
Ne ponovila se
Vreme čitanja: 3min | uto. 17.11.26. | 09:02
Srbija 2026. godinu završava sa devet poraza i jednom pobedom
Laknuće srpskom fudbalu kada osvane 1. januar 2027. Neće se ništa epohalno promeniti toga dana, samo će zemlja da se okrene za još jedan krug oko svoje ose, ali makar više neće pisati da je 2026. godina. Najgora u istoriji fudbalske reprezentacije ove zemlje.
Ovakav rezultatski fijasko se ne pamti. Srbija je u ovoj godini odigrala deset utakmica, od toga šest takmičarskih i četiri prijateljske i ostvarila bilans od devet poraza i jedne pobede, sa gol-razlikom 7:24. Nije bilo nijedne utakmice na kojoj tim Veljka Paunovića nije primio gol, a na četiri nije dao nijedan.
Izabrane vesti
Selektorov start u novembru prošle godine, dok je još bio više vršilac dužnosti nego u punom mandatu, nije bio tako loš: poraz od Engleske na Vembliju (0:2) izgledao je tako kao da Srbija polako dobija konture takmičarskog tima, a onda je usledila pobeda nad Letonijom u Leskovcu (2:1). Na kalendaru se potom okrenulo na 2026. godinu, Paunović je postao selektor u punom mandatu, ali nekako je sve krenulo po zlu od utakmice sa Španijom u Viljarealu (0:3). Te večeri su svi, uključujući i ljude iz Saveza i selektora, videli da je jaz između elitnih timova i Srbije ogroman. Zastrašujući. I da sama promena selektora ne može tako ekspresno da preokrene stvari.
Nakon te utakmice usledio je duel protiv Saudijske Arabije u Bačkoj Topoli, protiv učesnika Mundijala, kojeg je Srbija uz preokret pobedila 2:1. Verovalo se da je to dobar znak, da se Orlovi polako bude.
Onda je došao jun, termin koji je sve spalio do temelja. Gro igrača nije ni došao na okupljanje, Paunović je razočaran čak podneo ostavku, pa se kasnije predomislio. A, Srbija sastavljena od onih koji su hteli da igraju doživela je havariju protiv Zelenortskih ostrva (3:0) i Meksika (5:1). Pa čak i sa tim podmlađenim sastavom je bilo problema i u putu i tokom boravka u Meksiku, neki se posle tih mečeva više nisu vraćali u državni tim.
I onda je došla Liga nacija. I ogolila svu tugu u igri reprezentacije koja je ne baš toliko davno pobeđivala Portugaliju u Lisabonu, Norvešku u Oslu, sa većinom istih ovih igrača u timu. Samo što su u međuvremenu, istina je to, mnogi od njih prošli svoj vrhunac u karijerama i nisu više ni blizu nekadašnje moći na terenu. A, mlađi nisu uspeli da se nametnu da ih odmene.
Šest utakmica, šest poraza, sa vrlo malo kvalitetnog fudbala. Štaviše, ispalo je da je Srbija možda i dve najgore utakmice odigrala na kraju, kada je trebalo da je već dobila neke konture ekipe, da je stvorila bar nekakve automatizme, da je došlo do ideje kako da se brani, kuda da napada. Kada je trebalo da se vidi trenerska ruka Veljka Paunovića. Od svega toga – ništa. Šta smo imali u 2026, da platimo pa da idemo? Baš ništa vredno pohvale.
Da li je to sudbina il’ ko zna šta li je, što bi rekao Bajaga, možda najpre neka karma, da kada Fudbalski savez Srbije puca po šavovima, reprezentacija dodiruje novo dno.
„Svi moramo da se zapitamo, i igrači, i treneri, i struka, kako i šta dalje. To je pitanje za dublju analizu ljudi koji vode srpski fudbal. Nismo u lepom trenutku, iako je Srbija uvek izbacivala talente. Kako te igrače uvesti i dati im šansu da se razvijaju na pravi način i u klubovima i u reprezentaciji, pitanje je za ljude iznad mene na koje ja trenutno nemam odgovor. Što se mene tiče, situacija je teška, ali bili smo u sličnim pozicijama i ranije“, rekao je Aleksandar Mitrović sinoć u Volosu.
Samo kad se završila ova užasna 2026. Ne ponovila se.









.webp.webp.webp.jpg.webp)

