealno da Vasa Micić dođe kod nas”, priča za Mozzart Sport prvi čovek šampiona Evrokupa, Ofer Janaj
Mnogi će se složiti da je evropskoj košarci potrebna sveža krv i dok svi gledaju u pravcu Pariza i Dubaija, jedan drugi klub se izdigao i napravio veliki uspeh ove sezone. Naravno mislimo na Hapoel iz Tel Aviva koji je igrajući u Bugarskoj došao do titule prvaka Evrokupa i samim tim sebi bukirao kartu za Evroligu naredne sezone.
A, kako je klub iz grada gde se sve vrti oko Makabija uspeo da pokupi svu slavu, odgovor je donekle jednostavan - Ofer Janaj (50). Harizmatični vlasnik koji je, kako sam kaže, uložio srce u ovaj projekat. Kako je sve ovo uspeo za veoma kratko vreme? Janaj je to otkrio u razgovoru za Mozzart Sport, povlačeći paralele koje su u biti veoma dobro poznate svim ljubiteljima košarke u Srbiji.
Izabrane vesti
Pošto je Mozzart Sport dobro upamtio iz vremena kada smo ga kontaktirali za komentar u slučaju Džonatana Motlija, nisu bili potrebni teški pregovori kako bi prvi čovek Hapoela izdvojio vreme i govorio za naš portal. Još i više jer u njegovoj ekipi postoje ljudi koji i te kako imaju veze sa Srbijom.
"Zovu me novinari ovih dana za intervjue, ali iskren da budem, posebno mi je drago što sada govorim za srpski sajt iz jednog veoma prostog razloga... Samo Srbi mogu da shvate kakva je naša sezone, kroz šta smo prošli i kakav smo uspeh napravili", počinje Janaj razgovor za naš sajt.
Nismo ni morali da postavljamo dodatno pitanje, bilo je jasno na šta asocira...
"Osvajanjem Evrokupa, mi smo ušli u mitologiju evropske košarke, baš kao Partizan 1992. godine. Tadašnji tim je igrao sve van Srbije, u ratnom stanju i došao do neverovatne titule. Sada smo mi to uradili, igrali smo protiv izuzetno jakih ekipa. Morali smo da damo apsolutno sve od sebe, igrali smo najbolju košarku i na kraju došli do trofeja".
Posmatrajući fotografije posle utakmice sa Kanarskih ostrva gde je Hapoel srušio Gran Kanariju, očekivali smo da se i vlasnik ekipe opustio u slavlju koje možda i dalje traje.
"Ne slavim. Nije to moj stil, nisam takav. Proslavio sam tih nekoliko minuta posle utakmice i to je to. Idem dalje. Kada su momci podigli trofej stajao sam pored Dejana Bodiroge i Paulijusa Motijeunasa, samo sam ih pitao: 'Momci, da li ste odlučili gde će biti Fajnal for sledeće godine?' Čestitam svima, bio je ovo pravi timski uspeh".
Bio je to samo uvod u detaljniju analizu gde je u prvi plan stavio igrače.
"Pogledajte samo šta je Jam Madar uradio, rizikovao je karijeru da bi nam pomogao da osvojimo trofej. Tako nešto ne može da se zaboravi. Možda jeste napravio grešku kada je napustio Partizan, ali on nije isti igrač kada je stigao kod nas iz Bajerna. Znao sam da sam doveo kvalitetnog i talentovanog igrača, ali sam mislio da dovodim dete. Međutim, ispostavilo se da sam doveo odraslog muškarca, odgovornog i spremnog da pomogne u svetu. Trener Dimitris Itudis ga je transformisao. Takođe postoji tu još jedan momak koji je iz Partizana, Bruno Kaboklo. Šalimo se da je to moj omiljeni igrač u ekipi. Volim ga. On je veoma talentovan, samo mu je potrebno da vreme da shvati sve zahteve trenera Itudisa. Ne mogu, a da ne pomenem Džonatana Motlija. Posle svega šta se dešavalo i sa njim i sa Patrikom Beverlijem, Džonatan nas je sve podsetio kakav je košarkaš, a to je bez dileme vrhunski".

Od samog početka sezone je bilo evidentno da Hapoel ima igrački kvalitet, ali sve se preokrenulo kada je na klupu seo Dimitris Itudis. Prekaljeni stručnjak koji je sada ušeo u odabrano društvo trenera koji iza sebe imaju titule Evrolige i Evrokupa. Tu su još Duda Ivković i Ergin Ataman.
