.jpg.webp)
Sedam dana za preobražaj: Od rasula do atomske košarke i uloga zbog koje Obradović skida kapu
Vreme čitanja: 5min | sub. 18.10.25. | 08:00
Pravi posao tek počinje. Ako trenutni talas euforije, samopouzdanja i vere pretvori u kontinuitet, Zvezda ne samo da će obrisati tragove slabog ulaska u sezonu, već će ponovo postati ekipa koja zaslužuje da se ravnopravno bori za više ciljeve
Malo koja pobeda može tako da razgali i podigne jedan tim, kao ona kada se na tacni nađe kruna madridskog Reala. Isto tako, nema većeg zadovoljstva, nego kada šok terapija uspe! U Crvenoj zvezdi to najbolje znaju...
U samo sedam dana Crvena zvezda je prošla put od skupa igrača u potpunom rasulu, do ekipe koja niže pobede nad evropskim velikanima, aktuelnom i dva bivša šampiona Evrolige! Ono što se desilo u protekloj nedelji teško može da se nazove drukčije nego – šok terapija u najčistijem sportskom smislu. Ishod toga su pobede koje ne predstavljaju samo niz dobrih rezultata, već čistokrvni preporod, a utakmica sa Real Madridom pokazna vežba kako i sa limitiranim resursima može da se odigra svekupno verovatno najbolja evropska utakmica u poslednjih nekoliko godina. Kada jednog od najboljih trenera evropske košarke tako razoružate, ishod nalik jučerašnjem je potpuno logičan. Kao i osećaj zadovoljstva, jer je prekinut još jedan negativni niz...
Izabrane vesti
Posle odlaska Janisa Sferopulosa dosta se govorilo o ‘neskladu kvaliteta’ u rosteru, odnosno nedovoljnom balansu. Ipak, sve više izgleda da je grčki trener samo pravio tim za igru koja nije u skladu sa njegovom filozofijom. Košarka Saše Obradovića, pak, osim defanzivne čvrstine, traži i određenu pokretljivost, brzinu napada i kontrolu ritma, što su osobine koje se bolje uklapaju u profil trenutnog sastava. Sferopulosu su nesumnjivo odmogle povrede i u svemu tome nije pronašao način da se iščupa.
Sportski sektor kluba nije dozvolio da nečiji ego ili sujeta pojedu timske planove već u prvom mesecu (još jednom) zakasnelom reakcijom. Smena Janisa Sferopulosa posle desetak dana nove sezone jeste teoretski ekstreman ili radikalan potez i izazvao je ozbiljnu polemiku u košarkaškoj javnosti, ali je suštinski bio nužan. Zvezda više nije imala vremena za čekanje, ni prostora za dalje izgovore. Ispostavilo se da je upravo taj rez bio neophodan da bi tim prodisao.
VELIKI POSAO ODRAĐEN U TIŠINI
.jpg.webp)
Način na koji je savladan jedan od najvećih klubova Evrope daje poseban ton momentu u kojem se Crvena zvezda nalazi. Zanimljivo je da je posle meča sa Blankosima i sam Saša Obradović skromno poručio da ”nije sve došlo samo njegovim dolaskom“, te istakao da je njegov prethodnik imao dobru selekciju. Time je želeo da ukaže poštovanje prema svom prethodniku i ljudima u stručnom štabu, svestan težine trenerskog posla i koliko loše podeljene karte u prvom deljenju mogu, poput domino efekta, da te uvuku u spiralu iz koje nema povratka.
Kroz redove je Saša Obradović pokazao ne samo trenersku zrelost, već uverenje da (velike) zasluge za drastičnu promenu Zvezdine slike ne mogu da se pripišu samo njemu. Jedan čovek je u tišini odigrao ogromnu ulogu u ponovnom paljenju crveno-bele mašine – pomoćni trener Tomislav Tomović.
Mladi stručnjak je, žargonski rečeno, oživeo mrtvaka. Još je rano da se sagledaju dugoročni benefiti, međutim vrlo je moguće da će njegov pristup radu pred i tokom meča protiv Fenerbahčea biti prekretnica sezone. U toj utakmici osetila se potpuna promena taktičke organizacije, ali i energije koju Zvezda nije pokazivala do tog momenta. Ekipa je izgledala odlučno, povezano i borbeno, a ta pobeda u Istanbulu postala je okidač za sve što je usledilo kasnije, a to su skalpovi dva giganta evropske košarke. Verovatno je da bez velikog brejka u Istanbulu Crvena zvezda ne bi ni dočekala Žalgiris i Real Madrid sa tolikom verom u sebe. A, upravo je vera, možda i podjednako kao taktičke korekcije koje vidimo na parketu, bila polazna tačka ovog preporoda. Zato je, potpuno zasluženo, pred meč u utorak nagrađen gromoglasnim aplauzom cele Arene.
