Pozdrav iz Argentine
pre oko 1 sat
Evo jedan teks iz njihovih novina, ko ima strpljenja da pročita. Teks je fantastičan....
NASLOV: „EPSKO, HEROJSKI, ARGENTINSKI: Skaloneta je preokrenula protiv Engleske u šest minuta ludila i leti u finale!”
Podnaslov: Gubili smo, patili smo, ali kada su nas proglasili mrtvima, pojavio se On. Mesi je izmislio dve magije, Enco i Toro (Lautaro) su pogodili mrežu, a Engleska ponovo ide kući plačući. U nedelju idemo po četvrtu zvezdu!
Postoje utakmice koje se dobijaju taktikom, postoje utakmice koje se dobijaju fizikom, a postoje i one koje se dobijaju čistim, čistokrvnim argentinskim srcem. Ono što je ova ekipa uradila večeras u Atlanti ostaće zapisano u zlatnim stranicama istorije našeg fudbala. Jer pobediti Englesku je uvek lepo. Ali pobediti ih ovako, ostavljajući ih skamenjene u sekundi kada su već slavili prolaz, ima ukus koji se ne može opisati rečima.
Utakmica je bila rudarski posao. Engleska je zaključala sredinu terena, a gol Gordona na startu drugog poluvremena pao nam je kao kofa ledene vode na glavu. Sat je kucao, minuti su prolazili, a njihova nadmena lica na klupi su već počela da slave. Mislili su da je Skaloneta gotova. Mislili su da je ovo kraj jedne ere. Kakva strašna zabluda. Nikada, ali apsolutno nikada nemojte otpisivati šampiona sveta.
I onda, kada je vazduh postajao sve teži, a očaj pretio da nas obuzme, terenom je prohodala Božja ruka u telu momka iz Rosarija. Lionel Andres Mesi. Čovek koji prkosi godinama, zakonima fizike i logike.
Igrao se 85. minut. Mesi je primio loptu, privukao tri defanzivca na sebe, a onda poslao hirurški precizan pas za Enca Fernandeza. Enco nije razmišljao – opalio je po lopti i ona je pocepala mrežu Pikforda. Eksplozija! Stadion je proključao, a Englezi su prvi put osetili strah u kostima.
Ali ova Argentina ne ume da kalkuliše. Nismo želeli produžetke. Dok su oni još hvatali vazduh i pokušavali da shvate šta ih je snašlo, usledio je nokaut. Devedeset drugi minut. Ponovo Mesi. Ovog puta na desnom krilu, lomio je čuvara, plesao po ivici šesnaesterca i uputio centaršut sa očima. Lopta je imala samo jednu destinaciju – glavu Lautara Martineza. El Toro se poklonio, zakucao loptu u mrežu i poslao 45 miliona Argenatinaca u potpuni trans! Šest minuta. Šest minuta čistog ludila za istorijski preokret.
Kraj meča doneo je scene koje ćemo pamtiti zauvek. Suze radosnice naših igrača, nemoćni i besni Belingem koji ne zna kako da sportski podnese poraz, i grmljavina sa tribina: "El que no salta es un inglés!". (Ko ne skače taj je Englez)
Englezi, ponovo ste nas gledali sa visine, i ponovo kući idete praznih ruku. Rangovi moraju da se poštuju, a kralj sveta je i dalje samo jedan.
Sada sledi Nju Džersi. Sledi Španija. Sledi poslednji korak ka večnosti. Ova ekipa nas je naučila da verujemo, a mi im verujemo do kraja.
Vamos, Argentina!