
Sećate li se ko je sve igrao za Radnički u eri Ivice Tončeva? Za 10 godina – 240 fudbalera
Vreme čitanja: 14min | čet. 12.11.26. | 08:57
Najkrupnija otkrovenja, najskuplje prodaje, najveće zablude; brojni inostrani promašaji, a dece kluba ni za prste obe ruke; pokušali smo da sastavimo i idealnu postavu prethodne decenije
Jedna era u istoriji Radničkog je završena. Makar formalno. Povlačenjem Ivice Tončeva iz članstva u Skupštini Radničkog pre nekoliko dana, čovek koji je u prethodnih deset godina imao najveću moć u klubu sa Čaira više nema nikavu zvaničnu funkciju u njemu.
Istina, niška čaršija masovno postavlja pitanje uticaja koji bi Tončev i dalje mogao da ima u niškom klubu, s obzirom na to da i Skupštinu i Upravni odbor, ali još uvek i glavne operativne pozicije, čine mahom isti ljudi koji su tu već bili u prethodnom periodu. Ali, to je, pod jedan, stvar koju će vreme da pokaže, a pod dva, oni koji se danas najviše iščuđavaju epilogom Skupštine imali su priliku da makar probaju da na nju dođu (mada je pitanje da li bi ušli, jer je obezbeđenje bilo jako kao da na stadion dolazi neki visoki diplomatski zvaničnik) ili da na bilo koji drugi način svoje neformalne inicijative učine zvaničnim.
Izabrane vesti
No, svakako to nije ni tema ovog teksta. Ako se već podvlači crta, bilo nam je zanimljivo da se prisetimo svih fudbalera koji su u tih deset godina prošli kroz Čair. Bez namere da ih sve prilepimo za Tončevljevo ime – bilo je i pogodaka i promašaja; neke je dovodio on, neke sportski sektor, mada je njegova reč u većini slučajeva skakako bila poslednja – već više kao svedočanstvo jedne epohe u kojoj je Radnički tri puta igrao Evropu, bio vicešampion Srbije 2019. godine, ali se u poslednjih pet sezona (ili u šest od prethodnih sedam) grčevito borio za opstanak. I, ako ove ne bude uspeo da se spasi, taj će se neuspeh, zbog trenutne pozicije na tabeli, makar podjednako pripisivati prethodnoj, koliko i novoj upravi kluba.
Elem, kad kažemo „prisetimo“, mislimo tu na ozbiljnu pomoć dostupne arhive, jer sigurno da ni najpasioniraniji pratioci fudbalskih prilika u Nišu ne mogu iz glave da izvuku svakog od – pazite sad – 240 igrača, koliko je prodefilovalo Čairom u tih deset godina! Preciznije, 221 fudbaler koga je Radnički doveo u nekom od prelaznih rokova u tih deset godina, a da je odigrao makar minut za prvi tim, plus njih 14 koje je Uprava kluba zatekla decembra 2016. godine, a da su u dužem periodu nastavili da igraju za Radnički i njih još petorica, koja su se u klubu zadržala samo do leta, bez neke ozbiljnije uloge u timu. Dakle, sve kad se sabere – okruglo 240, što mu dođe, ako računamo da prosečan roster fudbalskog tima ima 25 igrača, da je Radnički svake sezone u proseku formirao potpuno novi tim!
VOLKOV I PAVKOV PRVE „BOMBE“
(©Starsport)Već taj prvi, januarski prelazni rok 2017. godine, doneo je neke bombastične vesti, jer je dovođenje Vladimira Volkova, nekadašnjeg vrhunskog levog beka Partizana, u tom momentu još uvek u punoj snazi, doduše i posle šestomesečnog perioda bez kluba, predstavljalo nagoveštaj zvučnijih pojačanja nego što je do tada bila praksa, a u istom mesecu Radnički je ostvario najveći izlazni transfer do tog momenta u svojoj istoriji, kada je Crvenoj zvezdi za 300.000 evra prodao Milana Pavkova. On će se šest meseci kasnije vratiti na Čair kao pozajmljeni igrač i u sezoni 2017/18. biti jedna od ključnih karika u plasmanu na međunarodnu scenu, koji je Radnički čekao tri i po decenije.
