
Srpska bajka usred Švedske: Krenuli iz hobija, došli do elitnog ranga, a sada sanjaju titulu i Evropu
Vreme čitanja: 12min | uto. 30.06.26. | 15:59
Porodica Bajić osnovala je u Upsali košarkaški klub Sloga i za samo 10 godina stigla do prvog ranga takmičenja. Jedan od osnivača Andrej Bajić je u razgovoru za Mozzart Sport govorio o nastanku kluba, ekspanziji, ali i velikim ciljevima u budućnosti
Prva asocijacija na Švedsku i sport sigurno nije košarka. Imala je ova skandinavska zemlja bezbroj uspešnih fudbalera, tenisera, atletičara, rukometaša i ostalih kojekakvih sportista koji su slavu žuto-plavih boja proneli širom sveta. Mnogi od tih velikana tamošnjeg sporta poreklom ne spadaju u red autohtonih Šveđana, poput Zlatana Ibrahimovića, ali ova kraljevina u svojoj biti predstavlja državu zamišljenu da u njoj ima mesta za svakog, bez obzira na korene.
Ipak, daleko od toga da stvari padaju s neba i da oni koji žele nešto da naprave nemaju već unapred dodeljenu ulogu autsajdera, a kada su sastavne karakteristike njihovog bića ljubav prema košarci i srpsko poreklo, onda sve deluje izgubljeno i pre nego što je bilo šta počelo. Međutim, da su čuda moguća, čak i u okolnostima koje su daleko od naklonjenih potvrđuje košarkaški klub Sloga. Ne, nije reč o istoimenom timu iz Kraljeva, već o imenjaku mu iz Upsale. Tako je, u ovom švedskom gradu postoji klub koji nosi srpsko ime, promoviše ovdašnju tradiciju, a zasluge za tako nešto idu srpskim emigrantima - porodici Bajić, koja je ovaj klub podigla od amaterskog nivoa do najvišeg ranga tamošnje košarke, uz najavu da se klub ne zadovoljava samo pukim postojanjem, već da za cilj ima osvajanje titule u Švedskoj, kao i izlazak na evropsku scenu.
Izabrane vesti
Bajići vode poreklo iz Užica, a za Mozzart Sport je govorio jedan od osnivača ovog projekta i začetnik celokupne priče Andrej Bajić. Naš sagovornik zanimljiv razgovor započinje zahvalnošću što za ovu njihovu košarkašku pustolovinu vlada interesovanje, kao i to da ih svaka lepa reč motiviše da rade još bolje.
"Upravo iz svih tih razloga svaka pohvala nam je duševna hrana. Spoznaja i sve te lepe reči od ljudi koje vole košarku i koji su čuli za našu priču, kada dođu s komplimentima to je nama podsticaj da još više zagrizemo. Bukvalno od nas niko ne dobija platu za ovo, jer je sve počelo kao hobi i postalo je profesionalni klub koji mi vodimo i to pored našeg radnog vremena. Neki su čak na svom poslu na 50 posto ili rade honorarno, a sve to da bi mogli da se bave ovim, tako da smo stvarno ludaci i pravi zaluđenici za košarku. Samo tako može nešto da se uradi, pogotovo što niko od nas nema neku ekonomsku dobit, već ulažemo svoj novac, neki malo više, neki malo manje, a neki u upravi su i sponzori kluba. Ništa ne bi moglo da funkcioniše da nema toga, kao i ludačkog entuzijazma. Imali smo sreću da se uključi još dvoje-troje ljudi koji su jednako ludi kao mi", počeo je s velikim žarom da priča Bajić.
Sama organizacija je pravi porodični posao u kojem, pored Andreja, učestvuje njegov rođeni brat Boris, kao i njihov brat od tetke Boško, koji zadužen za marketing.
"Osnovao sam klub 2014. godine i odmah se uključio moj rođeni brat Boris, koji je sada na poziciji predsednika kluba. Ja sam obavljao tu poziciju 12 godina, a sada sam predsednik našeg Kulturnog udruženja, a do prošle godine sam bio i generalni menadžer. Želim da istaknem i Mira Hepa, koji je sada potpredsednik u košarkaškom klubu i mi smo odgovorni za ekonomski deo. Tu su naš stručni konsultant i nekadašnji igrač Crvene zvezde Stevan Peković, sportski direktor Predrag Gajić".
Andrej Bajić i Miro Hep (Foto: KK Sloga)Sama priča o osnivanju kluba je mnogo dublja i zapravo Bajića na početku nije bilo ni u planu da vode profesionalni klub.
