
Marko Jovanović – arhitekta Teleoptikovog čuda: Nekim igračima je ovo največi momenat u karijeri
Vreme čitanja: 7min | čet. 29.10.26. | 07:07
“Najlepše pobede su one u Partizanu. Tamo sam u sedam utakmica imao pet pobeda. Međutim, ovo je pobeda gde si prvi trener, a ne vršilac dužnosti, i ostvarena je u specifičnoj situaciji gde smo mi najmlađa ekipa u Prvoj ligi, a Mladost iz Lučana najiskusnija ekipa Superlige. Priprema utakmice nije bila nimalo naivna. Zato mi je ovo, u mojoj kratkoj samostalnoj karijeri, možda i najvažnija pobeda”, rekao je trener Teleoptika
Hajde što su mladi, nego što su imali kuražnosti da pokažu zube protiv najiskusnije ekipe u Mozzart Bet Superligi i na kraju je savladaju posle penal serije i prirede jednu od najvećih senzacija u šesnaestini finala Kupa Srbije. Pamtiće se taj prohladan oktobarski dan u Teleoptiku kao podsetnik na čudo koje su napravili i pobedu nad Mladosti iz Lučana (1:1, penalima 5:4). Ne preterujemo, zaista jeste čudo. Pogotovo kad se zna u kakvim uslovima obitavaju popularni Optičari.
Klub se godinama, još od perioda višegodišnjeg igranja Srpske lige Beograd bori sa ozbiljnim finansijskim problemima, oslanjao se na ništa manje nestabilan Partizan i bio potpuno zanemaren od strane tandema Miloš Vazura – Milorad Vučelić. Ekipa je bila sklapana uz pomoć štapa i kanapa, jedina stvar koja je svakog leta bila sigurna, to je da se nije znalo sa koliko igrača će Teleoptik dočekati novu sezonu, a oni najbolji se uglavnom nisu zadržavali duže od jedne sezone.
Izabrane vesti
Neka slična priča bila je i na početku ove. Igrački kadar koji nije bio ni izbliza kompletiran prošao je čitave letnje pripreme, u jednom trenutku je izgledalo da sadašnji najiskusniji igrači u timu (Dušan Cvetinović i Stefan Šćepović) neće uspeti da se dogovore sa ljudima iz kluba oko dolaska.
Sve ove nedaće koje su i danas u manjoj ili većoj meri još uvek prisutne, plus činjenica da su jedna od najmlađih ekipa u Mozzart Bet Prvoj ligi i da ih svi vide kao kandidate za ispadanje dovoljno govore o tome zašto ono što je napravila ekipa Marka Jovanovića može nazvati čudom.
“Prosek naše ekipe je od 20 do 23 godine, a 70 odsto tima čine igrači rođeni 2007, 2008. i 2009. godine. Protiv Mladosti kapiten je bio Veljko Popović, koji je 2009. godište. S druge strane, Mladost je najiskusnija ekipa Superlige, sa sjajnim igračima, u zoni plej-ofa i sa odličnim trenerom Radovanom Ćurčićem. To je ekipa koja je pobedila Partizan, koja je pre tri dana uzela bod Vojvodini na drugom mestu i beleži fantastične rezultate. Sve vreme sam pričao momcima da verujem u njih. Iako smo u poslednje dve utakmice zabeležili dva nezaslužena poraza, video sam da dobro treniraju i igraju. Uspeo sam da ih ubedim da zaista mogu da prođu Mladost. Nekima od njih, ovo je najveća pobeda u karijeri, ipak su do skora igrali Omladinsku ligu, a mogu i sad”, rekao je Jovanović za Mozzart Sport.
Pogotovo je prvo poluvreme bilo impresivno. Pored gola Matije Ninića, Filip Markišić je pogodio prečku, a Teleoptik je trkački potpuno porazio mnogo iskusnijeg i namazanijeg rivala.
