Lojd, Dorsi, Larkin i Boldvin (©Guliver)
Lojd, Dorsi, Larkin i Boldvin (©Guliver)

Neće manjkati naturalizovanih reprezentativaca na Evrobasketu

Vreme čitanja: 4min | čet. 14.08.25. | 16:15

Dvocifren broj ekipa bi mogle da imaju strane košarkaše na predstojećem kontinentalnom šampionatu

Kao i na svakom velikom reprezentativnom košarkaškom takmičenju u poslednjih nekoliko godina, pa tako i na predstojećem Evrobasketu, biće mnogo timova sa naturalizovanim igračima. Srbija nije nikada, pa ni sada među njima s obzirom da je to u našoj košarci (još uvek) tabu tema, međutim ne i za mnoge druge. Neki već duže vreme praktikuju tako nešto, drugi će isto isprobati na ovom kontinentalnom šampionatu, ali za sve je razlog isti - želja za podizanjem kvaliteta ekipe i što boljim plasmanom.

Od 24 selekcije koliko će učestvovati na turniru, 10 ili 11 će da ima strance u svojim redovima što je skoro polovina. To su: BiH, Kipar, Finska, Gruzija, Grčka, Italija, Crna Gora, Poljska, Portugalija, Nemačka i Turska. Moglo je i više da kod Španije nije ispao Lorenzo Braun i kod Slovenije Džoš Nibo.

Izabrane vesti

Pravilo je takvo da svaka reprezentacija može da ima samo jednog naturalizovanog igrača. Naš rival u grupi, Portugalija će se uzdati u Amerikanca na poziciji krila Travantea Vilijamsa. Prošle sezone, Vilijams je igrao za Oradeu u rumunskoj ligi, gde je ostvario solidne brojke od prosečno 12 poena, 3,7 skokova i 2,1 asistencije po utakmici. Njegov doprinos nije bio ograničen samo na domaću ligu pošto je u FIBA Evropa kupu beležio prosek od 8,9 poena, 5,3 skoka i 1,8 asistencija po utakmici. Tokom kvalifikacija za Evrobasket 2025, Vilijams je prosečno beležio impresivnih 13,8 poena, 3,2 skoka i dve asistencije po utakmici.

Među ekipama koje redovno "naturalizuju" su BiH i Crna Gora. S tim što će Bosanci morati da biraju između Ksavijera Kastanede i Luke Garze, dok Crnogorci imaju Kajla Almana. Nekada su se na njihovom mestu nalazili Omar Kuk, Tajris Rajs, Kendrik Peri, Džon Radebo, Henri Domerkant, Aleks Renfro, Džon Roberson i ostali koji su u prošlosti nosili dresove naših komšija.

Garza je centar koji je rođen u Vašingtonu, nastupa u NBA ligi, a preko majke ima bosanske korene, dok je Kastaneda bek koji je nedavno potpisao za Unikahu, završio je Univerzitet u Akronu pre nego što je prešao u profesionalne vode, a odličan je bio u kvalifikacijama za Evrobasket kada je postizao 11 poena u proseku uz 5,5 asistencija.

Crna Gora menja naturalizovane košarkaše kao čarape. Najnoviji dodatak timu je prošlogodišnji as Bešiktaša, a novi član Turk Telekoma, Alman, koji se profilisao u solidnog Evrokup igrača i proverenog beka šutera koji je u stanju da donese poene na svakom meču.

Grčka i Italija su bili prinuđeni da biraju alternativne opcije. Azuri su želeli Dontea Divićenca, ali su se zadovoljili sa Darijusom Tompsonom. Umesto igrača NBA kalibra, dobili su evroligaškog. Nije loše. Kada je reč o Helenima, najpre su pikirali Tomasa Vokapa, ali je on otpao, tako da je na njegovo mesto upao Tajler Dorsi koji je već bio deo tima na prošlom kontinentalnom šampionatu. On je takođe, kao i Garza, preko majke povezan sa Helenima, iako je rođen u Pasadeni, a za Grčku je nastupao još u mlađim kategorijama.

U sličnom rebusu je bila i Turska koja se na kraju opredelila za prekaljenog Šejna Larkina i to najviše zbog činjenice da se na selektorskoj funkciji nalazi Ergin Ataman sa kojim je sarađivao u Anadolu Efesu. Opcija je bio i Skoti Vilbekin, ali je on propustio celu prošlu sezonu zbog povrede tako da nije bilo realno da nastupi. Bilo je priča da bi mogli da naturalizuju Kendrika Nana, ali je sve ostalo samo na priči. Zasad.

Gruzija i Poljska će imati potpuno nove "kolačiće" u liku Kamara Boldvina i Džordana Lojda. Obe selekcije su odlučile da se pojačaju iz Evrolige. Prvi je lani nastupao za Baskoniju, a od jeseni će za minhenski Bajern i u kvalifikacijama za EP je imao impresivnu statistiku od 22,5 poena, 6,5 skokova i 5,5 asistencija, dok je drugi član Monaka i preko supruge koja mu je Poljakinja, je dobio priliku da učestvuje na jednom velikom reprezentativnom takmičenju.

Debitovaće i Daral Vilis, američki centar koji će biti najjača snaga Kipra, jednog od domaćina turnira. Njegov prvi profesionalni tim bio je upravo kiparski Keravnos tokom sezone 2018/19 sa kojim je osvojio duplu krunu zasluživši nagradu za najkorisnijeg igrača Kupa. Odatle ga i poznaje selektor Hristoforos Livadiotis. Prošle sezone igrao je za grčki Aris gde je prosečno beležio solidnih 12,9 poena i 7,2 skoka po utakmici. Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo je još više napredovao, postižući impresivne proseke od 14,8 poena i 9,2 skoka po utakmici. S obzirom na siromašni sastav Kiprana, jasno je da će za sve da se pita na terenu.

U Finskoj se nalazi Džejkob Grandinson, momak iz San Fransiska koji igra na poziciji niskog krila i lani je nastupao za Paok iz Soluna. Profesionalnu karijeru je počeo u španskoj Menorci, a Finci su ga skautirali iz vremena dok je igrao za tamošnji Vilpas. Dugo je okosnica skandinavske reprezentacije bio nekadašnji as Partizan Mozzart Beta, Džamar Vilson tako da im to nije strano, dok je Grandinson deo ekipe od 2021. godine i nastupao je već na Mundobasketu 2023. godine. Inače, njegova majka je Finkinja.

Na širem spisku Nemačke se nalazi mladić od 19 godina pod imenom Kristijan Anderson Junior koji je rodom iz SAD-a, ali je igrao za mlađe uzraste Pancera i sa njima bio evropski šampion i svetski vicešampion. Male su šanse da će ga selektor Aleks Mumbru uvrstiti u konačni spisak, ali je svakako u pitanju naturalizovani momak koji bi trebao da predstavlja budućnost nemačke košarke.


tagovi

Šejn LarkinTajler DorsiDžordan LojdEvrobasket 2025Darijus TompsonKamar Boldvinnaturalizovani igrači

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara