
Sramota fudbala
Vreme čitanja: 7min | ned. 05.07.26. | 11:18
Reakcije na prljave poteze selekcije Paragvaja i pohvale Francuzima kako su ostali mirni
Svet fudbala je zgranut ponašanjem reprezentativaca Paragvaja. Ništa protiv njihovog opredeljenja – stati iza lopte, braniti se i čekati šansu iz kontre i(li) prekida je legitimno sredstvo u borbi protiv favorita. Bilo kad i bilo gde. Nigde, ali baš nigde ne bi smelo da se dešava ono što se dogodilo u Filadelfiji, gde je selekcija Didijea Dešana pretučena, popljuvana, obarana i u modricama se ušunjala u četvrtfinale Mundijala.
Zasluženo, jer je više prikazala i zato što je želela da igra fudbal. Za razliku od tima Gustava Alfara, rešenog da koristi trikove do iznemoglosti i da na prevaru nekako saplete Trikolore.
Izabrane vesti
U takvim okolnostima, ispostavilo se da je presudio neoprezan start Dijega Gomesa nad Dezireom Dueom, posle kojeg je Kilijan Embape realizovao jedanaesterac i namirio pravdu. Jer, bilo bi zaista nepravedno prema fudbalu, sportu, pa i životu uopšte, da barabe prođu dalje.
„Ovaj paragvajski tim je bio apsolutna sramota. Da su moji saigrači igrali ovako, sam bih ih povukao sa terena. Nikada ne bih želeo da pobedim u utakmici igrajući na ovaj način. Sudija je bio katastrofalan“, grmeo je Džo Hart, nekadašnji reprezentativac Engleske, kao stručni konsultant na Bi-Bi-Si-ju.
Nije teško zaključiti šta mu je sve zasmetalo. I njemu i velikom broju poklonika fudbala.
Na primer, Matijas Galarsa je namerno udario laktom Embapea, a pesnicom nasrnuo na Žila Kundea. Huan Kaseres je bio ratoboran svaki put kada je naspram sebe imao asa Real Madrida, dok je Andreas Kubas više puta startovao preko granice ukusa. Sećamo se i namernog starta Kaseresa na potkolenicu Embapea. Nijedan od ovih detalja nije bio dovoljan da arbitar iz Uzbekistana, Ilgiz Tantašev, pokaže Južnoamerikancima žuti karton. Čak ni kada su pre izvođenja penala Paragvajci kopali rupu oko bele tačke.
„Nisam znao da Paragvaj može da napravi 30 faulova, a da ne dobije žuti karton“, primetio je Rajan Šerki, koji je na terenu proveo poslednjih 15-ak minuta, računajući nadoknadu. „Oni koji su igrali celu utakmicu bili su kao gerilci od početka do kraja. Svako ko želi da ide u rat protiv nas, zna šta ga čeka“.
Ove reči ofanzivca Mančester Sitija predstavljaju potporni zid izlaganju Kilijana Embapea kako i Francuzi umeju da uprljaju ruke, ako je potrebno. Očigledno je bilo da su se svojski trudili da ne nasedaju na provokacije, već da igraju fudbal. Zato se i desilo da se smeškaju na pogibeljne startove ili unošenje protivnika u lice, odnosno da prema zvaničnoj statistici imaju 526 uspešnih dodavanja naspram tek 108 u režiji Paragvajaca.
„Francuzi su zadržali prisebnost. Morali su da izbegnu provokacije i uspeli su. Da sam ja igrao ovu utakmicu, dobio bih četiri ili pet crvenih kartona i poslao bih nekoga u bolnicu. Ne volim ih, ali provokacije su deo igre. Francuska nije dozvolila da bude isprovocirana. Najbolje što možete da uradite kada ste isprovocirani jeste da se osmehnete i ne nasedate na mamac, kao što je to učinila Dešanova ekipa“, prepoznatljivim stilom za Foks televiziju govorio je Zlatan Ibrahimović.
A nije bilo jednostavno ostati fokusiran samo na loptu dok rival misli samo kako da zada udarac ispod pojasa.
„Nikada nisam igrao ovakvu utakmicu, sa toliko teških startova. Bili su to gadni startovi, gurkanja s leđa“, podsetio je Manu Kone, jedan od trojice Francuza sankcionisanih žutim kartonima, uz Majkla Olisea i Bredlija Barkolu.
(Reuters)Selektor Didije Dešan je uzdržan:
„Ne želim da kritikujem Paragvaj, jer svaki tim igra kako zna, ali bilo je nekih uvreda sa druge klupe i bilo bi bolje da nisu bile tamo. Dobili smo tri žuta kartona i mnogo puta smo faulirani... Bila je to veoma agresivna utakmica“.
U nizu incidenata, jedan je zabeležen posle utakmice. Akteri su bili golman Paragvaja, Orlando Hil i strelac gola, Kilijan Embape.
„Ovo je fudbal. Pokušao sam da se rukujem sa njim, ali me je ignorisao i naljutio sam se. Hej, to je sve što sam uradio, smirio sam se posle. Istina je da je Francuska favorit za osvajanje Svetskog prvenstva, ali ako nije navikla na ovo, šta možete da uradite? Paragvaj je žilav tim. Od prvog trenutka cilj nam je bio da to pokažemo na terenu, da budemo čvrsti, da se pobrinemo da lopta ne prođe pored nas, i mislim da je tim zaista dobro igrao. Lopta je i mogla da prođe, ali čovek ne“, slikovito je objasnio Hil.
Očigledno je da su Francuzi bili dobro psihološki pripremljeni za taj stil. Ako je to stil...
„Najbitnije je da smo pobedili. Nikada ranije nisam doživeo ništa slično, čak ni u Premijer ligi. Znali smo da će pokušati da nas izbace iz igre; selektor nas je upozorio na to pre dva, tri dana. Tačno smo znali šta da očekujemo. Sudija je mogao da pokaže nekoliko žutih kartona i rivalu, što bi ga možda malo smirilo. Bilo je tenzija, ali pokazali smo da nećemo dozvoliti da nas maltretiraju“, pojasnio je Vilijam Saliba.
To je jedan ugao gledanja. Evropski. Južnoamerički je drastično drugačiji.
„Nema agresije. U našem fudbalu, ako se ne sukobljavate, ne možete igrati. Ako niste spremni za sukob, za trvanje i fizičku borbu, ne možete igrati fudbal. Kulturološki gledano, Evropljani ne vole južnoamerički stil igre. Da ih gaze, da im se ruke tresu. Francuzi su gledali i pitali: 'Odakle su ovi momci došli?' Nisu navikli na to, zato im je smetalo. Teško im je“, istakao je Marselo Galjardo, nekadašnji trener River Plejta.




_Cropped.jpg.webp)