"Reč je o lepoj i emotivnoj priči koja se odnosi na mog sina Stefana. On živi u Stokholmu, ima 16 godina i danas se bavi rukometom. Dijagnostifikovana mu je cistična fibroza, a to je oboljenje koje je baš bilo podmuklo do nedavno, jer nije postojala terapija. Bilo je potrebno da se svakodnevno radi neka fizikalna terapija dva puta dnevno ujutru i uveče. Od toga potrebno je da jedan trening bude malo jači, kako bi se pluća pročistila. On je najviše voleo košarku i fudbal i onda da ne bi bilo monotono samo na fizikalnoj terapiji, morao sam da nađem način kako to da njemu bude interesantno. Sport je, naravno, najbolja aktivnost, a on je na početku imao grupu dečaka oko sebe. Bio je tu Miloš, sin mog rođenog brata, koji ima 17 godina i danas je igrač prvog tima Sloga. Takođe, nalazili su se tu još neki njihovi drugari i oni su zapravo činili prvu Slogu. Sa šest godina su odigrali turnir i stvarno im se svidelo, dok smo mi stariji, moj brat i ja sve vreme rekreativno trenirali košarku".
Košarka im je porodični sport, ali im akademske obaveze nisu dozvolile da se okušaju u profesionalnoj karijeri, jer im je i medicina zapisana u porodičnom stablu. Andrej je specijalista ortopedije, Boris opšti hirurg, a Boško Beštić njihov brat od tetke i jedan od osnivača je takođe lekar. Upravo je pomenuta trojka stub Sloge i začetnik kluba koji najavljuje velike ambicije u švedskoj košarci.
"Zapravo, mi smo ranije igrali na prilično visokom nivou, iako nikad profesionalno, jer nismo stigli od fakulteta. Kada je moj sin Stefan video kako mi treniramo pitao me je "Tato zašto ne biste ti i striko počeli da se takmičite". Moj odgovor je bio "pa i to što kažeš sine, ajde da probamo". Krenuli smo iz sedmog ranga švedske košarke. Odmah smo pobedili u toj prvoj godini i kvalifikovali se za šesti rang. Onda smo i tu bili najbolji i sve tako korak po korak do korone. Tada smo pauzirali i za 10 godina smo prešli sedam rangova i prešli u prvu ligu Švedske".
Opisuje Bajić kada i kako je shvatio da je klub prerastao amaterski nivo i shvatio da je sama organizacija prerasla početne zamisli.
"Bilo je to 2020. godine, kada smo odlučili da igramo na saveznom nivou. Zapravo, Boško Beštić je najveći krivac za to. Meni se svidela priča da igramo košarku, lepo nam je, imamo srpski klub, ali nema odricanja i pritiska, jer je to bilo u četvrtom rangu takmičenja. Možda će ovo biti zanimljivo, ali tada je bila popularna serija Žigosani u reketu. Period njenog izlaska je za nas bio nerealan. Počeli smo da gledamo i toliko nam se svidela serija i ta priča... Shvatili smo da imamo svoj klub, a onda je Boško mene počeo toliko da pegla i da govori hajde, hajde, hajde... Trajalo je to nekih dva ili tri meseca, a onda sam i ja na kraju zagrizao i rekao - hajde".
Nastavlja osnivač Sloge u istom dahu da priča o trenucima koji su bili sudbonosni po klub.
"Prelomni momenat bilo je proleće-leto 2020. godine, ali se zbog korone nije igralo i onda smo mi tražili da dobijemo dozvolu da odmah uđemo u drugu ligu, jer smo znali da imamo odličan tim i da možemo da osvojimo rang u kojem je trebalo da se takmičimo. Nisu nam dali dozvolu, pod izgovorom da nas nisu znali. Međutim, bez obzira što smo imali dobar tim, nismo dobili dozvolu jer smo stranci, a najviše zbog toga što smo srpski klub. Gledaju nas i dalje sa skepticizmom i vučemo određene korene iz prošlosti. Slika o nama koja je napravljena 90-ih godina je nepravedna. Ovde su nas predstavili kao da smo mi sami ratovali u bivšoj Jugoslaviji, što nema veze s mozgom. Ta priča je ostala, iako su neki znali da nije to tako. Upravo smo mi ovu košarku iskoristili kao način da pokažemo ko smo i šta smo. Takođe, imidž Srba ne samo ovde, već i u svetu poboljšali su najbolji sportista svih vremena Novak, naša legenda, kao i Nikola Jokić. Mi smatramo da je sport najbolji način za tako nešto. Evo, naš primer, lekari koji su uzorni građani švedskog društva su osnovali s ponosom kažem srpski klub. Na utakmicama predstavljamo srpsku kulturu, na poluvremenu imamo folklorne sekcije i gledamo da imamo razne radionice na kojima predstavljamo ono odakle smo".
