Foto: AFP
Foto: AFP

Joveljić: U Zvezdi si otpušten posle dva poraza, letiš iz tima i teško se vraćaš, Ajntraht bio prevelik korak

Vreme čitanja: 3min | sub. 23.05.26. | 15:38

„Ovo definitivno nije moj maksimum. Očekujem da najbolji fudbal igram sa 29 ili 30 godina”, poručuje srpski napadač u intervjuu za Urban Pitch

Srpski napadač Dejan Joveljić igra u vrlo dobroj formi u MLS ligi, gde je dresu Sporting Kanzas Sitija postigao šest golova na 13 utakmica. Nekadašnji đak škole Crvene zvezde privlači pažnju američkih medija, kako golgeterskim učinkom, tako i hobijima van terena, s obzirom na to da odlično igra šah.

U velikom intervjuu za Urban Pitch, Joveljić se osvrnuo na odrastanje na Marakani, prelomne trenutke u karijeri, prilagođavanje u SAD, ali i na paklenu konkurenciju u napadu reprezentacije Srbije.

Izabrane vesti

Joveljić je ponikao u Ljutice Bogdana, a rani odlazak od kuće i rani profesionalizam oblikovali su ga kao ličnost.
„U Crvenu zvezdu sam prešao sa devet godina, a sa 12 sam već potpuno živeo tamo i završavao školu. Skoro sam pričao sa mlađim momcima o tome – živeo sam sam sa 12 godina u Srbiji i igrao za najveći klub. Tamo, čak i u mlađim kategorijama, ako izgubiš jednu utakmicu, osećaš ogroman pritisak. Zamislite onda kako je u prvom timu Zvezde. Ako izgubiš jednu ili dve utakmice, otpušten si, letiš iz tima i posle je teško vratiti se. Pošto sam se preselio veoma mlad, ranije sam odrastao i bio mentalno spreman za naredne korake”, poručuje Joveljić.

Nakon sjajnih partija u Zvezdi, usledio je transfer u Ajntraht iz Frankfurta vredan četiri miliona evra, gde je projektovan kao naslednik Luke Jovića. Ipak, Joveljić iskreno priznaje da je taj skok bio preuranjen.
„U Zvezdi sam igrao mlad, nekad po pet, 10 ili 15 minuta, nekada sam počinjao. Definitivno mi je trebalo više utakmica u seniorskom fudbalu da bih bio spreman za sledeći nivo. U tom trenutku jesam bio spreman za iskorak, ali ne i za Ajntraht Frankfurt. Taj korak je tada verovatno bio prevelik za mene.“

Nakon Frankfurta usledile su pozajmice u Anderlehtu (gde mu je trener bio Vensan Kompani pre nego što je pandemija prekinula sezonu) i Volfzbergu, gde je sa 20 golova potpuno eksplodirao i skrenuo pažnju klubova iz MLS-a. Posle uspešne epizode u LA Galaksiju, sa kojim je osvojio i šampionski prsten 2024. godine, Joveljić je prešao u Sporting Kanzas Siti u istorijskom trejdu. Zanimljivo je da redovno postiže golove upravo protiv svojih bivših timova.
„Definitivno sam gladniji u tim duelima. Osećaj je drugačiji: kada igraš protiv bivših saigrača i bivšeg trenera, želiš da pokažeš da si ti taj čovek, da možeš da ih pobediš i da kazniš svaku šansu. Što se tiče dolaska u Ameriku, pre pet ili deset godina ovde su dolazili stariji igrači da završe karijere, a sada vidite gomilu talentovanih momaka od 18-19 godina. Kada sam odlazio iz Frankfurta, imao sam ponude Sent Etjena i Galaksija. Izabrao sam SAD i na kraju sam srećan – osvojio sam titulu, uzeo prsten, a sada igram u sjajnom klubu.“

Dok većina njegovih vršnjaka slobodno vreme provodi uz ekrane, Joveljić je posvećen „staroj školi“ hobija - bilijaru, Rubikovoj kocki (rekord mu je 39 sekundi) i šahu, u kojem ima zvanični FIDE rejting od 2217 i iza sebe učešće na Evropskom prvenstvu u blic šahu.
„Od 15. do 20. godine sam igrao bilijar skoro svaki dan posle prvog i drugog treninga. Osvajao sam i amaterske turnire. A onda, kada sam bio na pozajmici u Belgiji, desio se karantin zbog kovida. Bio sam zaglavljen u stanu, nisam znao šta da radim i odlučio sam da uzmem časove šaha i časove nemačkog jezika. Tako sam provodio vreme i tako sam se zaljubio u šah.“

Partije u Kanzas Sitiju (24 gola na 47 mečeva) vratile su ga u koknurenciju za dres sa državnim grbom.
„Definitivno mogu da donesem određeni kvalitet napadu Srbije, ali istina je da su nam napadači najjači deo tima. Igrači poput Vlahovića koji je u Juventusu, Mitrovića koji je u Kataru i Luke Jovića... To su tri vrhunska igrača koji godinama igraju na najvišem nivou i teško je izboriti se za mesto startera. Ali srećan sam kada sam na spisku sa njima i znam da mogu da pomognem svojom energijom i drugim stvarima.“

Odlični napadač poručuje da tek gazi ka svom vrhuncu.
„Ovo definitivno nije moj maksimum. Očekujem da najbolji fudbal igram sa 29 ili 30 godina, tako da je sve ovo sada priprema da tada budem na vrhuncu“, zaključio je Joveljić.


tagovi

Dejan Joveljić

Sledeća vest