(Reuters)
(Reuters)

Možda Vimbldon ipak nije Novakova najbolja šansa za broj 25

Vreme čitanja: 5min | pon. 13.07.26. | 17:45

Trava Ol Ingland klaba jednostavno ne trpi padove koncentracije, a s obzirom na mlađu konkurenciju sa nestvarno dobrim servisom, londonski grend slem postaje znatno komplikovaniji izazov za Đokovića

Odavno je Novak Đoković pokorio tenis, brojke govore za sebe, ali dok god je aktivan igrač, biće aktuelna i priča o grend slemu broj 25. Što je i razumljivo, jer Nole je toliko veliki da ne može da igra samo da bi igrao, već to sa sobom povlači i najviša očekivanja... Dodatni iskorak, novi rekord, bez obzira na to što ima punih 39 godina i takmiči se sa skoro duplo mlađim protivnicima.

Pregoreoje srpski teniser nakon poraza od Janika Sinera u polufinalu, pokušavajući da na neki način skine taj teret nove grend slem titule sa leđa.
„Nije to ultimativni cilj. Mnogo ljudi me opterećuje, neki ljudi koji su u mom drugom krugu bliskosti u životu, što mediji... I ja želim 25. ali to nije krajnji cilj. Malo je počelo to da me nervira, dajte da stavimo stvari u perspektivu. Kao da sam sebi nisam dovoljan, kao da nije dovoljno 24, nego mora 25", izjavio je Nole pod naletom emocija.

Izabrane vesti

Nema Đoković više kome šta da dokazuje, ali je jasno da je na pomenutu konferenciju izašao vruće glave, te je rekao neke stvari koje verovatno ne misli. Nije bilo Borisa Bekera da ga smiri pred razgovor sa medijima, kako je to slikovito opisala Andrea Petković pre neki dan…

Elem, između ostalog, Nole je na početku Vimbldona pričao kako se oseća sjajno i veruje da najbolju šansu ima upravo na londonskoj travi. Međutim, sa ove tačke gledišta, da li je baš tako? Defintivno ima prostora za diskusiju.

S obzirom na to da Đoković u ovoj fazi karijere razumljivo želi da skraćuje poene, igra agresivno i izlazi na mrežu, kao logična opcija za ofanzivu na trofej nameće se turnir u Ol Ingland klabu. Međutim, svako ko je gledao finale između Janika Sinera i Aleksandera Zvereva, mogao je da primeti da njih dvojica praktično ne promašuju prvi servis. Italijan je postao prvi igrač koji je osvojio londonski grend slem, a da nije izgubio svoj servis u polufinalu i finalu još od Rodžera Federera 2003. godine. Taj podatak dovoljno govori o konstantnosti i fokusu prvog reketa planete, a ako tome dodamo i činjenicu da Saša nije popuštao puna dva i po seta, jasno je da su šanse za brejk svedene na promile.

Da se opet vratimo na Novakove konferencije – srpski as je sam potvrdio da sa 39 godina njegov ritern više nije na najvišem nivou, što se moglo primetiti na osnovu njegovih grešaka u anticipaciji, te vremena koje mu je bilo potrebno da počne koliko-toliko da čita Sinera. Ako tome dodamo i Noletovo razočaranje povodom neshvatljivih padova koncentracije u momentima kada treba da doda gas, te i to povežemo sa umorom i godinama, jasno je da Đokovićeve šanse nisu najsjajnije u Londonu, bar protiv trojice iz vrha ATP liste.

Cela priča dobija dodatno na težini zbog specifičnosti podloge, jer trava jednostavno ne prašta greške. Pad koncentracije na servisu najbolji teniseri ne praštaju, što je Noletu moglo da se obije o glavu još na početku četvrtog seta duela sa Feliksom Ožeom Alijasimom. Izvukao se tada sedmi teniser planete, ali pomenuti brejk Kanađanina je znatno produžio meč i zakomplikovao situaicju Đokoviću pred polufinale.

Dakle, ako je podizanje trofeja na Vimbldonu za Novaka u ovom trenutku ipak znatno komplikovanija misija nego što je bilo očekivano, kakva je situacija na ostalim grend slemovima? Jasno je da je najveći problem renking srpskog tenisera, koji već u četvrtfinalu može da se sastane sa nekim od prva četiri nosioca, ali ako izuzmemo to, evidentno je da je Rolan Garos verovatno poslednja opcija. Videlo se to još protiv Žoaa Fonseke u trećem kolu ovogodišnjeg izdanja pariskog grend slema, srpski teniser jednostavno više nema dovoljno energije za sedam iscrpljujućih mečeva na najsporijoj podlozi.

Dalje, Ju Es Open Noletu kroz karijeru ne odgovara preterano. Njujorški grend slem je često znao da donese neočekivane šampione, poput Marina Čilića ili Dominika Tima, a srpski teniser ne nosi najsjajnije uspomene iz Velike jabuke, naročito ako se prisetimo one diskvalifikacije 2020. godine, iz koje je profitirao upravo Austrijanac. Sistemom eliminacije smo ostali na Australiji, koja iz ove perspektive, deluje najrealnije.

Kada pogledamo istorijski, Novak je u Melburnu apsolutni rekorder sa 10 trofeja, podloga mu i te kako odgovara, a ove godine je pokazao da i pod stare dane može da se muški pobije sa Sinerom i Karlosom Alkarazom, dok mu je u finalu sa Špancem nedostajalo samo trunku goriva u rezervoaru. Što kaže i sam srpski as, "mozak zna šta treba, ali telo ne sluša".

Takođe, jasno je da srpski teniser ne ulazi u duele sa pomenutim Italijanom i Špancem kao favorit. Statistika kaže da je Đoković na poslednja tri meča protiv Karlitosa slavio jednom, dok protiv Janika ima samo jedan trijumf iz prošlih sedam duela, dakle ukupno na deset poslednjih mečeva - samo dve pobede protiv pomenutog dvojca. Tu dolazimo do ključne stavke cele priče, jer je srpski as do obe pobede došao upravo u Australiji. Sinera je savladao u pomenutom ovogodišnjem polufinalu, dok je protiv trećeg tenisera sveta slavio u četvrtfinalu godinu dana ranije. To nije slučajnost, Nole se u Melburnu oseća kao kod kuće, odgovaraju mu uslovi, podloga, podrška sa tribina, što je pokazao u deset navrata do sada.

Takođe, podloga na prvom grend slemu sezone je dovoljno brza da na njoj dobar servis pravi razliku, ali u isto vreme i dovoljno spora da ako dođe do pomenutog pada koncentracije u Noletovoj igri ipak ima vremena i prilike za popravni. Još ako bi se pogodilo da bar jedna od dvojice aždaja ispadne u ranijoj fazi turnira… Ali, o tom po tom.

Biće Novak na pragu četrdesete godine u Australiji, da će biti lako – neće, ali je ipak najsupešniji veliki turnir u karijeri srpskog tenisera na programu za manje od šest meseci, odmah nakon nove godine. Realno je da će vremenom šanse srpskog tenisera za novi gren slem dodatno opadati, a moguće je da je upravo Melburn poslednja šansa za Đokovića da još jednom ispiše stranice istorije, kako tenisa, tako i sporta generalno.


tagovi

Novak ĐokovićAleksander ZverevJanik SinerKarlos Alkaras

Sledeća vest