Zanimljivo, u tom zimskom prelaznom roku, u Niš je, ispod radara, stigao Lazar Ranđelović, koji će, nakon nekih odlazaka na pozajmice, eksplodirati na Čairu, biti prodat Olimpijakosu za preko pola miliona evra i napraviti lepu karijeru (već drugu sezonu zaredom najbolji je asistent Mozzart Bet Superlige). Takođe i Japanac Riota Noma, jedan od najboljih stranaca u istoriji kluba, ali niti Volkov, niti oni koji su tada dovedeni kao instant pojačanja, poput golmana Bojana Zogovića ili Milana Perendije, nisu se zadržali duže od polusezone, niti su ostavili pamtljiv pečat. Štaviše, Stefan Ilić, momak koji je bio akter finalne utakmice protiv Brazila na Mundijalitu na Novom Zelandu, doveden te zime na pozajmicu iz Crvene zvezde, nije uspeo da upiše čak ni debitantski nastup za Radnički.
SAMO PETORICA U „KLUBU 100“
Bazil Jamkam (©Starsport)Ako ostavimo po strani dve klupske legende, Aleksandra Jovanovića i Sašu Stojanovića, dosadašnjeg i budućeg sportskog direktora, koji, obojica, imaju trocifren broj nastupa za klub, ali su dobar deo njih zabeležili i pre dolaska Tončevljeve uprave, najviše utakmica za Radnički u ovom desetogodišnjem periodu odigrao je Kamerunac Bazil Jamkam – 142. Odmah za njim je Nikola Aksentijević – 124, a samo još trojica su prešla magičnu stotku – Vanja Ilić (109), Aleksandar Pejović (106) i Nikola Stanković (117), koji je deo tih nastupa ostvario u jesen 2016. godine pre promene uprave.
Nasuprot njima, čak 63 igrača dovedena u klub u prethodnoj deceniji (ne računajući šestoricu koji su stigli letos) nisu sakupila ni dvocifren broj nastupa za Radnički, a njih 14 odigrali su samo po jednu utakmicu za Real sa Nišave. Ima među njima par momaka iz mlađih kategorija, koji su, eto, debitovali u nekom „garbidž tajmu“, ali ima i zanimljivijih primera.
Recimo, Milan Makarić, koji je za Radnički odigrao i slovima jednu, i to evropsku utakmicu protiv Flore, u leto 2019. godine, posle samo mesec dana na Čairu preselio se nešto južnije i u dresu Radnika će, sezonu kasnije, postati najbolji strelac Superlige i biće prodat Olborgu za 500.000 evra. Taj prelazni rok mogao bi se okarakterisati i kao najlošiji u čitavom desetogodišnjem periodu koji ovde obuhvatamo. Ne samo da je potpuno rasturena vicešampionska generacija, na čelu sa trenerom Nenadom Lalatovićem, već je Radnički imao još jedan „biser“ sličan Makariću. U pitanju je Milan Bojović, dok ga nedavno nije prestigao Katai, najbolji strelac u istoriji Mozzart Bet Superlige sa preko stotinu pogodaka u elitnom tgakmičenju srpskog fudbala. Radnički je, eto, uspeo da mu bude jedini klub u karijeri u kojem ne samo da nije postigao gol, već je otišao posle samo tri odigrane utakmice i jedva dva meseca.
Ismael Maiga danas je jedan od cenjenijih superligaških štopera, standardan u dresu Čukaričkog, ali se u Radničkom, doduše kao znatno mlađi i nesnađeniji na srpske fudbalske prilike, nije izborio za više od jednog poluvremena u kup utakmici, a verovatno najbizarniji slučaj u čitavoj novijoj istoriji kluba je onaj Predraga Stankovića, čoveka koji je za Radnički odigrao nekoliko minuta u finišu prvenstvene utakmice sa Crvenom zvezdom u aprilu 2018. godine, za koga se tada moglo saznati da uopšte nije deo ekipe u trenažnom procesu i da je bio blizak tadašnjem predsedniku Fudbalskog saveza Srbije Slaviši Kokezi, mada je on sve te navode demantovao par godina kasnije u pisanom obraćanju javnosti.
