
Mrtva Barsa, propao katarski projekat u Parizu i Realova desetogodišnja vladavina
Vreme čitanja: 5min | čet. 10.07.25. | 10:42
Tako smo pričali pre samo godinu dana...
Jedva da je prošlo godinu dana. Svi smo se divili Florentinu Perezu. Kako je to samo šmekerski odradio. Prijateljski se rastao sa Kristijanom Ronaldom, Karimom Benzemom i ostalim vedetama zlatne ere koja Kraljevskom klubu donela pet titula prvaka Evrope, a opet uneo i šestu u poslednjih 12 godina. Od tih vedeta ostali su bili samo Luka Modrić, Toni Kros, Tibo Kurtoa i Dani Karvahal.
Ali bili su tu neki novi zlatni klinci. Džud Belingem je doneo moć, Vinisijus brzinu i brazilski šmek, Eduardo Kamavinga okretnost, Orelijen Čuameni mišiće, a Rodrigo skromnost, jer neko je morao i da ego ostavi u stranu. I svi smo znali da je samo pitanje časa kada će stići i Kilijan Embape i svi smo pričali kako je Florentino opet “prevario sistem” i nekako u tišini napravio neke mlađe “galaktikose” koji će u narednih deset godina vladati Evropom.
Izabrane vesti
Samo godinu dana kasnije, i u Madridu se narativ u potpunosti obrnuo. Sad se priča da sujeta izjeda svlačionicu, Rodrigu se traži klub, Vinisijusu se preti selidbom na klupu, a ni Belingem više ne uživa status Supermena koji na terenu može da izvede sve što poželi. Ne, sad i u Madridu sa suznim očima gledaju ka Barseloni ili Pari Sen Žermenu i pitaju se kako su se odjednom pojavili svi ti jamali i vitinje, kako je pobogu Usman Dembele ispao ovako dobar i gde smo tu, dođavola, mi pogrešili?
I to jeste pitanje svih pitanja. Jer još za vreme Karla Ančelotija svima na stadionu “Santjago Bernabeu” postalo je jasno da koliko god Real brz bio – previše je spor. Karleto je morao u penziju, Modrić je dobio zahvalnicu sa zlatnim slovima, a Ćabi Alonso je doveden da ubrza ekipu.
Potpuni kontrast u odnosu na ono pre godinu dana. Tad se Barsa mučila sa finansijama, uspela je za celu sezonu da nekako namakne samo potpis Danija Olma, dok je sve druge želela, ali je mogla da im ponudi – ništa. I da na Evropskom prvenstvu Lamin Jamal nije eksplodirao i u Kataloncima obnovio život ko zna kako bi današnjica izgledala.
U isto vreme, Kilijan Embape je konačno odjavio Pari Sen Žermen i svi su seirili nad propašću katarskog projekta, jer, jelte, Arapi nikad neće naučiti fudbal i džaba im tu svi pustinjski petro-dolari. Godinu dana kasnije Pari Sen Žermen je prvak Evrope sa dobrim izgledom da tu krunu objedini sa svetskom, a svi smo negde saglasni da je prava šteta što je Inter izbacio Barselonu, jer svi znamo da je pravo finale Lige šampiona bilo ono između PSŽ-a i Barse. I svi znamo i da su Sveci u ovoj sezoni – neki su već počeli sledeću – igrali najbolji fudbal na planeti.
Real je pak dobio Embapea, ali ništa više od toga. Da li zbog toga što je sa njegovom i Vinijevom sujetom ego u svlačionici probio plafon ili jednostavno zbog toga što su Barsa i PSŽ lansirali neke brže, bolje klince? To je sada pitanje o kome će narednih nedelja razmišljati u Madridu.
Već razmišljaju u stvari. I odmah da se razumemo: daleko od toga da su stvari kataklizmične, Real je i dalje strašan tim, ali ima osnova za zabrinutost. Jer Real je i mnogo sporiji od Barse i Pari Sen Žermena. I Real je, pre svega, besan kad izgubi. Florentino Perez traži odgovore. Već ovog leta.
Šta će se desiti? Prvo i osnovno: Rodrigo će verovatno napustiti Madrid. Jedan od najzahvalniji igrača Kraljevskog kluba, redak primer čoveka koji je svoje “ja” žrtvovao zarad tima, nije u planovima Ćabija Alonsa. Arsenal ga hoće, hoće ga i Saudijci, videćemo još gde će, ali u Realu neće ostati.
Stići će Alvaro Kareras, levi bek Benfike o kome se već mesecima priča. Na Svetskom klupskom prvenstvu lepe trenutke je imao Fran Garsija, ali Ćabi nije 100 odsto uveren u njegove mogućnosti. Uostalom, Ferlan Mendi je svako malo povređen. Ispred, Luka Modrić ide u Milan to svi znaju. Odlazi i Lukas Vaskez.
U samom napadu, Gonzalo Garsija je impresionirao, sa četiri gola bio najbolji strelac tima i time izborio ostanak u timu, iako je već bio viđen na nekoj pozajmici. Ali daleko od toga da on ima zacementirano mesto. Odavno je Real dao fiksnih 47.500.000 evra za 18-godišnjeg Endrika i on će imati prednost. Pa sad, koliko će uspeti, tek ćemo da vidimo.
No, najveće polemike ne vode se oko tih sporednih uloga, već oko onih glavnih. Pod broj jedan, Džud Belingem će na operaciju ramena i prema planu će nazad na teren tek u novembru. Tu se bar zna šta i kako.
Situacija je sasvim drugačija kad pričamo o Vinisijusu i Embapeu. Francuz se doduše u SAD mučio sa stomačnim gripom i nije mnogo igrao. Mada katalonski Sport nije propustio priliku da podseti Embapea da je Luis Enrike bio u pravu kada je pre godinu dana rekao da će PSŽ biti bolji bez Kilijana. Pred klupski Mundijal pisalo se da Embape tamo ide da dokaže da je legitiman kandidat za Zlatnu loptu. Posle ovakvog turnira, sam se isključio iz svih tih priča.
Embape je ipak zvezda Perezovog projekta, a mnogi su ubeđeni da njegova “gravitacija” jednostavno gura Vinisijusa iz kluba. Istina, i sam Vini se “trudi” da pomogne. I ponašanjem koje ima sve manje simpatizera i nezalaganjem u odbrani koje je možda i moglo da se trpi dok Embape nije stigao. Dvojicu već? To niko ne može da trpi.
“Jedan od njih dvojice će morati da promeni ponašanje ili će jedan od njih dvojice morati da ide. Naudili su Realu”, jasno je rekao stručni konsultant Fran Garido u emisiji Čiringito.
Ako Real bude bio prinuđen da bira? Jasno je da će Embape tu da preživi. I to što je Ćabi Alonso uporno izvlačio Vinisijusa iz igre svi uveliko vide kao jasnu poruku šefa struke: igraj odbranu i trči u presing ili idi.
A, pre samo godinu dana…
tagovi
Obaveštavaj me