Foto: KK Sloga UpsalaObjasnio je Bajić potom kako je Sloga na kraju uspela da izbori plasman u najviši rang.
"Suština je da nas nisu pustili u prvu ligu dok nismo dobili "elitnu licencu". Tačnije, to su garancije da pored sportskog rezultata moraš da garantuješ organizacione i ekonomske uslove da ispuniš, da bi te pustili. Nas su uvek gledali s dozom skepticizma, uz obrazloženje da nije to-to, da smo mi stranci, a da su oni ranije imali loša iskustva sa strancima. Bili su protiv nas dok nismo najpre dominantno osvojili treću ligu i ušli u drugu, a onda smo u trećoj sezoni učešća u drugoj ligi uspeli da osvojimo taj rang i da se sa samo četiri izgubljene utakmice u toku cele sezone plasiramo dalje. Pre finala smo imali sastanak s organizacijom, gde su nam oni rekli da smatraju da nismo još spremni i da nam je potrebna još jedna godina. Onda smo mi njih zvali na našu utakmicu u polufinalu plej-ofa. Ljudi su došli, a na meču smo imali neka velika imena poput Darka Miličića, kao i neke naše drugare, koji su putem videa poslali poruke podrške. Sve su oni to videli i posle utakmice koju smo dobili 30 razlike smo ponovo imali sastanak. Predstavili smo im našu ekonomiju, plan za razvoj i tu se oni oduševili. Naravno, doneli smo i ćevape, srpsko pivo, tako da smo im plasirali dobar marketing i sve što je trebalo. Posle finala druge lige i zapravo pobede, dobili smo odgovor da nas primaju, što je najveći dan u istoriji kluba. Poenta cele ove priče jeste da su nam na sastanku pre dva-tri meseca rekli da su ponosni na nas i na odluku da nas puste da igramo prvu ligu, jer smo doneli nešto potpuno novo".
Mnogi će pomisliti da igranje u Švedskoj ne predstavlja neki naročiti izazov, ali i tamo kvalitet košarke raste u velikoj meri, što pokazuju i vrlo dobra izdanja na prošlogodišnjem Evrobasketu.
"Interesovanje raste iz godine u godinu i švedska liga uopšte nije ono što je bila pre 10 godina. Imate igrača koje su odavde otišli u velike klubove. Pele Larsen bio je mlad, talentovan i iz Lulea najpre otišao na koledž, pa u NBA. Bio je Amerikanac koji je došao u Švedsku kao Ruki, a onda prešao u Makabi, dok je godinu dana pre njega iz Norčopinga Kanađanin otišao direktno u Golden Stejt. Vratio se i Džef Tejlor, bivši igrač Reala, u Norčeping, a on je igračina. To je sve znak da švedska košarka napreduje. Postoji jedan podatak da je košarka najbrže rastući sport u Švedskoj i da svake godine za 11 posto više dece počne da trenira košarku, pogotovo u Štokholmu i većim gradovima. Jasno, nije košarka prvi sport, jer su ispred hokej, fudbal i rukomet, ali košarka raste polako i nadamo se da će preuzeti primat, a svakako i mi radimo na tome".
Biće ovo sezona u kojoj je Sloga postavila prilično ozbiljne ciljeve, spremila igrački kadar i stručni štab i napravila neke značajne kadrovske promene.
"Pre nekoliko godina, kada smo prvi put rekli da ćemo igrati prvu ligu, smejali su nam se i ljudi iz okruženja i neki igrači, koji su nam rekli da malo spustimo loptu. Upravo zbog toga što smo mi preterano ambiciozni i zaluđenici za košarku, ne postoji ništa što će nas sprečiti i baš smo zbog toga uspeli na kraju. Kada imate neki cilj koji ste zacrtali, onda je samo pitanje vremena koliko će vam biti potrebno da to i ostvarite. Mislimo da je vrlo realno da budemo šampioni, možda ne ove sezone, jer nam je ove godine prvenstveno cilj da razvijamo mlade igrače. Imamo novog trenera, prošlom smo zahvalni jer je deo našeg uspeha. Međutim, filozofija nam nije baš ista i sa sadašnjim trenerom imamo kontakt već godinama unazad. Znamo kakav je, da je fenomenalan u razvoju mladih igrača, da je radio u juniorskim timovima Mege i Zvezde i doveli smo ga zbog toga. Cilj nam jeste da razvijamo mlade igrače, ali znamo da moramo da imamo i neke iskusnije. Potpisali smo doskorašnjeg kapitena gradskog rivala Lukasa Fridberga, koji je reprezentativac u basketu 3X3, a ranije je bio i na širem spisku reprezentacije Švedske u košarci. Ogromno je pojačanje i svi u Upsali pišu o tome i pričaju o tome. Ujedno mislim da je to potez koji može dodatno da zainteresuje Šveđane za sve što radimo".