KO IH SE, UOPŠTE, SEĆA?
Umeo je Radnički da „ubode“ sa strancima, uostalom, Trivante Stjuart je rekordna prodaja u istoriji kluba (preko 1.500.000 evra platio je Makabi Haifa u leto 2025. godine za njega). Ili, pomenuti Riota Noma, koji je, kao i Bazil Jamkam, jedno vreme imao status kapitena ekipe, pa Jusuf Bamidele, koji danas igra fudbal na vrhunskom evropskom nivou... Ali, bilo je i mnogo, baš mnogo promašaja.
Čak da ostavimo po strani onaj pejorativni izraz „menadžerske kombinacije“ – neka baci prvi kamen klub u kojem toga nema bar u nekoj meri – čak i da razumemo da gore pomenuti kvalitet mora da proistekne iz nekog kvantiteta, ipak je spisak internacionalaca koji su mesecima jeli hleb (čuj hleb, bila je to za neke prava gozba, s obzirom na visine ugovora) na Čairu, a da za neke od njih postoji opravdana sumnja da li su uopšte pravi fudbaleri, predugačak. Gusu Traore, Bakari Nimaga, Liam Ajad, Idris Razak Fuseini, Lasane Endiaj, Endi Kumi, Islam Feruz (poslednja dvojica nisu čak ni debitovala, a svi pobrojani dovedeni su u Radnički u sezoni 2023/24), Žozef Opoku, Brajan Bajeje, Boris Tjutjukov, Lamon Ročester, Buba Đalo, Simon Amin, David Evemade, Lasin Kone, Oleg Nikiforenko... Iskreno, sećate li se uopšte ovih igrača u dresu Nišlija?
Radnički posebno nije imao sreće sa Gruzinima. Defanzivac Anton Tolordava ostaće svima u sećanju po neverovatnim kiksevima na startu sezone 2022/23, kada su kola na Čairu i krenula nizbrdo sve do sada, pa je otišao posle samo osam utakmica. U istom prelaznom roku stiglo je mnogo zvučnije ime Điorđi Papunašvili, ali je on u Niš doneo višak kilograma, a sa juga Srbije otišao posle samo tri odigrane utakmice, sa nekim finansijskim repovima koje je kasnije rešavao na sudu. Zanimljiv je bio i slučaj kineskog fudbalera Runze Haoa, koji je za Radnički odigrao dve utakmice posle pauze zbog korone, postigao gol na debiju, za remi sa Napretkom u Kruševcu u sudijskoj nadoknadi, ali je preko noći napustio klub, kako su tada tajvanski mediji tvrdili – iz političkih razloga, mada je Radnički to oštro demantovao. Kamerunac Kolins Faj došao je u Radnički sa statusom standardnog reprezentativca svoje zemlje na Mundijalu u Kataru, ali je vrlo brzo bilo vidljivo da su od nekad zapažene karijere ostali samo „dugmići“. Kvaku Bonsu Osei, zvanično najskuplje plaćeno pojačanje Radničkog u ovom periodu, i to baš minulog leta, na dobrom je putu da se učlani u društvo najvećih inostranih promašaja.
A, NIŠKE DECE NIGDE...
Stefan Nikolić (©Starsport)Ova lista utoliko je bolnija, jer na njoj gotovo da ima više igrača, nego što deca stasala u mlađim kategorijama Radničkog u ovih deset godina imaju ukupno minuta za prvi tim. I to je podatak koji potire sve one brojke o sredstvima uloženim u omladinsku školu, iznete na nedavnoj Skupštini kluba. Umeo je Radnički u prethodnom periodu da vrati u svoje redove neke rođene Nišlije, poput Saše Marjanovića, Petra Đuričkovića, Milutina Ivanovića, Mateje Radonjića, Stefana Vukića, Uroša Vitasa, Stefana Veličkovića. Ali, kada su u pitanju igrači koji bi imali prirodan put kroz mlađe kategorije do prvog tima, tu je lista kratka, sa prilično praznim kolonama.
