.jpg.webp)
Bruno Fernandes uvređen: Junajted hteo da idem, čim napuniš 30 menjaju te kao nameštaj
Vreme čitanja: 3min | uto. 16.12.25. | 12:27
Kad je Al Hilal zvao – Portugalac je odbio. Ali to što je Mančester junajted želeo da prihvati ostavilo je ožiljak: Kao da sam na tankom ledu…
Godinama već najbolji igrač ekipe, ali ovo su godine u kojima Mančester junajted – ne osvaja. I Bruno Fernandes je vrlo svestan toga. A i ako nije bio, postao je toga svestan kada mu je ovog leta Al Hilal zakucao na vrata, a Junajted se ponadao da će Portugalac da prihvati ponudu Saudijaca.
Cela ta neuspela transfers saga – a neuspela je samo zato što Bruno nije hteo da ide sa Old Traforda – naterala je 31-godišnjeg vezistu da se zamisli. I filozofski shvati da njegovo vreme polako curi, bez obzira na to što je još daleko od penzije.
“Kad ne osvajaš trofeje – ne cene te toliko. Nema to veze sa klubom ili ligom. Ja sam bio cenjen, a onak ko mora najviše da me ceni – to mora da bude moj klub. Međutim, u poslednje vreme osećam kao da sam na tankom ledu. U Engleskoj, čim se približiš 30. godini, počnu da razmišljaju o osveženju. Kao da si komad nameštaja”, počeo je Bruno u pomalo depresivnom intervjuu za Kanal 11.
Izabrane vesti
No, takvo razmišljanje nije došlo samo od sebe. Na to je Fernandes maltene primoran. Nije tako bilo do pre nekoliko meseci.
“Lojalnost se više ne posmatra kao ranije. Mogao sam da odem u poslednjem prelaznom roku, zaradio bih mnogo više novca. Trebalo je u stvari da odem još sezonu ranije, neću reći gde, ali bih te godine osvojio mnogo trofeja. Odlučio sam da ostanem. I zbog porodičnih razloga, i zato što istinski volim klub. Pomogli su i razgovori sa trenerom. Ali sa klupske strane je bilo malo: ‘Ako odes, to i nije toliko loše po nas’. Zabolelo je malo. Više od toga, učinilo me je tužnim. Igrač sam kome nemaš šta da zameriš, uvek sam tu za klub, uvek igram, dobro ili loše, ali dajem sve od sebe. Onda vidiš šta se dešava oko tebe, igrači koji ne cene klub kao ti, koji ga ne brane kao ti… Tu se rastužiš”.
I tu dolazimo do Al Hilala…
“Zvao me je direktno predsednik Al Hilala. Ruben Neves mi je poslao poruku da želi da razgovara sa mnom. Želeli su da igram Svetsko klupsko prvenstvo sa Al Hilalom. To je stara ljubav, još dok je tamo trener bio Žorž Žezus, on me je već zvao 2023. godine”.
Odbio je Portugalac tada, odbio i sada…
“Ne mogu da se žalim, veoma sam dobro plaćen, mada bi razlika bila ogromna. Ali nikada me novac nije vodio. Ako jednog dana budem morao da igram u Saudijskoj Arabiji – igraću u Saudijkoj Arabiji. Promeniću životni stil, deca će posle šest godina na mančesterskoj kiši i zimi živeti na suncu. Ja ću igrati sa priznatim igračima u ligi koja raste. Mogao sam već to da uradim i kao mnogi kažem: ‘Želim da idem, ne želim da treniram, samo želim da ostavim 20.000.000 ili 30.000.000 evra na računu, a tamo me više plaćaju’. Ali nikada to nisam uradio”.
Nažalost uprave kluba, sumnja Fernandes.
“Nisam osećao da smem da odem, jer sam verovao da je klub meni privržen kao i ja njemu. Međutim, dođeš do tačke u kojoj je njima novac važniji od bilo čega. Klub je želeo da odem, imam i dalje to u svojoj glavi. Rekao sam to direktorima. Samo mislim da nisu imali hrabrosti da tako odluče, jer me je trener želeo. Ali da sam rekao da želim da idem – oni bi me pustili”.
I uzeli pare. Da li bi ih potrošili na boljeg igrača? U to već nismo sigurni, posebno kad je Junajted u pitanju.
tagovi
Obaveštavaj me
Man. Junajted



.jpg.webp)



.jpg.webp)





.jpg.webp)