Atmosfera s derbija Upsale (Foto: KK Sloga)Moraju švedski klubovi pažljivo da raspolažu s novcem kojeg nemaju u izobilju, ali Bajić ističe da su Amerikanci postali svesni činjenice da je švedska liga postala dobra odskočna daska.
"Nisu više skeptični kao ranije. Znaju da je Švedska dobra odskočna daska i mogu za nekoliko sekundi da provere na internetu gde su igrači otišli dalje posle igranja u ovdašnjoj ligi. Razvili smo dobru mrežu kontakata s agentima. Uglavnom su to naši ljudi, ali ima i ostalih. Dobijamo ponude igrača, ali i sami moramo da zasučemo rukave i radimo. Taj deo posla obavljaju trener Siniša Ugrinić i naš pomoćnik, Grk Manos Nakos, koji je takođe bio naš bivši igrač. Na kraju to pregleda sportski savet koji odluči od tri opcije ko se uzima. Naravno, sve to posle studioznog rada i ne gledamo hajlajtse, jer tu i ja mogu da izgledam dobro. Želimo da damo igračima šansu. Ovaj Riči Springs jeste igrao po minut-dva na Jukonu, ali je trenirao sa NBA centrima, bio deo prestižnog univerziteta i naravno kada takvi igrači dođu kod nas, potrebno je malo vremena da naviknu glavu, ali vrlo brzo pokažu o kakvim se talentima radi".
Sloga nije ostala samo na prvom timu, već se ozbiljna pažnja posvećuje kako mlađim kategorijama, tako i ženskoj sekciji.
"Imamo 12 mlađih kategorija, kao i žensku sekciju. Tu je naš pomoćni trener Manos Nakos zadužen za rukovođenje mlađih selekcija, a tu je moja rođena sestra Jelena Bajić. Ona je preuzela žensku ekipu i svojevremeno je bila švedski reprezentativac. Ovde je porodična atmosfera, jer je naša porodica ta koja vodi i diše za ovaj klub, međutim, prerasli smo u organizaciju. Ipak, svi koji dođu ovde osećaju porodični duh i zbog toga žele da ostanu".
Ambicije su velike, zacrtali su Bajići određene ciljeve, ali to ništa nije moguće bez sredstava. Ulaže ova srpska porodica svoj novac, ali su im preko potrebni i sponzori spremni da podrže celu priču, koja ima potencijal da se pretvori u pravu košarkašku bajku.
"Novac i sponzorstva su nam preko potrebni i ključni ako ćemo da pravimo neki dugoročan sistem. Pokazali smo da možemo, a sve više ljudi je zagrizlo i uključeno u ovu našu priču. Potrebna nam je pomoć, jer je sezona oko 300.000 evra. Recimo, kao jedna prosečna sezona u KLS-u, ali ajde da kažemo da su neke ekipe tamo i oko 500.000 evra. Ova cifra nam je minimum, pod uslovom da nemamo neke velike ugovore i da je najveći ugovor 2.000 evra mesečno, plus stan i hrana. Sad radimo na tome da budu veći ugovori i zbog toga su nam potrebni sponzori. Imamo volju da to budu naše firme, koja ne bi samo pomogle klub, nego da se njihovi brendovi i produkti takođe plasiraju u Švedskoj i Skandinaviji. Preko nas sve može da se reklamira i vidi, jer su oči uprete u nas iz mnogih razloga".
Za kraj, Bajić ističe da šampionska titula nije samo pusti san, već nešto što može vrlo brzo da se ostvari.
"Realnost je da se igra plej-of i da se uđe među osam najboljih. Zadovoljan bih bio da dođemo do polufinala. S obzirom na to kakav smo napravili tim i koja imena samo što nisu potpisala, mislim da možemo da budemo najveće iznenađenje ove sezone. Verujemo u sebe i ljude koje smo doveli. Eto, bio bih zadovoljan polufinalom, bez obzira na to što smo kao prioritet stavili razvoj mladih igrača. Upravo nam je to i prednost u pregovorima s mladim igračima, jer znaju da će kod nas stvarno dobiti priliku. Radićemo i filtraciju, da vidimo ko od njih može da izgura ovu sezonu, a onda ćemo sledeće godine dodatno da pojačamo ekipu i napadnemo titulu jako i svima damo do znanja da smo zaista ozbiljni", zaključio je začetnik ovog neverovatnog kluba za koji će se gotovo izvesno tek čuti u budućnosti.