Ako ne računamo lokalne fudbalere zatečene u klubu tog decembra 2016. godine, poput Miloša Petrovića, Marka Mrkića, Nikole Stevanovića, Alekse Jovanovića, Marka Tomića, najviše utakmica za prvi tim od takvih momaka ima Stefan Nikolić, aktuelni prvotimac – 60, ali je čak i on deo omladinske karijere proveo u Vojvodini, pa se vratio u matični klub nakon što tamo nije prošao selekciju. Golman Dimitrije Stevanović, sada čuvar mreže Javora, poznat po nedavnom postignutom pogotku protiv Grafičara, branio je za svoj Radnički 35 puta, Petar Ćirković (sada levi bek Loznice) 51 put je nosio dres niškog kluba u kojem je ponikao, a još je nekakav trag ostavio Mihajlo Terzić (19 utakmica, jedan gol), sada standardni prvotimac Jedinstva iz Uba. Svi ostali – Stefan Ilić, Stefan Lazović, Matija Petrović, Aleksa Dušanić, Ilija Spasić, Dragan Nedeljković, Danijel Ranđelov, Marko Radić - tek po neka utakmica, koliko da se „upišu“.
Pokušavao je Radnički često da oživi karijere velikih srpskih talenata, uglavnom poniklih u taboru nekog od beogradskih večitih rivala, ali je u slučaju Jovana Mituljikića, Ognjena Ajdara, Lazara Pavlovića (mada je njegov gol u baražu u Inđiji Radničkom maltene doneo opstanak u Superligi), Ognjena Đuričina, Dejana Melega, Denisa Stojkovića, to bila neuspešna misija.
Bilo je fudbalera koji možda nisu baš za Hall of Fame Radničkog, ali su pošteno zaradili svaki dinar u Nišu, poput Aleksandra Stanisavljevića, Aleksandra Vojnovića, Aleksandra Kovačevića, Filipa Kasalice, Petra Grbića, Slaviše Stojanovića, Tarasa Bondarenka, Aleksandra Todorovskog, Nenada Gavrića, Aleksandra Mesarovića... Ali, bilo je i onih koji su izgradili veliko ime na superligaškim terenima u Srbiji, no u Radničkom nisu bili ni svoja bleda senka i tu epizodu svoje karijere bi najradije da zaborave.
Na primer, Nikola Andrić, i dan danas stub odbrane lučanske Mladosti, čovek koji je sa Vojvodinom osvojio Kup Srbije, u Nišu je bio neprepoznatljiv. Ili, Stefan Čolović, zapažen svojevremeno u Čukaričkom i kragujevačkm Radničkom, asistent pre neki dan u pobedi Mačve nad Partizanom, iz Niša je maltene pobegao glavom bez obzira. Stefan Cvetković jeste sakupio preko 50 nastupa, ali se baš mučio u Radničkom i maltene se preporodio čim je prešao u redove Železničara. Ni Filip Knežević, Borko Duronjić, Nemanja Tomić, posebno Uroš Milovanović (samo tri nastupa), neće po dobrom pamtiti boravak na Čairu.
IDEALNA POSTAVA (SA ZAGRADAMA)

I, dođosmo do crème de la crème onih koji su na Čairu procvetali, pokazali ekstra kvalitet, doneli klubu veliku zaradu ili utkali sebe u njegove najveće uspehe. Zapravo, pokušali smo sebi da damo za pravo da sastavimo nešto što bi se nazvalo idealnih 11 u eri Ivice Tončeva – ograđujemo se, samo prema onome što su ti fudbaleri pokazali u dresu Radničkog – ali, ne ide to baš tako lako.
Golman te ekipe mogao bi da bude Dragan Rosić, aktuelni reprezentativac Srbije i verovatno trenutno najbolji čuvar mreže u Mozzart Bet Superligi, koga je upravo jednoipogodišnji boravak u Nišu vratio u fudbalski život.
