Darko Rajaković (AFP)
Darko Rajaković (AFP)

Srpska buka sa severa: 'Košarkaški narkoman' koji osvaja NBA

Vreme čitanja: 6min | pon. 24.11.25. | 09:54

Darko Rajaković je posložio sve kockice u Torontu

Buka sa severa dugo nije odzvanjala NBA ligom. Šest i po godina prošlo je od kada je Kanada dobila prvog NBA šampiona. Masai Uđiri tada je svesno žrtvovao budućnost Toronto Reptorsa i napravio je trejd koji je promenio najkvalitetniju košarkašku ligu sveta. Kavaj Lenard, nezadovoljan statusom u San Antonio Sparsima zatražio je trejd, da bi ga Reptorsi prihvatili oberučke i čak se zbog njega oprostili od dugogodišnjeg zaštitnog lica franšize Demara Derozana. Ispostavilo se to kao najbolji potez od kada ova relativno mlada franšiza postoji, pošto je Kavaj doneo prvu i jedinu titulu u istoriji Toronta.

Znali su svi još i pre nego što se šampionska sezona zahuktala da postoje tek minimalne šanse da Lenard ostane jer se već tada šuškalo da će ga Los Anđeles Klipersi privoleti u rodni grad prvom prilikom, što se na kraju i desilo. Uđiri je tada išao "all-in" i isplatilo mu se, ali znao je da će odmah posle te sezone Reptorsi morati u rekonstrukciju, što je direktno značilo da će godine koje dolaze biti sušne, pomalo i mučne. Titula je osvojena, a od tada se šest godina čekalo na "nešto". Konačno, dočekali su bolje dane – zahvaljujući Darku Rajakoviću.

Izabrane vesti

Srpski trener došao je tiho. Sa više od deset godina iskustva kao asistent u Oklahomi, Finiksu i Memfisu, kao i prvi trener Tulse 66ers, razvojnog tima Tandera, dobio je prvi posao kao glavni trener u NBA ligi. Od kada je stigao 2012. godine u Sjedinjene Američke Države - prethodno je tri godine vodio madridski Torelodones - upijao je znanje i gradio svoju priču. Često zna za sebe da kaže da je "opsednut košarkom" i da je "košarkaški narkoman", što i pokazuje iz dana u dan na klupi Reptorsa.

Teško da srpski trener može da bude viđen na treninzima i konferencijama bez osmeha, koji ne skida sa lica još od predstavljanja u Kanadi pre dve godine. Duboki podočnjaci tačno preslikavaju sve što je pričao na pomenutom predstavljanju, kada je sebe i opisao kao čoveka koji živi košarku, koji se ceo dan bavi košarkom, bilo kod kuće bilo van nje. Uz jutarnju kafu voli da 'sažvaće' košarkašku utakmicu, na putu do posla voli da posluša šta kažu stručnjaci i drugi treneri, kada stigne uvek voli da popriča sa igračima, što je ono što ga i najviše krasi.

Nije samo košarkaško znanje, taktike i planovi za igru ono što je bitno kod Rajakovića. Često se potcenjuje dar za rad s ljudima i sposobnost da se uspešno "proda" neka ideja. Upravo time je Rajaković osvojio sve u Reptorsima – harizmom i strašću prema košarci. Zna to često da uzme maha. Svi vidimo glamur i utakmice, ali ne vidimo koliko je težak život trenera. Nedostatak sna između utakmica, putovanja, gledanje snimaka, analize... Možda bi nekom prekipelo. Ali, ne i Darku. Njemu je to u redu i ponavlja se isto "milion" puta – on za to živi.

Za srpskog trenera, ovo nije samo posao.
"Kako osvežavam glavu u tako teškom poslu? Pre svega, ja nemam posao. Ne vidim ovo kao posao, ja sam samo srećnik koji je plaćen da trenira košarku. Volim ovaj sport i ne smeta mi da ceo dan i noć gledam snimke i budem oko igrača. Blagoslov je biti trener već 29 godina i zaista mislim da nisam proveo nijedan jedini dan radeći. Blagoslov je biti okružen ovim trenerima i igračima, to mi daje energiju i gura me napred", kaže Rajaković za "Mundo Deportivo".