“Drago mi je kako su ušli u utakmicu. Prezadovoljan sam njihovim načinom igre, intenzitetom i odlukama koje su donosili protiv mnogo iskusnije ekipe. Na kraju, svih pet penala su izveli sjajno. To pokazuje da ti mladi momci pod velikim pritiskom nisu podlegli, već su bili mirni. Na kraju nam je Veljko Popović, jedan od najtalentovanijih golmana u Srbiji u svom godištu, svojim odbranama doneo prolaz. Mogli smo i ranije da rešimo meč, imali smo nekoliko šansi pri rezultatu 1:0, ali ne treba tražiti dlaku u jajetu. Ponosan sam na njihov pristup. Pokazali su da Partizan u budućnosti može ozbiljno da računa na njih”.
Nastavak je već bio znatno drugačiji i poslužio je kao idealan test za mladu ekipu da izdrži veliki pritisak gostiju. Jedina greška desila se u 80. minutu kad je Nemanja Petrović postigao izjednačujući gol. Posle toga – penal serija. Veljko Popović brani šut Veljka Kijevčanina za veliko slavlje gostiju.
“Znao sam da će oni u drugom poluvremenu krenuti na sve ili ništa, posebno kada su odmah napravili tri izmene i uveli Ćirića, Varjačićai Bojića. Zbog mladosti naše ekipe i neiskustva igranja u takvom intenzitetu protiv iskusnijeg rivala, očekivao sam da ćemo se malo povući. Zato smo napred ostavili brze igrače, s ciljem da kroz ofanzivnu tranziciju postignemo drugi gol i otežamo im posao. Igrali smo povučenije, povremeno pomerajući jednog veznog u poslednju liniju kako bismo se branili sa pet igrača. Imali smo u prvoj postavi nekoliko igrača koji su se tek vratili nakon pauze ili dugo nisu igrali, Znao sam da će doći do umora, ali smo imali ideju sa izmenama. Imali smo nekoliko situacija "dva na jedan" i "tri na dva" u kojima nam je nedostajala bolja odluka da postignemo gol. To je sve do mladosti i neiskustva, ne zameram im. Pre penala sam im rekao da su za mene već pobednici, bez obzira na ishod. Prvo poluvreme je bilo odlično – visok presing, nismo se branili, imali smo posed, kreirali šanse kroz pozicionu i direktnu igru i uspešno izlazili od golmana. Momci se nisu uplašili iskusnog protivnika i nismo odustali od naše igre”.
Veliki posao napravio je mladi špic Dušan Radović (18). Počeo je utakmicu umesto iskusnog Stefana Šćepovića i ostavio vrlo dobar utisak, čak i na rivale.
“Šćepa je autoritet na terenu i u svlačionici, dao je dva gola u poslednje četiri utakmice, ali hteo sam da ga odmorim jer nas očekuje prvenstvo koje nam je jako bitno. Radoviću odgovara kada ima prostor ispred sebe, izuzetno je fizički jak i brz. Posle utakmice su mi bivši saigrači iz Partizana, koji su sada u Mladosti, rekli da ih je prijatno iznenadio. Bio je odličan, konstantna pretnja, upisao je asistenciju. Pred njim je velika budućnost. Koncipirao sam utakmicu tako da sa brzim igračima ugrozimo Mladost iz tranzicije. Kada prođemo prvu liniju pritiska, dolazili smo u situacije pet na četiri, gde su njegove fizičke i brzinske sposobnosti dolazile do izražaja. Svi su odigrali odlično, ne bih nikoga izdvajao, ali Radović je pokazao sjajan odnos prema igri i samo tako treba da nastavi”.
Samo nekoliko meseci kasnije, Optičari su sezonu u drugoligaškom karavanu počeli teškim porazom od Javora u Ivanjici (1:5). Kao što je često slučaj, ekipa se tada sklapala u hodu. Danas je Teleoptik drugačiji tim.