Na mestu desnog beka neko od dvojice sa sto plus nastupa za Radnički – Nikola Aksentijević ili Bazil Jamkam, mada je ovaj drugi neretko igrao i kao štoper. Već na levom beku mnogo mršavija konkurencija. Po kontinuitetu možda bi to bio Nikola Stanković, ali izabrali bismo Davida Petrovića, koji je za godinu dana u Nišu izborio status mladog reprezentativca i doneo klubu lepu zaradu odlaskom u Ujedinjene Arapske Emirate.
Već kod štoperskog tandema, neki bi izabrali onaj koji je funkcionisao kao sat u vicešampionskoj sezoni – Radovan Pankov i Đorđe Crnomarković, ali bismo ovde morali da dodamo još dva imena. Dušana Pavlovića, koji je došao kao srpskoligaški fudbaler, a otišao kao druga najskuplja prodaja u istoriji kluba i danas sa Jablonecom igra stanadrno u Ligi konferencije, te Nikolu Vujadinovića, koji se u Nišu obreo u jeseni karijere, ali je u sezoni kada je poslednji put izboren izlazak u Evropu (2021/22) bio jedna od najjačih karika u timu Radoslava Bataka.
U zamišljenoj formaciji 4-2-3-1, dvojica zadnjih veznih bili bi Nikola Drinčić i Riota Noma, mada je Japanac najbolje partije pružao kod Milana Đuričića Đumija u nešto ofanzivnijoj ulozi, a kao prve alternative ostali bi dugogodišnji i aktuelni kapiten – Aleksandar Pejović i Radomir Milosavljević. Ispred njih, bez premca, Saša Stojanović Caki, a najjača bi konkurencija bila po krilima i u špicu napada.
Jer, Radnički je u prethodnoj deceniji zaista iznedrio nekoliko odličnih fudbalera po bočnim napadačkim pozicijama. Od pomenutog Ranđelovića, preko Nikole Čumića, koji je u Nišu imao neverovatnu statistiku (17 golova i pet asistencija na 35 utakmica), preko Radivoja Bosića, koji je jedno vreme igao kao zmaj (50 utakmica, neposredno učešće za 20 golova), te Jusufa Bamidelea, koji je u Radničkom proveo samo polusezonu, ali je ostavio utisak možda i najkvalitetnijeg stranca ikada, do Stefana Mitrovića, čija karijera jeste u stromglavom padu, ali bi on možda i prvi od svih pobrojanih morao u idealni tim, zbog svoje uloge u pohodu na Evropu 2021/22, kada je bio možda i najbolji „bonus“ u ligi i pravio je ozbiljnu razliku pre nego se Dejan Stanković „zaljubio“ u njega na prvi pogled i odveo ga u Crvenu zvezdu. Aca Jovanović svakako je kandidat, ali je u periodu o kojem ovde govorimo već bio prošao pik njegove zapažene karijere.
Gužva i u špicu napada. Stjuart jeste doneo rekordne pare, dao i dosta golova, ali bila je to satisfakcija za svu onu destrkukciju koju je unosio u svlačionicu svojim karakterom. Velika je bila i prodaja Nikole Štulića, Milan Pavkov je, prema odnosu broj utakmica-broj postignutih pogodaka (34/23 u drugom mandatu), bio najproduktivniji golgeter, ali verovatno bi za dlaku ispred svih morao da bude Nermin Haskić (60 utakmica za Radnički, 35 golova, 13 asistencija), prvi strelac lige u vicešampionskoj sezoni Radničkog 2018/19.
Bilo nekad, sad se pripoveda...
