©Reuters
©Reuters

Švajcarcima je nekad branio poštar, a danas su ispred nas, lenjih Italijana zavaljenih u fotelje

Vreme čitanja: 3min | sre. 18.11.26. | 21:08

Đuzepe Marota naglašava da fudbal mora da se uvede u italijanske škole kao obavezan predmet

Nekada su svi putevi vodili u Italiju, a danas najbolji italijanski fudbaleri traže sreću van granica svoje zemlje. Serija A više nije obećana zemlja, reprezentacija je izgubila nekadašnji ugled, a fudbalska infrastruktura zaostaje za evropskom konkurencijom. Đuzepe Marota, predsednik Intera i jedan od najiskusnijih fudbalskih funkcionera na Apeninima, nema dilemu zbog čega je došlo do takvog sunovrata.

Gostujući u emisiji "L'impresa sportiva", Marota je govorio o problemima italijanskog fudbala, svom radu u Interu, izgradnji novog stadiona, ali i promenama koje su se dogodile tokom njegove višedecenijske karijere. Posebno slikovito opisao je koliko se promenio odnos snaga u evropskom fudbalu, prisetivši se vremena kada pojedine reprezentacije nisu mogle ni da se porede sa Italijom.
"Kada sam bio dete, golman reprezentacije Švajcarske bio je poštar iz Mendrizija. Od sedamdesetih do devedesetih godina Italija je bila na samom vrhu, a danas su reprezentacije koje su nekada bile u drugom planu postale ozbiljni konkurenti. Ostali su nas stigli jer smo se mi lenji Italijani zavalili u fotelju i više nikada nismo ustali", poručio je Marota.

Izabrane vesti

Predsednik Intera podsetio je i na bolne eliminacije italijanske reprezentacije protiv Severne Makedonije i Bosne i Hercegovine, ističući da takvi neuspesi nisu slučajnost, već posledica dugogodišnjeg zapostavljanja razvoja fudbala.
"Serija A više nije krajnji cilj, kao što je nekada bila. Italija je svojevremeno predstavljala vrhunac ambicija svakog fudbalera, a danas čak i najbolji italijanski igrači odlaze u inostranstvo. Kada je reč o infrastrukturi, nalazimo se na začelju", upozorio je Marota.

Kao jedan od načina za izlazak iz krize vidi ozbiljnije ulaganje u razvoj mladih igrača, a izneo je i zanimljiv predlog.
"Prvi korak mora da bude uvođenje fudbala kao obaveznog predmeta u škole", smatra prvi čovek Nerazura.

Govoreći o Interu, Marota se osvrnuo na stanje koje je zatekao kada je stigao u klub. Prema njegovim rečima, problemi nisu bili isključivo finansijske ili sportske prirode
"Kada sam došao u Inter, nedostajali su radna etika, osećaj pripadnosti i jasni, čvrsto definisani ciljevi. Iskustvom i stručnošću možete da se takmičite sa najvećim brendovima. Izgradili smo pobednički model. Dalekovidost vlasnika iz Suninga ogledala se u tome što su nam prepustili sprovođenje promena", objasnio je Marota.

Pohvalio je i aktuelne vlasnike iz kompanije Ouktri, istakavši da su uspeli da uspostave finansijsku disciplinu, ali da pritom nisu odustali od ulaganja. Jedna od važnijih tema bila je i budućnost stadiona San Siro/Đuzepe Meaca. Iako priznaje da istorijski dom milanskih velikana budi posebne emocije, Marota smatra da je izgradnja modernog objekta neophodna za napredak.
"Imamo ogromno poštovanje prema našem stadionu i svim emocijama koje taj objekat nosi. Postoji nostalgija, ali moramo da gledamo unapred. Real Madrid ostvaruje 140.000.000 evra više prihoda na dane utakmica. Stadion je simbol kluba, najveća investicija i ona kojoj svi posvećuju najviše pažnje. Milan i Inter imaju dva američka vlasnika koji razmišljaju o budućnosti“, rekao je Marota.

Naglasio je i da fudbal odavno nije samo sport, već ozbiljna privredna delatnost koja ima značajan uticaj na ekonomiju države.
"Serija A godišnje doprinosi državnoj kasi sa oko milijardu evra. Mi smo poreski obveznici koji ništa ne dobijaju zauzvrat. Fudbal je jedan od glavnih pokretača tržišta klađenja, koje državi donosi milijarde. Nadam se još snažnijem dijalogu sa vlastima".

Na kraju se prisetio i svojih početaka u Varezeu, gde je još kao mladić počeo da gradi karijeru fudbalskog funkcionera. Prvi profesionalni ugovor dobio je sa svega 19 godina, zahvaljujući Gvidu Borgiju, nasledniku Đovanija Borgija, od kog je učio zanat.

Od tih dana do predsedničke fotelje Intera prošao je dug put, tokom kojeg je, kako sam priznaje, morao neprestano da se prilagođava promenama. Ipak, jednu stvar smatra nepromenjenom: bez jasne vizije, stručnosti i spremnosti na ulaganje nema napretka. Upravo ono što, prema njegovom mišljenju, italijanskom fudbalu već godinama nedostaje.


tagovi

Đuzepe MarotaBepe MarotaInterReprezentacija Italije

Sledeća vest