"Juventusovi fudbaleri u tunelu stadiona Milenijum"
"Juventusovi fudbaleri u tunelu stadiona Milenijum"

Maksov projekat – nova verzija Ferarija

Vreme čitanja: 6min | sub. 03.06.17. | 10:33

Trenutak za prekid španske vladavine

Juventusovi fudbaleri u tunelu stadiona MilenijumPre dve godine je izgledalo kao čudo. Kiseonik italijanskom fudbalu u Evropi. Povratak nekog kluba sa Čizme u finale Lige šampiona. I to ne bilo kojeg. Već Juventusa. Ligi šampiona su bili potrebni Italijani…

Osam godina ranije, Stara dama je osramoćena progonom u Seriju B, rivali su joj bili Napoli i Đenova, borila se protiv nekih tamo Areca, Specije, Triestine, Albinolefea… Mnogi su joj okrenuli leđa. Kanavaro, Vijera, Zambrota, Tiram i još neki su pobegli. Zlatan Ibrahimović ju je ponižavao igranjem plej-stejšna u sobi dok ga je ekipa čekala u autobusu. Delovalo je da je Juventus doživeo strašan udarac.

Izabrane vesti

Juve se vratio! Sve to ga je ojačalo i učinili otpornijim, gladnijim, osvetoljubivijim i ambicioznijim. Prve godine po povratku u Seriju A nisu bile lake, bili su tu i neki neposobni ljudi u upravi, pa i na klupi, promašaji poput Martineza, Elije, Grigere, Krasića, Amaurija… Velikih para za velike transfere nije bilo.

Priprema za finaleA onda su Anjelijevi uzeli stvari u svoje ruke. Naslednik iz italijanske verzije Kendijevih, Andrea Anjeli je rešio da se porodičnom i italijanskom ponosu vrati sjaj. Izabrao je prave ljude Marotu i Paratićija, odužio se vernoj legendi Nedvedu mestom u upravi i zajedno su doveli Antonija Kontea na klupu.

MOZZART kvote --->>> 6405: Juventus - Real Madrid 1 (2,80), X (3,05), 2 (2,70)

Bila je to savršeno dobro postavljena baza moćnih, stručnih i vrednih ljudi sa zadatkom da Juve vrate na tron Italije i u vrh evropskog fudbala. Da ga brane, hrane i penju ka vrhu. Uspelo im je brže nego što je to bilo ko očekivao. Naravno, uz odane senatore poput Bufona ili Del Pjera koji su bili tu da prenesu duh Juventusa, u kojem se samo pobede računaju, na sve one koji su dolazili kasnije i kao kockice se slagali u pobednički mozaik.

Otišli su kasnije Del Pjero, Konte i još neki “zaslužni građani”, a Juventus je rastao iz dana u dan. Kao nezaista aždaja je gutao sve pred sobom u italijanskom fudbalu i terao strah u kosti rivalima koji bi i pre utakmice izgubili želju da maštaju o pobedi.

Smrknuta lica posle izgubljenog finala u Berlinu 2015.Posle osam godina su stigli do meča koji je bio konačni cilj – finala Lige šampiona. Možda prerano. Bilo je to iznenađenje, jer je malo ko u prvoj Alegrijevoj sezoni očekivao takav rezultat. Bio je to, ipak, Konteov Juventus u finalu. Alegri ga je samo nadogradio i uradio kozmetičke promene.

Nedovoljno za konačan trijum. Za ključni korak je nedostajalo još nešto i prekoputa je stajala nepobediva Barselona, mnogo moćnija od svih timova na svetu u tom trenutku. Juventus je časno poražen (1:3), pružio je ruku boljem i video koliko mu još fali koraka da popenje na vrh.

Malo…

Masimilijano AlegriNije se dugo lamentiralo i plakalo nad berlinskim porazom. Mudre glave koje su smislile plan o povratku Juventusa na tron Italije su već imale strategiju kako da pokrenu novi ciklus i učine Juventus moćnijim. Iste večeri kada je u Berlinu izgubljeno finale, počele su pripreme za ovo koje se večeras igra u Kardifu.

Kao da je Anjeli angažovao svoje najbolje Ferarijeve inžinjere iz Maranela da se na Juventusov moćni motor dograde dodatne konjske snage i turbine. Marota i Paratići su vukli maestralne poteze i kupovali nove delove umesto starih. Ostajali su bez Pirla, Teveza, Vidala, Morate, Pogbe… Dovođene su bolje i svežije zamene. Taktička savršenost Samija Kedira, ogromna pluća Huana Kvadrada, vojničko srce Marija Mandžukića, otrovna genijalnost Paula Dibale, kilometraža Aleksa Sandra, pobednički gen i brazilska magija Danija Alvesa, “pirlovska” vizija Miralema Pjanića i na kraju nemilosrdna egzekucija “debelog” Pipite Iguaina. Sve to su bili delovi novog Juventusovog motora naodgrađenog na čeličnu karoseriju i osovine zvane Bufon, Kjelini, Bonući, Barzalji, Markizio, Lihtštajner

Đanluiđi Bufon deluje spremniji kao nikad preJuve danas ima najboljeg golmana na svetu koji je primio samo tri gola u 12 mečeva Lige šampiona. Ima odbranu sastavljenu od “tri tenora” defanzive kojima Barselona nije dala gol za 180 minuta. Ona ista Barselona od pre dve godine. Ima vezni red sa mnogo više opcija nego tada, kad je skoro sve zavisilo od Andree Pirla. Ima daleko više nepredvidiv i ubitačan napad sa Dibalom i Iguainom nego tada sa Moratom i Tevezom. Maksov novi ferari ima daleko bolju opremu nego onaj koji je “vozio” u Berlinu pre dve godine.