NIŠKIH 240 ZA VREME IVICE TONČEVA
Bazil Jamkam 142/3
Nikola Aksentijević 124/2
Vanja Ilić 109/15
Aleksandar Pejović 106/10
Nikola Stanković** 97/2 (117/2)
Nemanja Belaković 93/8
Riota Noma 89/9
Nikola Stevanović** 82/3 (86/3)
Aleksandar Mesarović 82/3
Andreja Stojanović 82/2
Saša Stojanović** 78/9 (145/23)
Aleksandar Todorovski 67/-
Lazar Arsić** 66/15 (87/20)
Aleksandar Vojnović 65/3
Radomir Milosavljević* 64/5
Dušan Pavlović 63/4
Stefan Mitrović 61/13
Nermin Haskić 60/35
Sava Petrov 60/10
Aleksandar Jovanović** 60/5 (262/19)
Stefan Nikolić* 60/3
Ognjen Bjeličić 59/-
Filip Kasalica 58/5
Marko Mrkić** 55/6 (110/18)
Taras Bondarenko 55/3
Aleksandar Kovačević 54/2
Dušan Pantelić 53/3
Milorad Stajić 53/-
Stefan Cvetković 52/5
Miljan Škrbić 51/17
Petar Ćirković 51/-
Radivoj Bosić 50/12
Jovan Nišić 49/4
Milan Savić 45/-
Uroš Vitas* 45/-
Marko Mijailović* 43/-
Radovan Pankov 42/5
Luka Izderić* 42/2
Lazar Ranđelović 41/7
Saša Marjanović** 41/6 (119/24)
Miloš Spasić 41/5
Riohei Mićibući 41/3
Pavle Ivelja 40/10
Petar Grbić 40/3
Stefan Đorđević 40/1
Đorđe Crnomarković 39/-
Trivante Stjuart 38/16
Branislav Tomić 38/2
Miloš Petrović** 38/1 (208/3)
Nikola Štulić 37/12
Aleksandar Stanisavljević 37/11
Nikola Čumić 35/17
Todor Petrović 35/1
David Petrović 35/1
Marko Petković 35/1
Tijeri Etongu 35/-
Milan Pavkov** 34/23 (55/28)
Slađan Nikodijević 34/4
Filip Frej 34/-
Stefan Mihajlović 33/16
Nenad Gavrić 33/9
Nikola Drinčić 33/4
Đin-ho Đo 33/-
Slaviša Stojanović 32/9
Frenk Kanute* 32/2
Milijan Ilić* 32/-
Lazar Jovanović 31/2
Nikola Vujadinović 29/2
Đorđe Petrović* 29/1
Vladimir Simunović 29/-
Petar Đuričković** 28/3 (97/8)
Marko Tomić** 28/1 (73/2)
Filip Knežević 28/1
Saša Jovanović 28/1
Isa Abas 27/4
Nikola Srećković 27/2
Ilija Jurukov 27/2
Dejan Meleg 26/-
Lazar Đorđević 25/3
Petar Ristić 25/-
Ibrahim Mustafa* 24/3
Ranko Jokić* 24/-
Žarko Marković 23/4
Aleksandar Subić 23/1
Ognjen Ajdar 23/-
Aleksandr Šestjuk* 22/10
Dušan Mićić 22/2
Ivan Ostojić 22/1
Aleksa Jovanović** 21/- (38/-)
Petar Krstić 21/-
Kristijan Živković 21/-
Siniša Babić 20/6
Dušan Stoiljković 20/4
Babakar Embup 20/2
Nemanja Subotić 20/-
Stefan Marjanović 20/-
Erik Jirka 19/4
Stefan Dimić 19/2
Ibrahim Tanko 19/2
Ivan Miladinović 19/1
Petar Mićin 19/1
Mihajlo Terzić 19/1
Stefan Vukić 18/6
Petar Petrović** 18/2 (30/2)
Gboli Arijibi* 18/1
Miodrag Gemović 18/1
Evgenij Pavlov 18/-
Bojan Mlađović 17/1
Jusuf Bamidele 16/6
Anid Travančić 16/1
Borko Duronjić 16/-
Vasilije Bakić 16/-
Vladimir Đilas 15/4
Ognjen Đuričin 15/1
Maka Gaku 15/1
Lazar Pavlović 15/1
Nikola Kovačević 15/-
Rebin Sulaka 15/-
Nikola Vlajković 15/-
Edmund Ado 15/-
Andrija Luković 15/-
Uroš Đuranović 14/2
Nikola Raspopović 13/1
