Interesantno je kako u zemlji koja sebe zove „zemljom košarke“ i u koju se ulažu milioni, priča obično ide u pravcu da je sve podređeno tom sportu – hale su pune, o svakom se detalju piše, a košarka ima status nacionalnog božanstva.
Samo, kad se podvuče crta pod rezultate od nezavisnosti Srbije, matematika i istorija kažu nešto sasvim drugo:
Košarkaši su od nezavisnosti preskočili čak tri Olimpijade (uz svo poštovanje, nemaju nijedno zlato u ovom periodu). Odbojkaši muška reprezentacija ima dva zlata Evropskih prvenstava i zlato u svetskoj ligi sve od nezavisnosti Srbije a imaju dve preskocene olimpijade i jedini od raspada Juge i uz vaterpolo olimpijsko zlato.I to sve uz kakve uslove? Bez velikih državnih i sponzorskih miliona, sa skromnim halama i budžetima gde cela muška odbojkaška Superliga Srbije na godišnjem nivou jedva da ima novca koliko iznosi godišnja plata jedne prosečne zvezde večitih rivala u košarci.
Možda je vreme da se prestane sa etiketiranjem odbojke kao „malog sporta“ i da se konačno ceni ono što se pravi velikim radom i u skromnim uslovima.Kada pogledamo period od nezavisnosti Srbije muska i zenska odbojka su doneli mnogo radosti a nisu dobili status sporta koji im pripada.Turska nema 10 posto uspeha kao Srbija a tamo je odbojka zbog rezultata samo zenske odbojke postala nacionalni sport.
Interesantno je gledati kako se pravi ozbiljna sportska priča i šta znače ogromna ulaganja. Turska je uzela žensku odbojku i digla je na nivo nacionalne religije – ne preko noći, već sipajući milione evra godinama .Napravljeni su vrhunski odbojkaški centri, klubovi imaju svoje akademije i dvorane, liga je postala najjača na svetu jer dovode najbolje strane igračice i vrhunske trenere sa strane, a i u muškoj reprezentaciji se oslanjaju na strance i moćnu logistiku. Rezultat? Odbojkašice su tamo postale apsolutna božanstva, narod ih obožava, hale gore, a sponzori se otimaju.
Srbija je Zemlja koja je decenijama u vrhu svetske odbojke, koja je izumela i iznedrila šampione za udžbenike, u odbojku kao sistem maltene nije uložila ništa. Nema modernih odbojkaških centara, klubovi krpe kraj s krajem, budžeti su smešni u poređenju sa fudbalom, košarkom ili tim turskim gigantima.I dok naše odbojkašice i odbojkašici donose medalje status ostaje isti kao 1995 kada je krenulo sve..
Nismo se pomerili za milimetar al znamo reci nemamo igraca kao pre.Drugi ulazu mi sve poredimo sa Urošem Batom Nikolom Vanjom Miljkom Zaretom.Pitamo se gde je nova Tijana.Gde su studiraju rade prestanu u 8 razredu os jer ne vide sebe u klubu gde vise ne mogu ni da studiraju zbog treninga od 5 sati na dan a ne dobiju nu redovno svojih 350 e.98 posto ih prestane pre nego sto zaigraju za seniorke i seniore jer ovo nije Turska ovo je Srbija zemlja basketa kao sto si rekao
To zenlja basketa daje snagu i imaju sve a odbojka ostaje nakon svih medalja na istom mestu sa 100 gledalaca po meču super lige.
Sjajni komentari nemam sta da dodam sem da se ovo postavi u sve medije a svi odbojkasi na drustvene mreze da se deli.
Sve receno ljudi u samo 2 komentara ovde.
Alal vera