Cilj je bio napraviti moderniji i fleksibilniji tim koji će što pre opet naći u finalu Lige šampiona. Zato sada onih 96.000.000 evra za Iguaina deluju kao “džabaluk” u odnosu na prodaju Pola Pogbe za više novca. Bez Pipite ne bi bilo finala. Gotovo sigurno ga ne bi bilo ni da je Pogba ostao, jer on nije takav tip igrača. Iguain je bio potrebniji Bjankonerima za ovo gde su večeras.

Tako sklopljen novi model Juventusa je brži, bolji i moćniji od onog viđenog pre dve godine u Berlinu. Zato danas niko ne može da tvrdi da u finalu igra autsajder protiv španskog giganta kao pre dve godine.

Možda Juve neće nadigrati Real ili mu očitati lekciju, ali... Biće đavolski teško pobediti ga. Danas na svetu ne postoji teža ekipa za savladati je od ove.

Paulo Dibala ima otrov u kopačkamaDanašnji Alegrijev Juventus je daleko pilagodljiviji svakoj igri protivnika i svakom načinu sopstvene igre nego onaj iz Berlina. I pre njega onaj Konteov koji se menjao, ali mu je bilo potrebno više vremena i palio je kao dizel. Alegri u svakom času može da menja formaciju, tempo i stil igre, a da to sve ide automtski i glatko bez posledica. Ima brazilske bekove-krila kojima će pritisnuti Marsela i Karvahala kao niko do sada ove sezone. Ima Bonućija kao plejmejkera iz pozadine da pravi razliku, ima Mandžukića da brani i napada, ima Dibalu da jednim potezom uništi protivnika kao što je to bilo s Barselonom…

I pre svega, Juventus ima najboljeg golmana svih vremena – Đanluiđija Bufona. Điđi može da donese prevagu samo pogledom. Onim kojim zaledi krv u protivniku i ukopa ga u mestu. Ili onim kojim uliva nemerljivo samopouzdanje saigračima ili ih na vreme opominje da postoji milimetarska praznina u poslednjoj liniji koju valja što pre začepiti. A onda dolazi refleks kojim protivniku oduzima čiste golove i baca ga u očaj.

Ovo je Điđijeva poslednja šansa za trofej koji mu nedostaje i koji je zaslužio. Mnogi će samo zbog njega večeras držati palčeve Juventusu. Dva finala je izgubio, a Juventus je poražen na poslednja četiri i na ukupno šest od osam. Mnogo poraza koji pozivaju na preispitvanje Juventusovog menatliteta. Prizivaju se prokletstva i gubitničke navike. Svako finale je, pak, priča za sebe, svaka generacija ima svoj DNK…  

Bufonu je malo falilo da u onoj izvanrednoj generaciji Italije sa Totijem, Nestom, Pirlom, Kanavarom, Del Pjerom, Gatuzom, Inzagijem, Zambrotom i ostalima završi bez trofeja. Ali nije završio! Osvojili su Mondijal kada nisu bili favoriti, a imali su svu klasu za osvajanje. Tako i današnji Juventus ima klasu potrebnu za krov Evrope.

Alves, Iguain, Kvadrado i PjanićJoš letos je osovina ovog tima predvodila Italiju na EP do pobede nad Španijom i prekida Furijine osmogodišnje dominacije evropskim fudbalom. Španci već godinama dominiraju i klupskim fudbalom i ako neko može da ih skine, onda je to ovaj Juventusov tim.

Naravno, biće potrebna i sreća. Bez nje se ne može. Bez nje ni Italija ne bi bila prvak sveta 2006, zbog nje Atletiko nije postao prvak Evrope pre tri godine. Ona je mnoge u istoriji razdvojila na pobednike i gubitnike. Često je Juventus bio s obe strane…

Zato ovo finale i klempavi pehar nisu opsesija samo za Điđija Bufona. Već za ceo klub. Prethodne tri godine je sve podređeno ovome, jer titule u Italiji više nisu dovoljne. Juventusu je potrebna Liga šampiona posle toliko izgubljenih finala. Potrebna mu je baš sada. Baš protiv Reala. Baš zbog ove generacije. Baš zbog klupskog imidža i snage koju će dalje da crpi.

Juventus želi da na početku sezone bude nezaobilazan deo u onoj priči kada se ističu kandidati za evropski tron. Da ne bude više:
Barsa, Real, Bajern… Možda i Juventus. Ili neki Atletiko i Borusija. Ili konačno neki Englez”.

Ne, Juventus želi da bude:
Juventus, Real, Bajern i Barsa! A ostali neka se poređaju kako hoće”.

Zato je Juventus sve podredio ovoj utakmici večeras. Da pređe na stranu fudbalskih velesila. Od one noći u Berlinu se mnogo i naporno radilo na ovome…

Ne želi Stara dama da je bilo ko više stavlja u koš favorita iz drugog ešalona. Mesto joj je među pobednicima i šampionima.

(FOTO: Action images)

 


tagovi

Đanluiđi BufonĐorđo KjeliniEvropafinale Lige šampionaGonzalo IguainItalijaJuventusLiga šampionaMasimilijano AlegriPaulo DibalaSerija A

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara