
Nemojte u baraž samo zato što je bilo i gorih od vas
Vreme čitanja: 3min | pon. 16.11.26. | 08:15
Orlovi večeras u Volosu igraju pre svega za ponos, jer će gotovo izvesno u martovsko doigravanje za opstanak u “A” diviziji
(od našeg izveštača iz Volosa)
Da se ne lažemo, šta god Srbija večeras uradi u Volosu, generalni utisak biće loš. I što se tiče Lige nacija, i kada je u pitanju sumorna kalendarska 2026. godina. Mada je taj poslednji utisak uvek najjači i, kao što smo prethodnih mesec dana živeli na odjecima ‘opevanog’ poraza u Ajndhovenu, tako bismo tokom predstojeće zime bili makar i lažno ušuškani nekim bodićem na izvesno krcatom stadionu Pantesaliko, sagrađenom za potrebe Olimpijskih igara 2004. godine.
Izabrane vesti
Kao što danas nikome ništa ne znači - ni navijačima, ni Draganu Stojkoviću Piksiju, ponajmanje fudbalerima - što smo prethodno izdanje Lige nacija odigrali više nego korektno (ostali smo na gol od četvrtfinala “A” divizije, nismo primili nijedan pogodak na četiri utakmice kod kuće), nakon što smo se kasnije sunovratili u kvalifikacijama za Mundijal, baš tako se niko neće sećati ovih stradanja protiv Nemaca, Holanđana i Grka, plasiramo li se na drugo uzastopno Evropsko prvenstvo, što nismo nikada u svojoj istoriji, čak ni kao velika Jugoslavija.
Ni to što je samo Island (i to dva puta) u prva četiri izdanja Lige nacija završavao takmičenje u grupi “A” divizije bez ijednog boda (sinoć su mu se definitivno pridružile Češka i Turska), nije posebno važno u ovom momentu. Tačno je, preti nam da se priključimo listi najvećih luzera u elitnom društvu najmlađeg Uefinog reprezentativnog takmičenja, ali ono je, uz brojne svoje pozitivne karakteristike, u očima najvećeg dela javnosti i dalje shvaćeno ipak kao nešto samo malo više od prijateljskih utakmica, a mnogo manje od kvalifikacija za svetska i evropska prvenstva.
Sve ovo gore napisano ostavljamo po strani. Večeras je (20.45, RTS 2, TV Arena premiun 1) bitna samo jedna reč. Ponos! Njome sve počinje i završava se.
Orlovi će u martu igrati u baražu za opstanak u “A” diviziji (osim ukoliko večeras ne izgube sa više od tri gola razlike), ali džaba im sve, ako tamo odu samo zato što je bilo i gorih. Što je neko tamo izgubio sa malo većom gol-razlikom nego Srbija zbirno svoje mečeve u grupi.
Zato je čak sinoć bilo i onih koji su navijali da Turci ili Česi osvoje makar bod, pa da izabranici Veljka Paunovića večeras budu naterani da zarade taj baraž. Dobijemo li šansu da se spasimo sa “krompirom” na bodovnom saldu, biće, žargonski rečeno, baš trulo.
I zato u ovim redovima ni slova o fudbalu. O presingu iz Ajndhovena koji je nestao pre neko veče protiv Nemaca. O duel igri koje nije bilo ni u naznakama u prvom poluvremenu minulog petka na Marakani. Koncentraciji toliko krhkoj, da protiv Pancera sami sebi damo gol posle 137 sekundi, a totalnu kapitulaciju potpišemo još u 14. minutu. O 126 šuteva na gol, koliko su naši protivnici ukupno imali na prethodnih pet utakmica. O tome koliko će nam faliti Pavlović, Kostić, Živković, Stanković... O rivalu teško ranjenom sedmicom u Holandiji, koji nas je nadigrao, a srećno pobedio pre mesec i po i kome ni pobeda ne garantuje četvrtfinale, a poraz i njega u nekim kombinacijama može spustiti u baraž za opstanak.
Večeras samo za - elementarni ponos!

LIGA NACIJA, A DIVIZIJA - 6. KOLO
Grupa 2






.webp.webp.webp.webp)