Igrači ga vole, mada zna da ih "budi" i trgne od ranog jutra i pokušava da im usadi energiju kojom on ide kroz svaki dan. Popije kafu sa igračima, popričaju, analiziraju sve i ne dozvoljava im da se uljuljkaju u niz pobeda, koji sada iznosi 11 trijumfa u poslednjih 12 mečeva.
"Svako jutro kada gledamo snimke, dođe sa nekom novom frazom, motivacionom. Nekad je to nešto kao ‘ostanite skromni, ostanite gladni’. Tako znamo da, čak i ako pobeđujemo, moramo ostati skromni, gladni i ujedinjeni. To su te male reči da nas zbliže", otkrio je Sandro Mamukelašvili.

Često ume igrače da motiviše citatima Novaka Đokovića, ali i mnogih drugih ličnosti van košarke. Kada se već pominje Đoković, Amerikanci znaju često da provuku kako Rajaković obožava Željka Obradovića i Svetislava Pešića, ali i da ume da pokaže "intenzivniju i zabavniju balkansku trenersku stranu". Često se prisete kada je žestoko udario na sudije i pričao da je to što rade ozbiljna sramota, kao i kada je uleteo na parket u Memfisu takođe nezadovoljan sudijskim odlukama, ali sve je to posledica činjenice da je opsednut pobedama.

Ono po čemu je najviše poznat je razvoj mladih igrača, što je kroz ove dve godine bio glavni cilj jer su Reptorsi znali na čemu su. Čak i kada su imali 16 poraza na 17 utakmica, u kancelarijama franšize nije dovodila u pitanje njegova budućnost. Znali su da je on pravi izvor i da će sve biti kako treba. Sunarodnik Ivo Simović mu pomaže u tome, bivši trener i sportski direktor španskog kluba Torelodones, gde je zajedno već radio sa Rajakovićem. NBA šampion iz 2014. godine sa Sparsima i bivši trener mlađih kategorija Crvene zvezde sa početka ovog veka je jako bitna ličnost u stručnom štabu.

Zajedno sa Rajakovićem napravio je 'hiperaktivnu' ekipu na oba kraja parketa, gde tačno možemo da vidimo srpsku školu košarke – konstantno kretanje bez lopte i ekstra pas su stroge obaveze u napadima Toronta. To se jasno vidi.
"Naravno da vidim elemente evropske košarke. Prvo, voli brzu igru, vidi svakoga kao košarkaša i ne stavlja te u određenu rigidnu ulogu, to igračima mnogo olakšava. Uliva nam veliku dozu samopouzdanja. Igramo preko centra, ne plaši se brzih izmena ili menjanja od jedinice do petice u odbrani. Mnogi treneri ostaju pri istim postavkama", kaže Mamukelašvili.

Presudno je to što Rajaković ne prestaje da insistira na protoku lopte.
"Darko nam stalno govori da lopta mora konstantno da ide, da ne budemo sebični. Imamo mnogo momaka bez velikog ega. Svi doprinose, igraju važne minute, dele loptu, sve izgleda sjajno. Igramo brzo, u tranziciji, širimo teren, napadamo, iznosimo loptu na perimetar, šutiramo trojke. Sve funkcioniše", objašnjava najbolji igrač ekipe Skoti Barns.

Reptorsi imaju peti najbolji napad u NBA sa ofanzivnim rejtingom 119, treći u napadu u pozicionoj igri, najviše asistencija, 30 po utakmici i peti su po broju utrčavanja iza leđa odbrane. U odbrani su deseti (112), ali neverovatno iscrpljuju rivale konstantnim pritiskom na loptu i treći su po broju poena iz tranzicije, čak 30 po meču.

Dve godine je trebalo da se sve poklopi. sada sve funkcioniše kako treba.
"Idem utakmicu po utakmicu. Pokušavam da ne pravim zaključke u ovom delu sezone. Hvala Bogu, roster nam je uglavnom zdrav. Radimo sve da spremimo igrače, ali i da im pomognemo u oporavku i ishrani, to je sada važnije nego ranije. Svi pričaju o ritmu i načinu igre, a mi smo tokom leta radili veoma naporno da kontrolišemo sve što možemo u pripremi igrača, trčanje i otvoren teren. Ali, često se sve svodi na oporavak igrača. Nešto od toga je na timu, a nešto na igračima koji prihvataju moj pristup. Samo želimo da idemo utakmicu po utakmicu, da ostanemo zdravi i nastavimo da rastemo", zaključio je Rajaković.

Toronto je nastavio seriju pobeda i nastavio je da dominira na Istoku. Trenutno su na drugom mestu sa skorom 12-5, iza neprikosnovenih Detroit Pistonsa.


tagovi

Darko RajakovićDeportivo ČavesToronto ReptorsSkoti BarnsSandro Mamukelašvili

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara