Florentino Perez (©AFP)
Florentino Perez (©AFP)

Momenat pred katastrofu? Gazda Florentino kao ostarela, paranoična karikatura

Vreme čitanja: 6min | pet. 15.05.26. | 10:07

Nekada nedodirljivi vođa Real Madrida trenutno izgleda kao čovek koji je na pragu devete decenije života izgubio kompas... Ili možda još nije tako?

(Od dopisnice Mozzart Sporta iz Madrida)

Pre samo dva dana Florentino Peres je bio nedodirljivi vođa, kojem se svi dive i svi ga se plaše. Bez obzira što je Real već dve godine bez značajne titule, bez obzira na fizičke okršaje njegovih fudbalera, bez obzira na nesposobnost Alvara Arbeloe da se nosi sa situacijom i nevoljnost mnogih trenera da se uhvate u koštac sa neukrotivim zvezdama, čvrsto se verovalo da će Florentino sve da reši. Ubeđenje da će se ova situacija prevazići, da će vladar Kraljevskog kluba udariti šakom o sto i da će Real postati jači i bolji, bilo je nepokolebljivo, i među pristalicama i među protivnicima. Samo se čekao njegov potez.

Izabrane vesti

A potez je došao u vidu pres konferencije koja je pogodila špansku fudbalsku javnost kao zemljotres. Što zbog njegovih reči, što zbog svega što je usledilo.

Predsednik je svojoj dugačkoj listi neprijatelja dodao i medije. A mediji mu nisu ostali dužni. Odjednom je sve ono što se godinama prećutkivalo i ulepšavalo počelo da izlazi na površinu, a aura neprikosnovenosti koja je okruživala prvog čoveka Reala je eksplodirala u paramparčad. Kao po komandi, krenula je paljba i španskoj javnosti je umesto lidera koji je do juče bio strah i trepet fudbalskog sveta, prikazana ostarela i paranoična karikatura. Njegovo obraćanje je nazvano groteskom i delirijumom, dok su protivnici uživali u veoma zabavnoj komediji, koja je potom nastavila da se eksponencijalno širi društvenim mrežama.

Novinar lista Periodiko, Fermin de la Kalje nazvao je 12. maj „danom kada je Florentino ne znajući podneo ostavku“. Jer za mnogo toga je sam kriv. Izašao je pred novinare bez ikakvog plana, bez jasne poruke, sa nasumično izlažući svoju viziju, uz mnogo ponavljanja. Ideja koju je izložio o zajedničkoj zaveri medija, preprodavaca karata, huligana grupe Ultra Sur i predsednika Iberdrole zaista deluje kao napad bunila. Svima je upalo u oči i kako su u dva navrata prisutni iz kluba pokušavali da prekinu konferenciju, ali im Florentino nije dozvolio. Prenosi se da je kasno obavestio vlastitu ekipu da namerava da se obrati medijima, da nisu imali vremena da ga odvrate, i da je dovoljno bilo pogledati izraz lica Hosea Anhela Sančesa ili portparola Reala koji je sa svakom novom rečenicom predsednika sve više bledeo.

Sada se prigovara toj istoj ekipi da „nije bila u stanju da ga obuzda“, i da mu je dozvolila, kao što se čulo u emisiji Partidaso „da jednim potezom uništi dugo građeni ugled i ogromno sportsko nasleđe“. Ovakvim i sličnim komentarima, umesto dojučerašnje slike lidera koji diriguje svim aspektima Kraljevskog kluba, predsednik je sada predstavljen maltene kao marioneta, šuplja ljuštura čoveka koji je donedavno bio jedan od najboljih sportskih rukovodilaca Španije. Alfredo Relanjo, eminentni novinar Marke, nazvao ga je Donaldom Trampom, samo sa „energijom“ Džoa Bajdena.

Novinari se odjednom više ne libe ni da glasno posvedoče da je Peres uvek bio nezgodan, ali da se negovao njegov javni imidž preduzetnika visoke klase. El Mundo u članku pod naslovom „Kad je Florentino odlučio da postane Hesus Hil“, obrazlaže kako je predsednik Reala konačno otvoreno pokazao da pripada istoj fudbalskoj šund kulturi, kao Hil, Manuel Ruis de Lopera ili Đoan Gaspar. Kao na primer kada se novinarki Foksa obraća kao „devojčici“ kojoj treba dati reč jer su „svi ovi ostali ružni“.

