(Reuters)
(Reuters)

Srbin među kandidatima da preuzme Amerikance

Vreme čitanja: 3min | ned. 15.11.26. | 19:21

Traži se naslednik Maurisija Poketina

Koliko god da se Maurisio Poketino trudio da prikaže odlazak u Mančester junajted kao najtežu odluku u karijeri, suština je da je Amerikance ostavio na cedilu.

Ukazali su mu ogromno poverenje kada su baš njega izabrali kao nosioca projekta „Mundijal 2026”, na kojem su kao domaćini imali visoke ciljeve. Sa 6.000.000 dolara godišnje bio je jedan od trojice najplaćenijih selektora sveta, imao je široka ovlašćenja i veliku podršku Saveza, a završio je u osmini finala, gde su Amerikanci stizali i ranije sa slabijim trenerima i igračima. Iako su mu oprostili nezadovoljavajući rezultat na Mundijalu i dali mu poverenje da nastavi sa radom, ponudu sa Old Traforda nije mogao da odbije i napustio je klupu SAD.

Izabrane vesti

Sada su Amerikanci u problemu da nađu novog selektora, zatekla ih je Poketinova odluka i nemaju spremno rešenje. Pominju se brojna imena, a među njima i jedan Srbin – Marko Mitrović. Trener američkog MLS ligaša Nju Inglanda se, prema pisanju američkih medija, nalazi u širem krugu kandidata o kojima se razmišlja.

Zvučnija imena su svakako poželjnija, ali su i manje dostupna. San o Pepu Gvardioli je baš to – samo san. Neka druga evropska imena poput Julijana Nagelsmana ili Roberta Martineza nisu garant, a nisu ni jeftina. Tjeri Anri ima popularnost u Americi, ali ne i zadovoljavajuće trenersko iskustvo i rezultate.

Zato sve više pristalica ima ideja o povratku domaćoj struci. Prva želja bi bio Pelegrino Mataraco, Amerikanac na klupi Real Sosijedada, ali njemu se navodno ne ide iz Španije i sačekao bi neku drugu priliku za selektorski posao.

Bi Džej Kalahan je ime koje se najčešće pominje. Već ima selektorsko iskustvo kao privremeno rešenje iz 2023. godine, kada je vodio reprezentaciju na sedam utakmica, a posle toga je nastavio odlično da radi u klupskom fudbalu na klupi Nešvila, sa kojim je u nedavno završenom ligaškom delu sezone osvojio prvo mesto u Istočnoj konferenciji.

Legendarni reprezentativac Stiv Čerundolo je određen za selektora olimpijske selekcije na predstojećim Igrama u Los Anđelesu 2028. godine i mogao bi da objedini funkcije. Mada nije potrebno trošiti reči koliko je Amerima bitna medalja na domaćim Olimpijskim igrama i koliko bi treniranje A tima oduzelo vremena i fokusa Čerundolu.

Pominje se i Pet Nunen, koji je (još) trener Sinsinatija, ali sa velikim šansama da dobije otkaz zbog katastrofalnih rezultata u MLS ligi. Međutim, njemu su preporuka igre i rezultati iz prethodnih sezona.

Negde u tom rangu je i Marko Mitrović. Mladi srpski stručnjak kojeg u američkom fudbalu računaju kao ‘domaćeg’. Nekadašnji asistent Veljka Paunovića je strpljivo i studiozno gradio trenersku karijeru. Aktuelnom strategu Orlova je pomagao tri godine u Čikagu i dve u Redingu, da bi potom konkurisao za posao u FS SAD, koji je tražio selektora U-19 ekipe. Prijavio se, ostavio dobar utisak, pošteno prošao i tako započeo samostalnu karijeru.

Malo-pomalo je napredovao u američkom fudbalskom sistemu. Bio je i asistent pomenutom Kalahanu kada je ovaj vodio A selekciju, a potom je samostalno preuzeo generaciju koja je učestvovala na Olimpijskim igrama u Parizu. Vodio ih je dve godine, udario trenerski pečat i došao na radar MLS klubova. Nekolicina američkih klubova je razgovarala sa njim, a on je izabrao projekat u Bostonu i seo na klupu Nju Inglanda, sa kojim je u prvoj sezoni uspeo da se plasira u plej-of nakon tri godine čekanja. U ovoj sezoni su mu rezultati još bolji.

Ligaški deo takmičenja na Istoku je završio na četvrtom mestu sa 18 pobeda, što je drugi najbolji bilans u istoriji kluba sa Džilet stadiona. Još više je skrenuo pažnju i stekao poštovanje američke fudbalske javnosti i tako se našao u krugu kandidata za Poketinovog naslednika. Prednost mu je što je sa velikim brojem današnjih reprezentativaca sarađivao u mlađim kategorijama, dobro ih poznaje i ima dobar odnos sa njima.

Svi pomenuti imaju argumente ‘za’ i ‘protiv’ da naslede Poketina, a u FS SAD ne žele da žure i da brzopleto reše situaciju. Kako god, za Mitrovića je lepo priznanje da ga vide u krugu kandidata, a kako je tek na početku ozbiljne karijere, šanse u narednim godinama bi trebalo da mu budu sve veće i veće.


tagovi

reprezentacija SADMarko Mitrović

Sledeća vest