SITNE KOREKCIJE NAPRAVILE ČUDO
Nazovite to kako hoćete, ali za manje sedam dana iz povredama devastiranog tima isplivao je potencijal koji se kod Sferopulosa tek nazirao, prevashodno u onom poluvremenu dobre igre u Minhenu i tek na momente protiv Armanija. Male su bile Tomovićeve, potom i Obradovićeve korekcije, a efekat ogroman, naročito u odbrani. Zvezda je ponovo postala defanzivno stabilnija, kompaktnija, tim koji protivniku ne poklanja ni centimetar prostora. Iz takve odbrane rodili su se laki poeni, samopouzdanje i, ono što je možda najvažnije, nova povezanost između tima i tribina.
Atmosfera u Beogradskoj areni poslednjih dana deluje kao da je probuđena iz višegodišnjeg sna, kao da je neko zapalio novu vatru strasti. I, opet, da nije bilo Fenera, ko zna sa kakvom bi posetom i energijom Crvena zvezda dočekala Žalgiris, čak i sa faktorom povratka Saše Obradovića.
Ovo jeste šok terapija, ali njen efekat neće trajati večno ako se ne pretoči u stabilnu formu i prepoznatljiv stil igre. U psihologiji postoji termin ”Medeni mesec“ koji se kolokvijalno odnosi na početnu fazu romatnične veze u kojoj je bajkovito, emotivno se nalazite na sedmom nebu, dok vas osećanja nose da verujete u savršenstvo.
Može biti da se u istom momentu nalaze Crvena zvezda i njene pristalice, zato je važno da se izbegne trenutak surovog otrežnjenja. Ako ovaj tim ostane zdrav i na istim energetskim talasima kao u ovih nekoliko dana, ima sve preduslove da i dugoročno igra ovakvu košarku. Naravno, uz logične uspone i padove forme koje nosi sezona sa 60, 70, 80 i više utakmica.
X-FAKTOR DONATAS MOTIEJUNAS
.jpg.webp)
Kao poseban pogodak klupske uprave treba istaći i dolazak Donatasa Motiejunasa. Litvanac je od prve utakmice doneo jasan kvalitet i napravio razliku, protiv Fenerbahčea i Žalgirisa kroz poene i samo prisustvo u petorci, a protiv Real Madrida najviše kroz defanzivnu posvećenost. U duelu sa Edijem Tavaresom, jednim od najdominantnijih centara Evrolige, Motiejunas nije dozvolio da se Real, ni njegov direktan protivnik razmaše u reketu. Naprotiv, iznudio je nekoliko ključnih ofanzivnih faulova Blankosa i tako presekao njihove pokušaje da uspostave ritam i praktično ih onemogućio da se dodatno razigraju posle ranog dvocifrenog vođstva. Njegova jučerašnja statistika u napadu (2/9 iz igre) ne otkriva pravu sliku, jer uradio je mnogo više od onoga što brojke govore. Njegov doprinos otvorio je prostor za Čimu Monekea, Kodija Milera Mekintajera, Džordana Nvoru i Semija Odželeja da preuzmu ofanzivni teret i donesu pobedu. Nije se nijednog trenutka nametao ishitrenim reakcijama i nerezonskim šutevima, već se potpuno stavio u službu tima i doneo efekat kakav i treba igrač sa etiketom 'pojačanja. Opet, to je i normalno jer teško da neko bolje poznaje iskusnog Litvanca, od čoveka kod koga je prethodnih godina igrao najbolju košarku...
Crvena zvezda je poslednjim potezima pokazala da ima puls velikog kluba, koji zna da reaguje kada je najteže i prihvati greške. Šok terapija je uspela, ali pravi posao tek počinje. Ako trenutni talas euforije, samopouzdanja i vere pretvori u kontinuitet, Zvezda ne samo da će obrisati tragove slabog ulaska u sezonu, već će ponovo postati ekipa koja zaslužuje da se ravnopravno bori za više ciljeve.
No, kako je Saša Obradović rekao, treba ići korak, po korak. I verovati.
tagovi
Obaveštavaj me

