
Odsustvo identiteta i neprepoznatljivost u odbrani Zvezdi došli glave
Vreme čitanja: 3min | sre. 07.01.26. | 08:16
Jednostavno, nije četa Saše Obradvića pred domaćom publikom bila ono na šta smo od nje navikli
Zablistala je Zvezda na početku 2026, ali je njen sjaj splasnuo na trećem ispitu u ovoj godini. U Pioniru je od crveno-belih bila bolja Valensija sa više nego ubedljivih - 89:116.
Nije problem poraz, u krajnjem slučaju Slepi miševi su u Beograd došli sa oreolom lidera Evrolige, ali je problematičan način na koji se izgubilo.
Izabrane vesti
Zvezdin zaštitni znak tokom velikog niza po dolasku Saše Obradovića bili su agresivna odbrana na granici faula, kao i smirenost i sposobnost da se protivniku ne dozvoli da uđe u svoj ritam, već da mora da pleše isključivo po notama koje sviraju crveno-beli. E, sinoć je to izostalo.
Od starta se stekao utisak da četa Pedra Martineza zna šta želi, a to je da meč uvede u jurnjavu, koja je bez dileme teren na kojem se momci u narandžastom najbolje snalaze. Ako je nešto znala Zvezda u prethodnom periodu, onda je to da napravi presing u samom začetku protivničkog napada, a to sinoć nismo imali prilike da vidimo. Razleteo se Žan Montero, zujao u prepoznatljivom stilu, a to je dalo krila Valensiji i omogućilo joj da dođe do velikog broja lakih poena, što je na konferenciji za medije komentarisao i Saša Obradović. Zapravo, jedini period u kojem su crveno-beli izgledali kao ekipa koja je pre svega nekoliko dana udavila pritiskom Cedevitu Olimpiju, bili su uvodni minuti trećeg kvartala. Naravno, ova dva protivnika nisu za poređenje, jer Valensija u ovom momentu igra najbolju košaru u Evropi, ali to je model koji je Zvezda morala da primeni na sinoćnjem meču.
OCENITE IGRU KOŠARKAŠA CRVENE ZVEZDE
Crveno-beli su se uvodnim minutima drugog poluvremena ponašali kao ekipa koja zna šta želi i naterali protivnika da se oseća nelagodno u sopstvenoj koži. Čak je Zvezda u jednom momentu došla na minus četiri, a onda potpuno stala. Istina, mora se priznati da su sudije napravile grešku u situaciji kada je dosuđeno da je Džordan Nvora gazio aut-liniju, što nije bio slučaj, ali ne može ovaj sporni detalj biti opravdanje za činjenicu da je domaćin posle toga doživeo kolaps i odustao od identiteta i igre koja i jeste zaštitni znak čete s Malog Kalemegdana.
Nekako, kada se sve sabere i oduzme, stiče se utisak da je Valensija radila sve ono što su Beograđani morali. Bekovi Slepih miševa su kidisali na igrače koje su imali loptu u rukama, pa se neretko dešavalo da Zvezda izgubi loptu praktično u začetku napada, a sve je to rezultiralo lakim poenima, kojima je gost praktično kontrolisao ritam utakmice. Takođe, bilo je i momenata, pogotovo tokom prvog poluvremena, u kojima se dešavalo da defanziva domaćina jednostavno pukte, a protivnički igrači dobiju zicer situacije koje su znalački koristili.
Da je smak sveta, daleko od toga. Crveno-beli su i dalje u gornjem delu tabele, ali ovakvi propusti moraju da se iskorene. Zvezda je na domaćem parketu svoja na svome i ne treba da odstupa od načina igre koji joj je doneo mnoštvo pobeda ove sezone. Vremena za tugovanje nema, glava mora da bude gore jer Obradovićevu četu već u petak od 19 časova očekuje okršaj protiv Žalgirisa u Kaunasu, a to je gostovanje na kojem crveno-beli i te kako mogu da traže šansu za trijumf i povratak na pobednički kolosek.
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.webp.webp)

_Cropped.jpg.webp)

.jpg.webp)

.jpg.webp)







