
Od bolničkog kreveta do pehara za četiri godine: Saša je veliki u svakom smislu
Vreme čitanja: 4min | pon. 08.06.26. | 10:44
Od teške povrede do trofeja na Rolan Garosu prošle su tačno četiri godine oporavka, rada i truda - najviši šampion u istoriji pariskog gren slema je konačno uspeo
Stefanos Cicipas je 2021. dao zanimljivu izjavu - o tome kako će Danil Medvedev, Aleksander Zverev i on biti članovi nove velike trojke. Tada je to izgledalo donekle i realno, Grk je igrao finale Rolan Garosa te godine, Rus osvojio Ju Es Open, ali nakon toga je ova izjava postala, može se slobodno reći, predmet podsmeha u teniskim krugovima.
Cicipas će, ako ovako nastavi, uskoro morati da igra kvalifikacije za gren slem turnire, dok Medvedev, realno, nema dovoljno kompletnu igru za sve vrste podloga. Tu se vraćamo na ključ uspeha vrhunskih sportista - konstantnost. Saša Zverev nije odustao, nije mentalno potonuo nakon teških poraza u finalima velikih turnira, već je verovao da će njegovo vreme doći. I zaista je došlo.
Izabrane vesti
Japanci imaju u svojoj kulturi tehniku zvanu kintsugi - kada se polomi dragocena posuda ili vaza, ona se ne baca, već se, uz pomoć laka pomešanog za prahom od čistog zlata, ponovo sastavlja. Sam predmet nakon toga, naravno, nije potpuno isti, ali dobija novu vrednost i lepotu. Pukotine postaju najvredniji deo vaze jer svedoče o njenoj istoriji i transforamciji, te predmet ne gubi na svojoj vrednosti, nego postaje jedinstven.
Ali, pre nego što ponovo dobijemo prelepu vazu išaranu japanskim motivima, sve počinje katastrofom i lomom. Za Zvereva, to je bilo polufinale Garosa iz 2022. protiv Rafaela Nadala. Nemac je igrao tenis života, delavalo je da ima vrlo dobre šanse protiv tada trinaestostrukog šampiona pariskog gren slema. Sve dok se krajem drugog seta nije začuo krik. Zverev je bio na podu. Iznet je u kolicima, u suzama, a snovi o podizanju pehara na šljaci Filip Šatrijea bili su razbijeni u paramparčad. Ubrzo su stigle i katastrofalne vesti - pokidani ligamenti skočnog zgloba.
Sve se to desilo sedmog juna 2022, a svoj prvi gren slem trofej Saša je podigao tačno četiri godine kasnije, sedmog juna 2026. Nekad život namesti sled događaja onako kako to ne bi umeli ni najbolji holivudski filmski režiseri. Ali, taj put je bio sve, samo ne lagan. Prošao je Nemac mnogo toga - sumnja u sopstveni kvalitet i padovi forme su samo delić cele slike. Najbolje o svemu svedoči činjenica da je poslednji trofej osvojio još u aprilu prošle godine, dakle pre skoro punih 14 meseci. A ako pričamo o mastersima, vratili bi se na kraj 2024. Mnogi bi nakon svega posustali, razmišljajući kako su šanse propuštene, ali ne i Zverev.
Njegov lak od zlatnog praha bio je mukotrpan rad, kako na fizičkom, tako i na mentalnom nivou. Pričao je momak rođen u Hamburgu u podkastu "Nothing major" - u kom više neće moći da gostuje, jer sada ima "major" trofej - kako mu za najveće trofeje nedostaje hrabriji pristup tenisu u ključnim momentima, te da je o tome pričao čak i sa Rafom i Tonijem Nadalom. Nije to nikakva mudrost, rekli bismo, jer su čak i teniski laici bez većih problema primećivali da se Zverev "stisne" u prelomnim trenucima, svesno ili podsvesno čekajući grešku protivnika.
Ali, ipak je drugačije kada to izađe iz usta samog tenisera. Bilo je takvih situacija i tokom jučerašnjeg finala protiv Flavija Kobolija, ali je bio primetan i Sašin otpor svom unutrašnjem porivu. Kada podsvest govori jedno, a vi morate u trenutku da se oduprete tom osećaju i odigrate onako kako bi taktički trebalo, na jednoj od najvećih svetskih pozornica je - sve samo ne lak poduhvat.
U završnici četvrtog seta se najbolje primetio taj nalet agresivnosti nemačkog tenisera, koji je odigrao odličan deseti gem u kom je Koboli servirao za 2:2 u setovima i sa nekoliko forhend vinera uspeo da vrati brejk. Dobro, dupla servis greška u taj-brejku možda jeste odraz blagog pada koncentracije, ali isto tako i pokušaj agresivnijeg pristupa igri - što je definitivno imalo efekta na konačni ishod duela.
🚀🚀🚀🚀🚀
🚀🚀🚀🚀🚀
Ako pričamo o statističkim činjenicama, treba uzeti u obzir da je nemački teniser visok 198 centimetara, čime je postao najviši šampion Rolan Garosa u istoriji. To nije samo zanimljiv podatak za statističare, već činjenica zbog koje se Zverevu treba odati posebno priznanje. Jasno je da je šljaka fizički najzahtevnija podloga, a kada sa skoro dva metra uspete da se probijete kroz sedam mečeva po vrelini pariske šljake i na kraju podignete trofej, evidentno je da je to nije nikakva slučajnost, već plod višegodišnjeg rada. Imali smo i ranije gren slem šampione od 198 centrimetara - Marin Čilić, Huan Martin Del Potro, Danil Medvedev - ali su svi oni do titula dolazili na tvrdoj podlozi.
Sve u svemu, ako ovo bude jedan jedini - apsolutno je zaslužen, u svakom smislu, i definitivno se desio na pravom mestu. Mada nije isključeno da je Zveki ovom pobedom na Rolan Garosu probio svojevrsnu barijeru u glavi kada se radi o najvećim turnirima, pa kao takav bude predstavljao ozbiljnu konkurenciju, pre svih Karlosu Alkarasu i Janiku Sineru, na nekim narednim gren slemovima. Ipak je Saši tek 29 leta...

.jpg.webp)


.jpg.webp.webp)



