
Pade Zidanova Francuska! Mančinijeva lekcija svim selektorima sveta, na Điđijevu osobitu radost
Vreme čitanja: 4min | čet. 12.11.26. | 22:11
Veliki preokret Azura, uz dva gola Pija i promašen penal Sebastijana Espozita
Možda je olako shvatio podatak da Francuska pod Zidanom, na prethodne četiri utakmice, nije postigla niti jedan pogodak u prvom poluvremenu? Neće biti da je to.
Možda je ovaj savremeni fudbal suviše nepravedan prema golmanima, jer od njih traži da loptom barataju baš kao legendarni Zizu u svoje vreme? Ima malo do toga. A, igra nogom Điđiju nikad nije bila najjača strana.
Izabrane vesti
Ima ona izreka da se samo tri stvari ne mogu sakriti – ljubav, kašalj i sirmomaštvo. Rekli bismo da postoji i četvrta: kriza u formi vrhnuskog golmana. Čuj vrhunskog? Zvanično najboljeg na svetu za prošlu kalendarsku godinu. E, to je! Ozbiljna kriza.
Sreća za Đanluiđija Donarumu da su njegovi saigrači (doduše, dao je i on, nekim kasnijim intervencijama, određeni doprinos) odradili lavovski posao, preokrenuli rezultat, savladali favorizovanog rivala sa 3:1 i trku utroje za plasman u četvrtfinale iz Grupe A1 Lige nacija doveli do vrhunca neizvesnosti pred poslednje kolo, pa njegov novi nestvarni kiks kojim je kumovao vodećem golu Trikolora neće biti tema broj jedan u odjavi ove gotovo spektakularne utakmice, kakve ovo takmičenje često ume da nam ponudi.
Pričaće se i o tome, naravno. Golmanska je to, kuja, sudbina. Nešto sa čime će morati da se nosi i da se izbori 27-godišnji čuvar mreže, koji – mogli ste o tome nedavno baš ovde da čitate – proživljava teške dane i u svom klubu, Mančester Sitiju.
Uostalom, na početku druge četvrtine 21. veka nije potrebno duže od par minuta, pa da se pojavi i ovako precizan statistički podatak: ovo je 38. direktna greška Donarume u karijeri kojom je doveo do pogotka za protivničku ekipu – 31 za klubove i sedam za reprezentaciju. Njegova je dodatna nevolja što mu se to dogodilo na stadionu na kojem je mnogo puta do sada mogao da shvati koliko je tanka linija između ljubavi i mržnje.
Ali, dosta o Donarumi. Jer, ima i važnijih tema. Recimo, nastavak velikih golgeterskih serija Majla Olisea i Pija Espozita u dresu svojih reprezentacija. Ovaj prvi, postigao je peti gol na poslednje četiri utakmice, ovaj drugi dva puta je savladao Menjana i ima šest golova za nacionalni tim na poslednjih sedam nastupa. Niko još od Kristijana Vijerija nije imao takve brojke na početku reprezentativne karijere.
Ipak, utakmicu u kojoj su Francuzi dva puta pogađali stativu, a Italijani promašili penal (kakva bi to noć za braću Espozito bila, da je Sebastijano pogodio sa bele tačke) potpisao je svojeručno Roberto Mančini. I mnogi će sad pomisliti da to kažemo zbog delotvornosti izmena – samo što je kročio na teren Dimarko je asistirao Frateziju za 2:1, a nedugo zatim Antonio Vergara, još jedan džoker sa klupe, iznudio penal za 3:1. Ali, nije samo to!
Mislimo pre svega na šansu koju je pružio Nikolu Kambijagiju, momku koji je na okupljanje došao iz nekih sajjnih, što individualnih, što klupskih partija i čija Bolonja je u nezadrživoj seriju pobeda u domaćem šampionatu. Pojeo je Kambijagi po levom krilu Mala Gusta, ostavio ga u prašini kod prvog gola, kada je asistirao Piju Espozitu, naterao ga da skrivi penal početkom drugog poluvremena i to je svojevrsna lekcija svim selektorima sveta: poštujte trenutnu formu svojih igrača, ako neko dobije krila u klubu, nemojte mu ih seći kad dođe na okupljanje reprezentacije.
Sve to u situaciji u kojoj nije mogao da računa na Kena, Retegija, Zanioloa, Raspadorija, Lokatelija, Mančinija, Bonđorna i Di Lorenca! Doduše, bila je desetkovana i Francuska, a ispalo je da su njoj mnogo više nedostajali Embape, Dembele, Tiram, Čuameni, možda i najviše Kunde, s obzirom na Gustovo izdanje...
Jesu Francuzi imali ozbiljnu dominaciju u posedu, jesu u prvom poluvremenu dosta lako, iz par poteza, ulazili u izgledne prilike, posebno Barkola koji je u tom periodu bio nadahnut. Jesu okvir gola pogađali i on i Šerki na 1:1, ali dožive Zidan prvi poraz otkako je seo na klupu reprezentacije.Mada razloga za paniku nema, ako za tri dana ne izgube od Turske u Bordou, četvrtfinale im ne može izmaći. Jedino što im više ni pobeda ne garantuje prvo mesto u grupi, ali ono ionako donosi samo revanš kod kuće u dvomeču i ništa više od toga.
Italijani su dobili mnogo. Prečicu do četvrtfinala – potreban im je, ali i dovoljan bod u Briselu u nedelju uveče, rasnog napadača, ali i potvrdu da ponovo, možda baš sa selektorom sa kojim su pre nešto više od pet godina uradili poslednju veliku stvar, mogu da se trkaju sa najboljima na svetu, nakon što im je fudbal dospeo u istorijsku krizu.
LIGA NACIJA, A DIVIZIJA – 5. (PRETPOSLEDNJE) KOLO
Četvrtak
GRUPA 1
Turska - Belgija 1:2 (1:2)
/Guler 20 - De Brujne 27, De Ketelare 30/
Italija - Francuska 3:1 (1:1)
/Pio Espozito 26, 75 pen, Fratezi 63 - Olise 10/
.jpg.webp)