Lasin Kone 13/1
Andrija Mijailović 13/-
Marko Momčilović 13/-
Ilija Spasić 13/-
Boris Varga 13/-
Marko Đurišić 13/-
Damir Kojašević 12/2
Veljko Trifunović 12/2
Radoš Bulatović** 12/1 (99/7)
Stefan Veličković* 12/-
Damjan Krajišnik* 12/-
Igor Ivanović* 11/1
Pavle Popara** 11/- (31/3)
Miloš Stanojević** 11/- (25/-)
Miloš Živković** 11/- (55/1)
Milan Perendija 11/-
Bojan Letić 11/-
Nikola Stajić 11/-
Jovan Mituljikić 11/-
Dušan Živković** 10/1 (28/1)
Mateja Radonjić 10/1
Marko Golubović 10/-
Uroš Miloradović 10/-
Filip Marković 10/-
Nemanja Jovičić 10/-
Vukadin Vukadinović 10/-
Stefan Čolović 10/-
Stefan Aškovski 10/-
Andreja Apostolović** 9/1 (50/2)
Veljko Batrović 9/1
Todor Todoroski 9/-
Đuro Zec 9/-
Brajan Bajeje 9/-
Anton Tolordava 8/1
Semir Smajlagić 8/1
Nikola Zečević* 8/-
Nenad Šljivić 8/-
Nikola Andrić 8/-
Simon Amin 8/-
Dušan Jovanović* 7/1
Aleksandar Vidović* 7/1
Bonsu Osei* 7/–
Nemanja Tomić 7/-
Stefan Đurić 7/-
Matija Petrović 7/-
Kolins Faj 7/-
Uroš Damnjanović 6/1
Oleg Nikiforenko 6/1
Bojan Kovačević* 6/-
Vladimir Volkov 6/-
Viktor Živojinović 6/-
Miloš Rošević* 6/–
Nemanja Mićević 6/-
Mario Maslać 5/-
Mladen Kovačević 5/-
Gusu Traore 5/-
David Evemade 5/–
Marko Mitrović 4/-
Danilo Dašić 4/-
Aleksa Dušanić 4/-
Lamont Ročester 4/-
Petar Krstić** 3/- (21/-)
Marko Živković 3/-
Nemanja Nikolić 3/-
Milan Bojović 3/-
Darko Lazić 3/-
Uroš Milovanović 3/-
Điorđi Papunašvili 3/-
Liam Ajad 3/-
Denis Stojković 3/-
Buba Đalo 3/-
Boris Tjutjukov 3/-
Runze Hao 2/1
Bakari Nimaga 2/1
Nikola Mitrović** 2/- (22/1)
Dušan Lalatović 2/-
Stefan Milosavljević 2/-
Milosav Sićović 2/-
Danijel Ranđelov 2/-
Lasane Endiaj 2/-
Luka Borović* 2/–
Milutin Ivanović** 1/-
Filip Stanković 1/-
Predrag Stanković 1/-
Nemanja Ljubisavljević 1/-
Dragan Nedeljković 1/-
Andrija Sekulić 1/-
Milan Makarić 1/-
Aleksandar Bogdanović 1/-
Ismael Maiga 1/-
Idris Razak Fuseini 1/-
Žozef Opoku 1/-
Stefan Lazović 1/-
Marko Radić 1/-
Borivoje Ristić 76/77
Strahinja Manojlović 51/85
Dragan Rosić 40/46
Mladen Živković 36/44
Dimitrije Stevanović 35/57
Dejan Stanivuković* 31/38
Nikola Petrović 23/27
Damir Kahriman 22/24
Filip Dujmović 18/21
Milorad Kojić 13/12
Bojan Zogović 10/11
Ivan Kostić* 9/14
Bojan Šaranov 8/10
Vladimir Bajić 6/9
Marko Drobnjak 6/16
Nikola Vasiljević 5/9
Nemanja Krznarić 2/2
Marko Knežević 2/2
Ivan Bulajić 2/-
Bojan Brać 1/3
Stefan Ilić 1/-
Napomena: Ime i prezime/broj utakmica/broj postignutih golova ili primljenih za golmane; jednom zvezdicom su označeni fudaleri koji trenutno igraju u Radničkom; sa dve zvezdice fudbaleri koji su igrali u klubu i pre dolaska Ivice Tončeva u Radnički, pa je njihov učinak za taj period izdvojen.







.webp.webp)


