Zoran Tošić
Zoran Tošić

Zoran Tošić: Ne mogu samo Vlahović i Mitrović da daju golove, moraju i drugi! Pogledajte Deklana Rajsa

Vreme čitanja: 6min | čet. 11.09.25. | 09:41

„Očekujem od Lazara Samardžića da preuzme Tadićevu ulogu“, kaže nekadašnji as tokom gostovanja u podkastu „2x45“

Kritike je bilo, samokritike nije. Po starom, i za njega ne tako dobrom običaju, Dragan Stojković ne vidi ono što vidimo svi. Da je problem i u njemu. Opet je izbegao reč odgovornost, ostavku koju mu narod traži i ne razmatra i nastaviće dalje da vodi reprezentaciju Srbije i posle najtežeg poraza državnog tima na domaćem terenu.

U takvim okolnostima, kad svi oko njega razumeju u čemu je štos, Piksiju na kičmu ne želi dodatno da sedne Zoran Tošić. Ne želi, jer je bio reprezentativac, te zna koliko ovakvi trenuci teško padaju i igračima i selektoru. I sam ih je preživeo. Dovoljno je podsetiti na sportske traume iz Đenove ili beogradskog susreta sa Albanijom da bi se shvatilo kako je Bambi takođe bio svedok teških situacija i zato je odmeren dok komentariše poslednja zbivanja.

Izabrane vesti

I za razliku od mnogih koji su kritički nastrojeni, želi da bude od pomoći, te nudi rešenje.

No, prvo o utakmici.
Svi smo razočarani i frustrirani posle onakvog poraza od Engleske. Niko nije očekivao da će biti tako visok rezultat. Jeste da smo igrali sa reprezentacijom svetskog nivoa, koja ima igrače u najboljim evropskim klubovima, ali smo se u prošlost susretali sa takvim selekcijama i nismo bili ovako poniženi. Bio sam dugo deo tog kolektiva, uveren sam da su svi momci u tom trenutku dali maksimum. E sad, nažalost, to tako sad izgleda. Sigurno je uvek najveća krivica, kad je ovako ubedljiv poraz na selektoru, ali s druge strane, on nas je odveo na dva velika takmičenja i ušao u A diviziju Lige nacija. Kad pogledamo s te strane, bili smo uspešni, ali morao je da dođe i ovaj momenat. Igrali smo i sa Španijom i sa Portugalom, negde je možda trebalo drugačije da prođemo, pa smo imali pozitivne rezultate. Možda je to sad sve došlo na naplatu. Žao mi je što smo primili pet golova, jer smo mogli više da ponudimo u ovoj utakmici. A opet, da budemo realni: naši najbolji igrači u ovom trenutku su van takmičarske forme“, obrazlaže Zoran Tošić tokom gostovanja u podkastu „2x45“ emitovanom na Jutjub kanalu Mozzart TV.

Poslednja rečenica daje za pravo popularnom Bambiju da razloži problem.
Mitrović tri meseca nije imao utakmicu, Vlahović u Juventusu nije ključni igrač kao što je bio u prethodnom periodu, Jović je dugo bio bez kluba i tek nedavno je stigao u Atinu. To su igrači od kojih se najviše očekuje, da postižu golove i da rešavaju utakmice. Nažalost, sve je palo na njihova pleća u reprezentaciji. Moram da budem malo i kritičan prema ostalim momcima, da preuzmu više odgovornosti. Ne mogu da očekuju da samo Vlahović pogađa na svakoj utakmici. Ako oni ne daju gol, mi ne možemo da očekujemo ništa. Tako da moraju neki drugi igrači koji su već stigli u ozbiljne fudbalske godine i imaju sjajne karijere, da budu protagonisti“.

Iz poštovanja prema fudbalerima, pošto zna kako im je sad, Tošić ne navodi konkretna imena, međutim, daje primer na koji bi trebalo da se ugledaju.
Mislim i na vezni red. Imali smo slučaj u utorak veče da Deklan Rajs namesti dva gola i šutne još tri puta na naš gol. Saglasan sam da mi nismo Engleska, ali taj neko ko igra i veznog ili desno ili levo krilo, mora da preuzme odgovornost, da šutne dva-tri puta po utakmici. Okej, ne možeš možda protiv Engleske, međutim, i protiv Letonije smo tri dana ranije bili svedoci toga. Razumem kad je 30 stepeni po podne, težak teren, ali sam i ja bio u tim situacijama, tad je potrebno malo više da zahtevaš od sebe. Ja sam na svaku utakmicu, bez obzira da li je klub ili reprezentacija, izlazio na teren sa razmišljanjem da ako ja ne rešim, neće niko drugi. Moram da dam ili da namestim gol. Tako sam sebi nabaciš teret. Dokle god to ne uradiš, nisam zadovoljan svojim učinkom. Naravno, prioritet je pobeda ekipe“.

