
Kad demon udari, ti budi veće čudovište! A sad vraćanje dugova Alkarasu
Vreme čitanja: 2min | sub. 12.04.25. | 19:11
Lorenco Muzeti je posle sjajne nedelje prvi put u finalu jednog masters turnira
Igrao je Aleks De Minor kroz čitav turnir u Monte Karlu poput teniskog monstruma, autoritativno dobijao setove i mečeve, u četvrtfinalu isisao život iz Grigora Dimitrova, a da nije izgubio gem (6:0, 6:0), a onda silovito krenuo i u polufinalu protiv Lorenca Muzetija. Demon se razgoropadio, ali otkako je osvojio prvi set, na terenu, sa druge strane mreže, pojavilo se veće, opasnije čudovište. Italijan je iscedio sve iz svog teniskog arsenala, strpljenje, inteligenciju, fizikalije, tehniku i velikim preokretom se plasirao u svoje prvo masters finale - 2:1 (1:6, 6:4, 7:6).
Četvrti preokret ove sedmice napravio je 16. teniser sveta. Počev od uvodnog meča sa Kinezom Buom, preko šesnaestine finala sa Čehom Jiržijem Lehečkom, te četvrtfinala protiv Stefanosa Cicipasa. Ali mentalna snaga momka kojeg čeka rang karijere ove sedmice bila je impozantna. A u finalu će imati motiv više protiv Karlosa Alkarasa kojeg je prvi i poslednji put dobio u finalu Hamburga pre tri godina. Od tada ga je Karlitos čistio kao od šale, na Rolan Garosu, Pekingu i Majamiju. Možda je došlo vreme za naplatu duga, a ako Muzeti podigne treći pehar u karijeri, od ponedeljka će prvi put ući među top 10 i postati sedmi igrač planete.
Izabrane vesti
Posle glatko izgubljenog prvog seta, Muzeti je Australijancu uzvratio u neizvesnom drugom, da bi u trećem, nakon što su viđena po dva brejka na obe strane, presudio taj-brejk. Nije počeo dobro za Italijana pošto je De Minor poveo sa 2:0, ali se 16. igrač sveta vrlo brzo vratio i od rezultata 4:4 vezao tri poena za jednu od najvećih pobeda karijere.
Muzeti je postao četvrti Italijan u finalu masters turira od 1990. godine i treći italijanski teniser u Open eri koji se domogao finala u Monte Karlu. Korado Baracuti je u finalu 1977. godine poražen od Bjorna Borga, dok je Fabio Fonjini 2019. u borbi za pehar savladao Dušana Lajovića.