_Cropped.jpg.webp)
Ćiribu, ćiriba – 30 bodova
Vreme čitanja: 3min | sub. 22.11.25. | 12:28
S obzirom na sve prikazano ove sezone, Vojvodina treba da bude presrećna svojim bodovnim saldom nakon 16 kola
„Uvek kažem da volim kada ekipa pobedi 1:0 i kad ne igra dobro, jer to potvrđuje karakter. Bolje da tako bude i protiv Radnika – budemo loši, a osvojimo tri boda, nego da promašimo mnogo šansi i izgubimo“, rekao je Miroslav Tanjga uoči meča u Surdulici. Ali i sreća i, ove sezone fenomenalni Dragan Rosić, morali su da posustanu u jednom momentu kako bi se ogolila istina o ovom timu Vojvodine.
Javor, Mladost, Novi Pazar, Železničar, Partizan, IMT, Radnički... svi su prejudicirali da će Novosađani platiti ceh za nedostatak ideje u igri, ali su se Lale konstantno „vadile“ uz pomoć individualnog kvaliteta, na momente i izraženog karaktera pojedinaca. Da li odbranama Rosića, bravurama Kolarevića na malom prostoru, ili golgeterskim instinktom Džona Merija, Voša se u toliko navrata „izvukla“ ove sezone da 30 bodova nakon polovine prvenstva može da se opiše rečima iz čuvene navijačke pesme Slaninara – „Ćiribu, ćiriba“.
Izabrane vesti
I zaista, nakon partije u Surdulici, pozicija Novosađana na tabeli liči više na dobro izveden mađioničarski trik nego na rezultat kontinuirano dobrih partija. Ali protiv Radnika Tanjga nije mogao da izvuče zeca iz šešira, pa je Stara dama, poput mađioničara kojem su raskrinkani svi trikovi, morala ponizno da napusti pozornicu. Imale su Lale sličnih udaraca u jetru ove sezone, najsvežiji protiv IMT-a na Karađorđu, ali oni svi zajedno nisu zaboleli kao ovaj koji im je nanela četa Marka Jakšića. Slušali su navijači priče o emotivnoj ispražnjenosti ekipe, nefudbalskoj atmosferi na tribinama, pa i o kadrovskim problemima, i sve da je to zaista uticalo na performans crveno-belih na pojedinim mečevima, ipak za ovo sinoć u Surdulici nema alibija. Dve nedelje su crveno-beli imali da se pripreme za ovaj susret, a nisu pokazali ništa.
Činjenica je da je ekipa Radnika u naletu i da su samo dva puta poraženi u Surdulici ove sezone, ali da se Vojvodina nimalo ne pita u duelu sa doskorašnjim prvoligašem? To je zabrinjavajuće. Ali, na sreću Lala, ne i tragično – barem ne još. U neku ruku je i dobro što Voša sinoć nije uspela da izvede svoj uvežbani trik i da s novom energijom u drugom poluvremenu zataška sve ono što nije valjalo u prvom delu. Ovaj šamar realnosti došao je u pravo vreme za Vojvodinu, ukoliko će navesti ljude iz kluba na razmišljanje – dokle još Voša može da se „šlepa“ na ovaj način?
Bilo je tu i dobrih partija, ili bolje rečeno dobrih poluvremena (protiv Čukaričkog, Zvezde), ali kada se sve sabere i oduzme, jači utisak ostavila je kontinuirana bezidejnost nego povremeni bljeskovi.
Napravili su Novosađani solidnu zalihu na startu sezone da se možda, na osnovu individualnog kvaliteta i karaktera pojedinaca, dočepaju međunarodne scene. Međutim, vreme je da i u Evropi prerastu ulogu nemih posmatrača. A međunarodni fudbal ne toleriše trikove, smicalice, prespavana poluvremena i alibi priče. U Surdulici smo videli da se sve manje tolerišu i na terenima širom Srbije.






.jpg.webp)








.jpg.webp)
.jpg.webp)