Potom je Florentino Peres odlučio da se ponovo obrati javnosti, ovaj put dajući intervjuu svom (možda jedinom) vernom novinarskom prijatelju Đosepu Pedrerolu u emisiji Ćiringito. I nije rekao ništa novo, niti suvislije, premda se nije primećivala nervoza od prethodnog dana. U razgovoru je tvrdio da Real u prvom mandatu nije napustio jer je razmazio njegove zvezde, nego zbog toga što je imao mnogo posla u svojoj drugoj kompaniji. I dodao da on ne dovodi igrače ni trenere, nego da to radi sportska direkcija. Niti da sa fudbalerima ikada direktno razgovara na telefon.

Zatim je ponovo je pobrojao neprijatelje koji ulažu ogromne novce da bi ga uništili – kao na primer medijska grupa Vosento, vlasnik lista ABC. Dodao je da su ove sezone sudije Realu otele 16 do 18 bodova u ligaškim utakmicama, a pohod na njega i na njegov klub dopunjavaju već spomenuti preprodavci karata i radikalni navijači. Zaključio je, kao i uvek, da je on tu da bi unapredio fudbal u Evropi i u svetu.

Španska štampa se pita i kome se to obraća Florentino kada govori o zlikovcima i sveopštoj zaveri. Da li je prosečan navijač Reala zaista postao neko kod koga takva priča prolazi, ili se sledbenici kluba osećaju razočaranim i izneverenim jer im nije ponuđeno nikakvo konkretno rešenje. Komentar Santija Kanjisaresa: „Ako Florentinov mozak ovako radi, svi se treba dobro da se zabrinemo za budućnost Reala“, jedan je od mnogih poziva ovoj drugoj grupi da razmisli o tome da li je Peres njihova najbolja opcija. Bivši direktor Marke, Elijas Israel, tvrdi da Realov problem prevazilazi sferu sporta i da se pod sadašnjim predsednikom klub urušava.

Kako se dan pretvorio u noć i zašto je Florentino bačen lavovima? Tačno je da godine ne praštaju, ali starenje je postepeni proces - nije se dogodilo u ovoj drugoj sedmici maja 2026. A ni Real nije odjednom doživeo strmoglavi pad. Da li se radi o korporativizmu moćnih medijskih kuća koje su ustale u odbranu svoje profesije, razočaranju samih Madridista i njihovih uticajnih sfera, jer nije dato nijedno rešenje za fudbalske probleme, ili možda o lobijima koji počinju da vode nečiju, tuđu kampanju – saznaće se verovatno kada vidimo ko je izvukao najveću korist od ove situacije.

Ipak, starenje je postepeno i predsednik Reala je napravio jedan mudar potez – sazvao je izbore na takav način da niko neće imati vremena da prikupi potrebne garancije. Prikupljanje kandidatura počinje već danas i rok je do 23. maja. Iznos garancija je odavno previsok za mnoge potencijalne kandidate, a pritom ne vrede one iz meksičkih banaka. Enrike Rikelme – kojeg je Peres prozvao i izvukao iz anonimnosti, je savršeno svestan situacije, i bio je veoma umeren u svojim izjavama, navodeći da za sada samo razmatra mogućnost učestvovanja na izborima. Neki veruju da još nije došlo njegovo vreme. Neki da pušta Florentina da sam sebi iskopa jamu.

Oglasili su se i Rafa Nadal i Predrag Mijatović, jer su obojica ovih dana povezivani sa Rikelmeom. Nadal je demantovao sve informacije koje upućuju na njega kao mogućeg kandidata za predsednika Reala. A Mijatović je sinoć u Largeru, pominjući jučerašnje članke iz srpske štampe, objasnio da poznaje potencijalnog kandidata, da su se susreli u aprilu drugim povodom, i da bi ga u ovom trenutku odbio kada bi mu ponudio funkciju u Realu, jer je skoncentrisan na Partizan. Dodao je da smatra kako još nije stigao trenutak da se Rikelme može suprotstaviti Florentinu.

Konačno, ako ipak posumnjamo u iznenadno ludilo predsednika Reala, logično objašnjenje je da organizacijom izbora 2026, dobija na vremenu i učvršćuje poziciju. A vreme i snažna podrška su mu potrebni za realizaciju onoga što vidi kao svoje trajno nasleđe, a to je reforma klupske strukture kojom bi se članovima dala u ruke stvarna novčana vrednost njihovih udela. Zbog toga je fraza koju je najviše ponovio u ova dva dana da Real – za razliku od drugih - pripada članovima i da predsednik radi samo za njih.


tagovi

Real MadridFlorentino PeresEnrike Rikelme

Obaveštavaj me

Real Madrid

Sledeća vest