“Protiv Javora nismo mogli da računamo na osam ili deset igrača koji su juče igrali. U Teleoptiku je uvek tako. Liga je jako teška, klubovi mnogo ulažu, žele da uđu u viši rang i svi imaju veće budžete od nas. Partizan želi da razvija igrače kroz takmičenje, pa je uz nekoliko starijih igrača fokus na mladima. Na početku smo se malo tražili, ali u poslednje vreme sam zaista zadovoljan. Igrali smo dobro i protiv favorita kao što je TSC gde smo promašili neverovatne šanse i nesrećno izgubili. Videlo se da je igračima taj poraz teško pao, ali su se digli za samo nekoliko dana i pokazali karakter izbacivši jednu od superligaških ekipa. To je ono što stalno tražim od njih: da pokažu karakter i idu na pobedu protiv svakoga. Ako je neko bolji, pružićemo ruku, ali želim da shvate da mogu da igraju protiv svih. Nećemo mnogo slaviti. Već u ponedeljak igramo protiv Javora, koji je jedan od kandidata za ulazak u najviši rang”
Prethodne sezone osvojena Srpka liga Beograd, pa Kup FSS na teritoriji Beograda. Ima tu pobeda i sa Partizanom, ali čini se da nijedna nije velika kao ova protiv Mladosti.
“Najlepše pobede su one u Partizanu. Tamo sam u sedam utakmica imao pet pobeda. Međutim, ovo je pobeda gde si prvi trener, a ne vršilac dužnosti, i ostvarena je u specifičnoj situaciji gde smo mi najmlađa ekipa u Prvoj ligi, a oni najiskusnija ekipa Superlige. Priprema utakmice nije bila nimalo naivna. Zato mi je ovo, u mojoj kratkoj samostalnoj karijeri, možda i najvažnija pobeda. Sve zasluge idu stručnom štabu, pre svega Lazaru Tomiću koji mi je prvi pomoćnik, ali iznad svega igračima. Uvek im govorim: sve pobede su njihove, a svi porazi moji. Teleoptik i Prva liga su trenutno najbolja test stanica za njih”.
Jedan od tihih heroja velikog trijumfa bio je Dušan Cvetinović. Iskusni štoper odigrao je fenomenalmnu utakmicu i bio faktor stabilnosti čitavog tima.
“Dule je igrač sa kojim je milina sarađivati. Bilo je planirano da danas odmori jer je odigrao dosta utakmica, a s obzirom na godine i igranje na veštačkoj travi to nije lako. Međutim, pošto je dobio četvrti žuti karton i ne može da igra u ponedeljak protiv Javora, danas je bio na terenu. On je veliki profesionalac, sjajan igrač i momak. Na miran način savetuje mlade igrače, usmerava ih, i uz Šćepovića je apsolutni lider ovog tima. Ima ogromno iskustvo i dobru karijeru iza sebe. Zbog svega toga sam i želeo da ga dovedemo. Videli ste ga – svaka bočna lopta je bila njegova, znao je kad da smiri, a kad da ubrza igru. Mladi igrači se osećaju bolje i brže rastu uz njega. Pokazao je da i dalje može lagano da igra Superligu”.
Posle ovakvog trijumfa, glad i želja da se napravi još jedan korak u Kupu Srbije raste.
“Sigurno da postoji takva želja. Voleli bismo da doguramo što dalje, ali prioritet nam je prvenstvo. Ove godine ispada šest ekipa i mislim da Prva liga u poslednjih dvadeset godina nikad nije bila jača. Ne želim da posle ovoga poletimo, bitno je da ostanemo na zemlji. Ko god da nam padne u narednoj rundi, ići ćemo na pobedu. Želim da usadim pobednički mentalitet igračima, jer oni nose Partizanovu školu. Jedva čekamo žreb, ali sada se okrećemo Javoru”, završio je Jovanović.