"Imam jednu zanimljivu priču vezanu za Dimitrisa koja ga idealno opisuje. Jednom prilikom sam otišao kod njega u stan, čisto da pričamo. Da vidim kako mu je. On je samo gledao košarku. Ne ne izlazi na piće, večere, u potpunosti je podređen košarci i ovom poslu. Znamo čiji je on učenik, Željko Obradović je verovatno najbolji trener Evrope svih vremena i mi smo pronašli idealno trenera za nas. Izuzetno sam zadovoljan kako je radio svoj posao".
Sada po svemu sudeći Evroliga ima dva izraelska evroligaša, a glavno pitanje koje se postavlja da li će igrati u Tel Avivu jer zbog ratne situacije je Makabi prethodne dve sezone igrao u Beogradu, a Hapoel u Bugarskoj.
"Naravno da je cilj da igramo u Tel Avivu. Želimo da organizujemo istorijski derbi u Evroligi između Makabija i Hapoela. To bi bio istinski sportski spektakl".
Tel Aviv se posle velikog uspeha Hapoela pridružuje Atini, Istanbulu i Beogradu kao gradovima sa dva predstavnika u Evorligi.
"Veliki uspeh za našu košarku, a garantujem da će i naš derbi biti na nivou ovih gradskih koje ste pomenuli. Ja ne propuštam utakmice Partizana i Zvezde u Evroligi. Biće posebno zanimljivo kada dođemo u Srbiju da igramo. Sve će to biti spektakl za nas, a i za mene lično. Ovo je druga godina da sam vlasnik i mislim da ovakvom brzinom praviti ove uspehe nije nešto što se viđa svaki dan. Nekima je potrebno 10 godina da urade ono što smo mi uradili za jednu".
Posle svega rečenog, pitanje se postavlja samo po sebi... Koji su ciljevi Hapoela za narednu sezonu?
"Da se takmičimo sa svima. Želimo da pokušamo da dođemo do plej-ina, da budemo konkurentni. Pre svega želimo da tokom leta zadržimo kostur ekipe. Veoma sam zadovoljan ovim momcima i svime što su pokazali. To je glavni cilj. Evidentno je da je evropskoj košarci potrebna transformacija, pre svega sa biznis strane. Ja sam dobar biznismen, imam neke ideje, nadam se da ćeme saslušati kada im budem predlagao neke stvari jer ja neću imati moć odlučivanja u Evroligi".
Podsećamo ga na priče i spekulacije o dolasku brojnih velikih imena u Hapoel.
"Verujem ja da bi sigurno barem 20 kvalitetnih igrača želeli da dođu kod nas, ali to se neće desiti. Mi imamo kvalitetne igrače, a naravno da želimo da unapredimo ekipu na nekim pozicijama. Očekujem možda tri pojačanja za narednu sezonu".
Jedno od njih je po svemu sudeći Vasilije Micić, nekada najbolji igrač Evrolige koji sada tavori na klupi u NBA ligi.
"Ha-ha-ha, slušajte... Nije nerealno da Vasilije Micić dođe kod nas. Sasvim je evidentno da će on naredne sezone nazad u Evropu, mi ga želimo. Moramo da reagujemo na vreme, a i on mora da donese odluku. Takva je situacija".
Za kraj smo se dotakli i neke lične priče iz detinjstva čoveka koji je sam izgradio veliko bogatsvo kada je osnovao firmu koja se bavi solarnom energijom, a pre toga je stekao diplomu iz fizike, matematike, računarstva... Međutim nigde u ranoj biografiji nije bilo sporta, tačnije košarke.
"Ako imate vremena, ispričao bih vam kako sam zavoleo košarku", pita Janaj, a pošto je dobio odgovor da ima vremena koliko želi, nastavio je:
"U najkraćim crtama ću... Kao klinac, u osnovnoj školi, igrao sam fudbal. Obožavao sam fudbal i prešao sam na košarku jer se jedan klinac rasplakao. Igrali smo protiv drugog odeljenja koje je imalo veoma talentovanog fudbalera i kada sam ga pobedio on je krenuo da plače. Meni je iskreno bilo žao i tada sam mu rekao da više neću igrati fudbal i da se prebacujem na košarku. To je zvučala tada kao šala, ali stvarno sam krenuo da pratim košarku, da je igram i veoma brzo sam se zaljubio u taj sport. Taj dečak koji se rasplakao, sudbina je htela da on postane profesionalni fudbaler, a ja sam danas predsednik Hapoela", završava Ofer Janaj razgovor za Mozzart Sport.
tagovi
Obaveštavaj me
