
Zvezda Švedske obožava Jovića: Umesto da sam njegov stariji brat u Majamiju, on je moj
Vreme čitanja: 5min | čet. 04.09.25. | 17:51
"Krivo mi je samo što nećemo igrati protiv Srbije, jer sam baš hteo da igramo sa vama", kaže za Mozzart Sport Pele Larson, zvezda švedske reprezentacije
(Od izveštača Mozzart Sporta iz Rige)
Kraj grupne faze na Evrobasketu za prvu polovinu ekipa doneo je slobodan dan i mogućnost ekipama da doputuju u Rigu kako bi nastavili pripreme za narednu rundu takmičenja. Šveđani su samim plasmanom u osminu finala napravili veliki uspeh, a ogromne zasluge za to idu na račun prve zvezde time, 24-godišnjeg Pelea Larsona.
Izabrane vesti
Momak rodom iz Švedske je prvi deo takmičenja završio sa gotovo 20 poena i 4,5 skokova po utakmici, uz indeks korisnosti 15,8. Inače, Larson je saigrač Nikole Jovića iz Majamija i kada smo mu pomenuli da smo iz Srbije, s osmehom je poručio:
"Krivo mi je samo što nećemo igrati protiv Srbije, jer sam baš hteo da igramo sa vama", kaže Larson na startu razgovora za Mozzart Sport i dodaje:
"Bilo bi zabavno da sam mogao da igram protiv mog brata Nikole. Pričali smo malo o tome kako bi bilo da se nađemo na terenu na Evrobasketu, ali eto... Trudićemo se da odigramo maksimalno i protiv Turske".
Kladi se uživo, navijaj za trojke!
Rekao si da si pričao malo sa Nikolom, pa jeste li možda imali prilike da se čujete tokom Evrobasketa ili je to bilo tokom priprema?
"Nismo mnogo pričali, jednostavno obojica smo maksimalno fokusirani na naše obaveze u reprezentaciji".
Obojicu vas je tokom priprema za turnir posetio Erik Spolstra, kakav je osećaj videti svog klupskog trenera u prvom redu?
"Srećan sam zbog toga, ipak to pokazuje koliko vodi računa o nama. Znači kada znaš da je neko proputovao toliki put, da bi nas gledao".
Kako je biti saigrač Nikole Jovića? Vidimo da je tamo omiljen među navijačima, da ga i klubu jako poštuju i veruju u njega.
"On je sjajan momak i interesantan kao lik. Jeste da je dve godine mlađi od mene, ali već ulazi u četvrtu profesionalnu godinu u NBA ligi, što je ludo. Tako mlad, a već je toliko iskustvo nakupio. Osećam se kao da sam njegov veliki brat, a zapravo je on moj jer je iskusniji od mene jer je duže u ligi. Vrlo je inteligentna i zanimljiva osoba, volim da se družim sa njim".
Kako gledaš na njegov napredak? Jeste zajedno u timu samo godinu dana, ali verovatno si upoznat sa njegovim ranijim radom?
"Da, video sam njegove fotografije od ranije i baš se vidi razlika. Pogledajte samo koliko mu se telo promenilo iz vremena kada je imao 18 godina. Bio je momak kada je došao, sada je razvijen igrač. Jedan je od boljih defanzivaca u srpskom timu, dosta je poboljšao taj segment igre, a prošle sezone je napravio iskorak i u pogledu napada. Nažalost, imao je nekih povreda koje su mu usporile sezonu, imao je uspona i padova. Volim da radim s njim i naročito da igramo jedan na jedan".
Kako ti se čini Srbija?
"I dalje ste među kandidatima za trofej, iako vam se povredio Bogdan. Kada imate neverovatnog igrača kakav je Jokić, to je vrlo jasno. Gledajući njegovu igru, shvatiš da on nekad ne pokušava da forsira stvari, već da se trudi mnogo da sve učini boljim. To me je impresioniralo, jer vidiš da se kvalitet drugih igrača podiže kada je on tu. Videli ste i protiv Turske kako je sve to izgledalo, igrali ste dobro i verujem da dosta to ima veze sa Jokićevim prisustvom".
Peti si švedski košarkaš u NBA ligi. Kakav je osećaj proći put od dečaka koji počinje da trenira košarku u jednom malom klubu u Stokholmu i sada je u NBA ligi?
"Da ste me pitali pre nekoliko godina, rekao bih vam da je taj put jako teško proći, da je ludo. Međutim, od početka sam to shvatao kao normalnu stvar, išao sam korak po korak i pokušavam da napredujem i to sam radio u svakom timu u kojem sam igrao. Pošto mi je oduvek bio cilj da pobeđujem, išao sam u dobre klubove, što me je dovelo u poziciju da budem draftovan i zaigram u NBA ligi".
Verovatno je veliki uticaj na tvoj košarkaški rast i razvoj imao tvoj otac Kristijan, koji je takođe bio reprezentativac Švedske?
"Da, apsolutno. On mi je bio prvi trener. Moj brat je stariji tri godine od mene i stalno je bio u hali, trenirali su i radili mnogo, a ja sam ih pratio. Onda sam i ja počeo da treniram sa njim, ali smo morali u jednom trenutku da prestanemo jer smo se stalno svađali (smeh). Zbog toga je on često morao da bude moj otac, a ne trener, ali i danas mi je trener, iako sam na višem nivou. I dalje smatra da može da mi pomogne, da mi ukaže na neke stvari u igri, ali i životu".
Gledaj uživo i na adresi mozzartbet.com
Veliki si iskorak napravio u karijeri, s obzirom da si iz Švedske otišao u Ameriku, prvo na koledž, pa onda i u NBA.
"Svoj rast bih podelio na etape. Sam odlazak na koledž je bio velika stvar za mene, napravilo je veliku razliku u mom životu. Drugačija je košarka nego u Evropi. Bilo mi je jako teško u prvoj godini, ali sam uspeo da se adaptiram i osećam da je NBA liga zapravo neka kombinacija evropske košarke i koledža. Naučio sam iz obe strane, to me je spremilo za NBA".
Pošto imaš četiri godine iskustva na koledžu, kako gledaš na uvođenje NIL ugovora (Name, Image, Likeness ugovori ili skraćeno NIL, omogućavaju mladim sportistima da svoje ime, sliku i imidž koriste u komercijalne svrhe prim. aut.)?
"Ludo je, skroz. Pokazaće vreme da li je to dobra ili loša stvar, zbog iznosa koji se 'bacaju' na sve strane. Ali, definitivno vidim da će u budućnosti još više evropske dece ići na koledže. Sjajno je što će momci biti plaćeni, ali mi deluje da je sve to trenutno malo van kontrole".