Dosta se promenila Srbija od početka selektorskog mandata Dragana Stojkovića. Svi smo bili oduševljeni načinom igre u prethodnim mundijalskim kvalifikacijama i finalnom pobedom nad Portugalom. Bila je to najviša tačka na koju smo se popeli, posle čega je usledio pad.
Ako malo analiziramo, pobedili smo Portugal zato što su Tadić, Kostić, Mitrović, Sergej... Svi su bili u najboljim igračkim godinama, na vrhuncu ne samo karijera, nego i kondicije, jačine i moći. A protiv Engleza smo se našli u drugoj krajnosti. Niko od naših vodećih igrača nije u najboljoj formi. Imamo i dalje igrače u Premijer ligi ili Seriji A, ali vratimo se samo nekoliko godina unazad gde su Tadić i Milinković Savić bili ključni igrači svojih ekipa, kapiteni, igrali bitne uloge u Ligi šampiona. I sad su mnogi momci u dobrim klubovima, ali nemaju bitnu ulogu i nisu ključni igrači. Eto, to nam fali. Možda iz tog razloga ne mogu ni da povedu kad je u pitanju reprezentacija i kad su ove utakmice ovako“.

Tošić je 76 puta bio reprezentativac, igrao je na vrhunskom nivou, okončao je profesionalnu karijeru prošle godine (sad u Rusiji igra Medija ligu), polaznik je kursa za sticanje PRO licence i namerava da se bavi trenerskim poslom, zbog čega je interesantno zabeležiti kako bi on formirao kompoziciju tima.
Iz ove perspektive, a možda ću promeniti mišljenje kad postanem trener, uvek više volim da imam igrača na terenu koji zna da igra fudbal. Na primer, video sam poslednjih 20 minuta kad je ušao Lazar Samardžić šta je to. Možda u ovom trenutku neko trkački može da odradi bolje posao, ali koja je poenta kada ne može da isprati to što nam je potrebno u napadu. Razumem kad se branimo, da budemo kompaktni i da to sve bude valjano, ali kad uzmemo loptu, potrebno je neko da je sačuva, odigra pas napred, da se nešto bar malo dešava, da ljudi iz odbrane predahnu. A mi smo loptu uzeli i izgubili je pre nego što smo uzeli. Ne znam, možda bih pre stavio igrača koji zna da igra fudbal, ali bih možda zato izgubio 0:9. Ne mislim da on mora da pređe šestoricu ili da gurne kroz noge, pa da bude akcija za publiku, nego se opet vraćamo na Sergeja ili na Tadića u najboljim godinama. Danas svi pominju trčanje u visokom intenzitetu,  moraš da imaš toliko u ovoj brzini, toliko u ovoj brzini, a kad ti dođe lopta kao da dobiješ bombu. Voleo bih neko stvarno da me demantuje i da mi kaže koliko je Sergej imao u toj brzini, ali zato kad je dobije uvek je sačuva, gurne na pravo mesto, velika je razlika“.

Dok pliva na tom talasu, Zoran Tošić, izdvaja fudbalera koji bi mogao u budućnosti da nosi igru reprezentacije.
Očekujem to od Lazara Samardžića, koji je posle Tadića preuzeo njegovu ulogu. A nije više, da kažem, ni klinac, već je došao fine fudbalske godine, tako da... Ne kažem da niko od njih neće, nego moraju sebi da stave taj teret da rešavaju utakmice i doprinose konkretnim učinkom“, dodao je Bambi.

Tokom gostovanja u podkastu „2x45“ govorio je Zoran Tošić i u svojim danima u reprezentaciji, sadašnjem trenutku u Partizanu, klubova u kojima je igrao u inostranstvu (Mančester junajted, CSKA Moskva, Keln) dotakao se i košarkaša na Evrobasketu, pa bi njegova iskustva i zapažanja mogla da budu korisna.

Uživajte!


tagovi

Zoran Tošićfudbalska reprezentacija SrbijeMundijal 2026Kvalifikacije za Mundijal 2026.Podkast "2x45"

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara