(MN Press)
(MN Press)

Jokić je bio u pravu: Ljubav prema košarci nije isto što i hajp zbog pobeda

Vreme čitanja: 4min | uto. 05.08.25. | 08:45

Iliti zašto prekor koji je uputio selektor juniora Saša Nikitović ima smisla

Spuštena je zavesa na juniorsko prvenstvo Evrope u košarci (U18) koje se proteklih sedam dana igralo u Beogradu. Utisci su pomešani što se tiče ostvarenog rezultata našeg tima, tako i ukupne ispraćenosti turnira na tribinama Arene. Činjenica je da naša selekcija posle tri godine nije uzela medalju (lani bili srebrni, a pre dva leta zlatni), kao i da isto tako, nije bila adekvatno podržana od domaće publike koja sebe smatra košarkaškom nacijom.

To su oni negativni zaključci koji donekle i nadjačavaju one pozitivne kao što su besprekorna organizacija prvenstva i otkrovenje u vidu Pavla Bačka koji je igrama oduševio i zaslužio izbor u najbolju petorku turnira. Na kraju balade, Orlići su zauzeli peto mesto sa ostvarenih pet trijumfa i dva poraza. Da li su mogli više, i da li bi to učinili da su imali jači vetar u leđa sa tribina je relativno. Ono što je apsolutno sa pravom jeste prekor koji je selektor Saša Nikitović u dva navrata uputio ljubiteljima igre pod obručima u Srbiji.

Izabrane vesti

Pred duel sa Slovencima za peto mesto je pozvao publiku da dođe u Areni, "kada već to nije učinila u četvrtfinalu sa Italijom", dok je nakon slavlja nad "zmajčekima" bio još direktniji poručivši da "ljudi vole da gledaju Partizan i Zvezdu sa gomilom stranaca, a onda se pitaju gde su nam deca."

Sve navedeno stoji. I ima smisla. I sa sobom ponovo aktualizuje sada već čuvenu rečenicu Nikole Jokića izrečenu pred početak priprema za Evrobasket 2022. kada je kazao da "Srbi ne vole košarku, već vole da pobeđuju."

Da su kojim slučajem, Orlići ušli u finale kontinentalnog šampionata, nema sumnje da bi Arena bila propisno napunjena i sigurno bi se u njoj skupilo više od 2.000 ljudi koliko je iznosio svakodnevni prosek tokom trajanja takmičenja. Kao što će biti krcata za duel između Srbije i Slovenije koji je na programu 21. avgusta i služiće kao generalka pred Evrobasket. Dva je razloga zašto igla neće imati gde da padne tog četvrtka. Prvi, zato što nacija od Orlova očekuje zlato u Rigi. Što samo potvrđuje tezu da voli da pobeđuje. Sasvim legitimno i poželjno osećanje. Drugi, zato što će imati priliku da uživo gleda dva superstara - Jokića i Dončića. I jedan i drugi razlog u sebi ima istu crtu - "hajp" iliti uzbuđenje za nečim ili nekim. A, hajp nije nešto što je pratilo Nikitovićeve momke. Kao ni nešto što ide uz istinsku ljubav. U ovom slučaju ljubav prema košarci.

Hajp je nešto što dođe i ode. A ne nešto što traje. Hajp je sa sobom u WNBA donela Kejtlin Klark. Ljubav prema košarci su pune dvorane na utakmicama koledž košarke. Hajp je ono što je sa sobom donosio Novak Đoković kada je nastupao na Srbija openu koji je bez njega bio ispraćen kao utakmica opštinske fudbalske lige. Hajp je kada na predstavljanje Kristijana Ronalda u Al Nasr dođe više ljudi nego što ih zna fudbalska pravila, a istinska ljubav je kada Borusija Dortmund iz godine u godinu ima više od 50.000 navijača sa sezonskim ulaznicama. Ili kada pristalice Sankt Paulija spasu klub katanca.

I ta dva pojma moraju da se razlikuju.

Naravno, nije nikakva garancija da bi Orlići stigli do pobedničkog podijuma da su imali veću podršku. Ali bi barem konačna slika bila nešto lepša. Jer, nije prijatno da Slovenci imaju veću podršku usred Beograda ili da u Areni bude vidljivo više litvanskih od srpskih zastava. To malo demorališe.

Svakako, ima tu i do same lokacije. Dvorana od 20.000 gledalaca je preveliki zalogaj za turnir košarkaša do 18 godina. Da se održao u Hali sportova "Ranko Žeravica", bio bi pun pogodak. Ili kao pre dve godine u Nišu kada je "Čair" bio rasprodat, a u toj atmosferi se tadašnja generacija popela na krov Evrope.

Možemo da postavimo stvari i ovako. Odbojkaške utakmice u Italiji su uvek maksimalno ispraćene. Kao i rukometne u Nemačkoj ili skijaška takmičenja u Austriji. O niželigaškim fudbalskim u Engleskoj i da ne pričamo. U Srbiji košarkaški mečevi izuzev oni u kojim nastupaju Partizan i Crvena zvezda nisu. I pitanje je da li će formiranje novog nacionalnog prvenstva koje aktuelno rukovodstvo Saveza forsira, to promeniti. Ovde kod nas ipak živi samo jedna kultura. Kultura pobeđivanja. A s obzirom da za pobeđivanje znamo otkad tapkamo narandžastu loptu na ovim prostorima, onda je sasvim u redu pitati se da li smo mi zemlja košarke ili zemlja "hajpa".


tagovi

Saša NikitovićNikola JokićU 18 Evropsko prvenstvo u Beogradu

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara