Od nesuđenog štopera Veleža do jednog od najboljih košarkaša ikada sa ovih prostora

Ovog jutra preminuo je Dražen Dalipagić nakon duge i teške bolesti. Bio je najbolji strelac u istoriji Partizana, dok je sa reprezentacijom Jugoslavije bio evropski, svetski i olimpijski prvak. Izabran je među 50 osoba koje su najviše donele Evroligi i među FIBA najvećih 50 igrača.

Individualna priznanje je teško i prebrojati, a osim za Partizan, igrao je za Real Madrid, Udine, Veneciju, Veronu i Crvenu zvezdu, gde je 1991. godine i završio karijeru. Nakon karijere, Dalipagić je radio i kao košarkaški trener u Srbiji, Italiji i Severnoj Mamedoniji, a bio je i sportski funkcioner u nacionalnom timu i KK Partizan.

Zanimljivo i da o Dalipagićevom životu postoji deo u knjizi čiji naslov glasi "Mostar - kolijevka sporta". Ona je objavljena 1996. godine, a na njoj je radilo više autora, kojima je koordinisao Dragan Miladinović, poznati sportski novinar.

U njoj je opisano i kako je Praja počeo da se bavi košarkom:
"Bio je talentovan i perspektivan fudbaler. Igrao je rukomet. Solidno. Opredijelio se za košarku. I nije pogriješio. A, da nije bio košarkaš, bio bi vjerovatno sportski as u nekoj drugoj igri.

– U to vrijeme bio sam „sezonski“ sportista. Ljeti sam trčao za fudbalom, a zimi igrao košarku. Ponašao sam se kao barometar! Ta moja lutanja dosadila su prvo košarkaškim trenerima, pa su me jednog dana doslovno otjerali. Imao sam 16 godina i žarku želju da se bavim kojim sportom: golf, rukomet ili polo, svejedno!", stoji u knjizi.

Dalipagić je posle jednog turnira u fudbalu pozvan u pionirsku selekciju Veleža, u kome je igrao četiri godine kao štoper i u kome je zaradio nadimak "Prajo", po nekadašnjem prvotimcu Veleža.

(©MN Press)

Zatim, u knjizi je otkriveno i kako je ozbiljnije počeo da se bavi košarkom.
"Na radnoj akciji u Zagrebu, sa svojom brigadom, na prvenstvu naselja osvaja prvo mjesto u košarci. A, on biva njen najbolji igrač. Tada je čvrsto odlučio da se ozbiljno prikloni samo tom atraktivnom sportu. I po povratku u Mostar, pokucao je na vrata 'Lokomotive'. Ali, tu su ga hladno dočekali riječima: 'Nisi nam potreban'! I već je izgubio svaku nadu da će igrati košarku. Ipak, još se lomio kom će se sportskom carstvu privoljeti. I 1967. godine obreo se u tek osnovanom rukometnom klubu 'Tehničar', zajedno s kasnije proslavljenim asom Zvonkom Serdarušićem. Kada se 'tehničari' nisu kvalifikovali za Republičku ligu, oni su se ubrzo raspršili poput mjehura od sapunice. I Dražen se ponovo našao na sportskoj raskrsnici. Srećom, ne za dugo.

Godinu dana stariji brat Saša, već vrstan košarkaš 'Lokomotive', jednog dana ga je doveo na popularni Kantarevac, rekavši mu:

– Treniraj neobavezno. Nije bitno hoće li te registrovati!

I tako je počeo. Tog običnog dana dok je nešto nesigurnije gađao prema košu, omekšalo je srce trenera Slobodana Bobe Dabića. Pozvao ga je sebi i dao mu plavi dres mostarskog kluba".

Na početku je bio drugi ili treći centar i ubacivao je oko 20 poena po utakmici. Kada je prekomandovan na krilo, neretko je postizao i preko 40 poena. Brzo je privukao pažnju cele nacije i prešao u Partizan.
"Uzduž i poprijeko države počele su se ispredati različite priče o 'mostarskom košarkaškom čudu!' Iz Sarajeva, Zagreba, Splita, Beograda na njegovu i klupsku adresu stizali su sve privlačniji i izazovniji pozivi. A, on je, nekako stidljivo, odgovarao:

– Radije bih u 'Zvezdu!' Tamo mi je zemljak Vučinić, pa bih se pored njega lakše snašao.

Vučko ga je, međutim, preporučio 'Partizanu', smatrajući da u tada odličnom timu 'crveno-bijelih' ne bi imao mjesta. I 1971. godine obukao je dres 'crno-bijelih' boja", stoji u knjizi o velikanima mostarskog sporta.

Pominje se i kako je jedan novinar "Sporta" posle utakmice Partizan - Lokomotiva govorio o Dalipagiću.
"'Bilo je to veče mladog Mostarca Dražena Dalipagića, koji je debitovao na najbolji način. Dojučerašnji junior mora da postane as, jer ima sve ono što se u sportu ne uči: nerv, smisao, tanani osjećaj kad šta treba učiniti a da to bude najbolje urađeno...'

I taj novinar u svojim predviđanjima bio je tačan. Praja nije iznevjerio očekivanja. Razvio se u košarkaša svjetske klase. Savezni selektor Mirko Novosel o njemu je govorio: 'U stanju je da igra sve u ekipi, i da snažnim skokovima i preciznim šutevima riješi utakmicu'.

I, naravno, državna reprezentacija je bila nezamisliva bez stasitog 'brkajlije' iz Mostara. U onoj najboljoj nanizao je više od 200 utakmica i nekoliko hiljada koševa!".

U knjizi se može pronaći i izvaja legendarnog Ranka Žeravice, koji je i dogovirio Dalipagićev transfer u Partizan.
"'Tako tragajući, naišao sam na mladića koji je sjajnim fizičkim predispozicijama dosta obećavao. Ali, ni u snu nisam mogao da pretpostavim da će se taj nepoznati Dražen Dalipagić brzo pretvoriti u Praju, danas sigurno najboljeg košarkaša na svijetu. Prevazišao je sva moja očekivanja, zadržavši svoje ljudske kvalitete, koje ga još više ističu'", rekao je tada Žeravica.